G

 

BOG zapovijesti

 

10 BOŽJIH ZAPOVIJESTI I NJIHOVA ZNAČENJA:

Deset Božjih zapovijesti je skup zakona koje je Bog saopštio preko proroka Mojsija.

Pročitajte kako glase i šta, zapravo, znače...

  

Prva božija zapovijest: 

 

JA SAM GOSPOD BOG TVOJ

I NEMOJ IMATI DRUGIH BOGOVA OSIM MENE.

Ovo znači:

Jedan je Bog, i nema drugih bogova sem Njega. Od Njega dolaze sva stvorenja, Njime žive i k Njemu se vraćaju. U Bogu je sva moć i nema moći van Božje. I moć svjetlosti, i vode i vazduha, i kamena jeste Božja moć.

Moć kojom mrav mili, riba pliva i ptica leti jeste Božja moć. Moć sjemena da raste i trave da diše, i čovjeka da živi jeste Božja moć.

Sva moć je svojina Božja i sva stvorenja pozajmljuju svoju moć od Boga. Bog svakome pozajmljuje koliko hoće i uzima natrag kad hoće. Zato kad tražiš moći, traži je samo od Boga, jer Bog je izvor žive i strašne moći, i van toga izvora drugih nema.

I nemoj imati drugih bogova osim mene, zapovijeda Gospod.

Što će ti drugi bogovi, ako imaš Gospoda Boga? Čim imaš dva boga, znaj, jedan od njih je đavo. A ti ne možeš služiti i Bogu i đavolu, kao što ne može jedan vo orati dvije njive u isto vrijeme. Ne trebaju volu dva domaćina, jer će ga rastrzati; niti gori trebaju dva sunca, jer će je sagoreti; niti mravu trebaju dvije kapi vode, jer će ga utopiti; niti đetetu trebaju dvije majke, jer neće imati nijedne. Ne trebaju ni tebi dva boga, jer nećeš biti bogatiji no siromašniji.

A ti ostaj sam sa tvojim jednim Gospodom, u koga je sva moć, sva mudrost i sva dobrota, nepodijeljena, neiscrpna, beskonačna. Njega jedinog poštuj, Njemu se klanjaj i Njega se boj. A kad Mu se moliš moli mu se ovako:

– Gospode Bože, Ti možeš imati bezbrojno mnogo stvorenja, no stvorenja Tvoja ne mogu imati više od Tebe jedinoga Boga svoga. Razagnaj, Bože dragi, sve moje ružne misli i snove o drugim bogovima kao što snažan vetar razgoni otrovni roj muva. Očisti moju dušu, osvijetli je, raširi je, Bože, i nastani se Ti jedini u njoj kao car u svojoj palati. To će mene podići, osnažiti, uljuditi, popraviti i osvežiti. Slava Ti i hvala, jedini istiniti Bože, koji se uzdižeš nad svima lažnim božanstvima kao visoka gora nad sjenkama u bari. Amin.

 

Druga božija zapovijest:

 

NE OBOŽAVAJ NIKAKAV LIK REZAN NITI IKAKVU SLIKU

OD ONOGA ŠTO JE GORE NA NEBU ILI DOLjE NA ZEMLjI,

ILI U VODI ILI ISPOD ZEMLjE.

Ovo znači:

Ne obožavaj stvorenje kao stvoritelja. Ako si se već uzdigao na goru visoku, na kojoj si se sreo sa jedinim Gospodom Bogom, na što se obzireš na sjenke u bari pod gorom? Kad jedan čovek žudi da vidi cara i posle dugog truda uspije da izađe pred lice njegovo, na što se onda obzire lijevo i desno i gleda po slugama carskim? Možda se obzire lijevo i desno iz dva razloga: ili zato, što ne smije sam da stoji u prisustvu cara, ili pak zato, što misli, da mu sam car ne može pomoći?

No to još nije najcrnji grijeh. Najcrnji je grijeh, kad čovjek obožava svoje sopstveno djelo, napravu svoga mozga i svojih ruku. Divlji ljudi istešu sebi boga iz drveta, pa mu se onda klanjaju i mole. No divljim ljudima da se i oprostiti. Njihova divljina njih opravdava. Prema njima je pravi i vječiti Bog milostiv i snishodljiv, te one molitve, koje oni upućuju svojoj napravi od drveta, On prima kao da su njemu upućene i šalje svoju pomoć i zaštitu neprosvijećenoj đeci svojoj.

Ako li jedan čovek usredsredi sve svoje misli i sve svoje srce na to da se digne nad drugim ljudima, da bude prvi, da prednjači pošto–poto, da se slavi od drugih, da se hvali od drugih, i ako smatra sebe boljim od svih ljudi, od svih stvari na nebu i na zemlji, onda je takav čovek sam sebi božanstvo, kome on žrtvuje sve. To je bolest duševna treće vrste.

Zaista, braćo, samo bolesne duše ne znaju za pravoga Boga. A zdrave su duše zdrave od svoga poznanja i priznanja pravoga i jedinoga Boga, koji je gospodar i vladalac svih rezbarija i svih slika, i svih familija ljudskih, i svega zlata i srebra, i svih smrtnih ljudi na zemlji.

– Gospode Jedini, Tebe Jedinoga poznajem, priznajem i slavim: i kada mi dan otkrije svu krasotu Tvoju — kroz krasotu Tvojih djela — i kada se noć ogrne tamnim plaštom i ostavi mene samog s Tobom. AMIN.

 

Treća božija zapovijest:

NE UZIMAJ UZALUD IMENA GOSPODA BOGA SVOJEGA.

Ovo znači:

Kad se na nebu pomene ime Božje, nebesa se prigibaju, zvijezde uvećavaju svoj sjaj, arhanđeli i anđeli počinju pjevati: svjat, svjat, svjat Gospod, a svetitelji i bogougodnici padaju ničice. Ko se onda od smrtnih usuđuje pomenuti ime najsvetije bez trepeta duše i bez dubokog uzdisaja čežnje?

Kad je čovek na samrti, pominji mu koje hoćeš ime, nećeš ga ohrabriti niti mu mir duši povratiti. No kad mu pomeneš jedno jedino ime, ime Gospoda Boga, ohrabrićeš ga i povratićeš mu mir duši. I poslednjim svojim pogledom blagodariće ti na pomenu toga melemnog imena.

Kad čoveka iznevjere srodnici i prijatelji, i osjeti se sam u ovom beskrajnom svijetu, i umoran na svom samačkom putu, pomeni mu ime Božje, i time kao da si mu dao poštapač otežalim nogama i rukama.

Kad navale na čovjeka zli susjedi, pa ga lažnim svjedodžbama dovedu do okova i tamnice i pridobiju zle sudije za sebe a protiv pravednika, približi se stradalniku i šapni mu na uvo ime Božje. Zaista u tom trenutku suze će poći na oči njegove, suze — mastilo nade i poverenja — i okovi teški učiniće mu se laki kao od lipova drveta.

Neka vam, braćo, ime Božje neprestano treperi, kao kandilo, u duši, u mislima i u srcu, no neka se ne diže do vrha jezika bez važnog i svečanog trenutka.

O prečudno ime Božje, kako si moćno, kako si lijepo, kako si slatko! Neka bi umukla usta moja zanavijek, ako bi te izgovorila nemarno, vodeno i uzaludno.

 

Četvrta božija zapovijest:

 

SJEĆAJ SE DANA ODMORA DA GA SVETKUJEŠ;

ŠEST DANA RADI I SVRŠI SVE SVOJE POSLOVE,

A SEDMI DAN JE ODMOR GOSPODU BOGU TVOJEMU.

Ovo znači:

To znači da se radi šest dana, da se čini sve ono što pri-pada našem ovozemaljskom pozivu, a sedmi dan da se čuva kao SVETI za Boga tj. posvetiti ga za molitvu Bogu, za vjersku pouku i za pobožna djela.

 

Peta božija zapovijest

 

POŠTUJ OCA TVOJEGA I MATER TVOJU,

DA TI DOBRO BUDE I DA DUGO POŽIVIŠ NA ZEMLjI.

Ovo znači:

Petom zapovešću Gospod Bog nam naređuje da poštujemo roditelje svoje i za to nam obećava srećan i dug život.

Poštovati roditelje znači: ljubiti ih, poštovati ih, ne žalostiti ih ni riječima ni postupcima, slušati ih, pomagati im u naporima, brinuti se o njima, kada se oni nalaze u nekoj nuždi, a posebno u vrijeme njihove bolesti i starosti, takođe moliti se za njih Bogu, kako dok su živi, tako i posle smrti.

Grijeh nepoštovanja roditelja je veliki greh. U Starom zavjetu, ko vrijeđa oca ili majku, kažnjava se smrću (Mark. 7, 10; Izl. 21, 16).

 

Šesta božija zapovijest: 

NE UBIJ!

Ovo znači:

Bog je Tvorac i Davaoc života. Stvorio je čovjeka po slici i obličju svome, što znači da je svaki čovjek bogolik, jer je Božanski lik utisnut u čovjekovu dušu i um.

Ubijanjem čovjeka, ustajemo protiv Božijeg podobija u njemu i Duha Svetoga koji živi u njemu preko svetih Tajni.

Hristos kaže: Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo (Mt. 10, 28.). Postoje i ”oŃi“ koji ubijaju dušu, a to su ”oŃi“  koji kvare ljudske duše odvlačeći ih od Gospoda i odvodeći ih na stranputicu.

Savremeni način za ubijanje ljudskih duša svakako vidimo i u sektašenju i vrbovanju ljudi u dušegubna udruženja.

Samoubistvo je još veći grijeh od ubistva, možemo reći i najveći. Samoubistvom smo sami sebe potpuno odvojili od Boga i od svake mogućnosti pokajanja i povratka na pravi i istiniti put.

 

Sedma božija zapovijest:

NE ČINI PRELjUBE

Ovo znači:

Sedmom zapoviješću Gospod Bog zabranjuje preljubočinstvo, tj. kršenje supružanske vjernosti i svaku nezakonitu i nečistu ljubav.

Mužu i ženi Bog zabranjuje da prekrše uzajamnu vjernost i ljubav. Neženjenima Bog naređuje da drže čistotu misli i želja – da budu cjelomudreni u djelima i u riječima, u mislima i željama.

Zbog toga nužno je izbjegavati sve što može uzbuditi u srcu nečiste osećaje: ružne riječi, bestidne pjesme i plesove, sablažnjive manifestacije i filmove, čitanje nemoralnih knjiga, pijanstvo, drogiranje itd.

Riječ Božija naređuje nam da čuvamo naša tijela u čistoti, jer su tijela naša „hramovi Duha Svetoga“.

„Bludnici griješe protiv sopstvenog tijela“, raslabljuju zdravlje svoga tijela, izlažu ga bolestima i povređuju čak i duševne sposobnosti, a posebno sposobnost zamišljanja i pamet.

 

Osma božija zapovijest:

NE UKRADI

Ovo znači:

Osmom zapoviješću Gospod Bog zabranjuje krađu, tj. prisvajanje na bilo koji način onoga, što pripadama drugima.

Vidovi krađe su vrlo različiti:

1. Lopovluk, tj. otimanje tuđe stvari.

2. Pljačkanje, tj. otimanje tuđih stvari nasiljem.

3. Krađa svetinje, tj. prisvajanje onoga što je osveštano pripadanjem crkvi.

4. Podmićivanje ili mito, tj. Kada uzimaju nezakonito darove od ljudi, kojima su po svojoj dužnosti obavezni da čine nešto bez nagrade (besplatno).

5. Lenčarenje tj. kada primaju platu za dužnost ili za posao, ali dužnost i posao nisu obavili.

6. Lihvarstvo (zelenašenje), tj. kada uzimaju zbog bilo čega od nevoljnih velike novce, koristeći se tuđom bijedom.

7. Obmana ili prevara tj. prisvajanje tuđe stvari lukavstvom. Na primer: kada se izbjegava plaćanje duga, utaji nađeno, ne vrate vlasniku stvari ili novac; kada se vara na mjerenju ili zakida pri prodaji; zadržavanje isplate radniku i slično.

Zabranjujući nam sve vidove otimanja vlasništva od bližnjega, ta zapovijest, nam nalaže da budemo nekoristoljubivi (nepohlepni), časni, trudoljubivi, milosrdni i pravedni. Da ne bismo griješili protiv te zapovijesti, treba da volimo jedni druge, kao samog sebe, i da ne činimo drugima, što sami sebi ne želimo.

 

Deveta božija zapovijest:

NE SVJEDOČI LAŽNO NA BLIŽNJEGA SVOGA.

Ovo znači:

Lagati znači svjesno i hotimice govoriti ono što nije istina. Pod lažnim svedočenjem se podrazumeva: svaka lazna dostava, iznošenje neistine protiv ma koga, bilo privatno ili javno, na sudu ili van njega.

U devetoj Zapovijesti Božijoj zabranjuje se: lažno svedočenje protiv bližnjih, klevetanje i ogovaranje i nepravedno osuđivanje bližnjih.

Laž ponižava čoveka i rađa druge grijehe. Naš narod je rekao: Ko rado laže – rado i krade.

Jedan Brat je rekao:

„Ipak, oče, zapovijesti Gospodnje su mnogobrojne. Ko ih može sve poznati da bi se podvizavao za njih? Naročito je teško meni, maloumnome. Stoga bih htio da čujem kratku riječ, koju bih mogao da zadržim u umu i da se sa njom spasem“.

Starac odgovori: „Iako su mnoge, brate, zapovijesti se sažimaju u jednoj reči, tj. u rečenome:

Ljubi Gospoda Boga svoga svom snagom svojom…i svim umom svojom, i bližnjega svoga kao samoga sebe.

 

Deseta božija zapovijest:

NE POŽELI NIŠTA ŠTO JE TUĐE

Ovo znači:

Desetom zapoviješću zabranjuju se želje koje protivrječe ljubavi prema bližnjem, i, što je neraskidivo povezano sa željama, pomisli koje toj ljubavi protivrječe.

Zabranjuju se ne samo zla djela, nego zlobne želje i pomisli.

Kao prvo, zato što kada u duši postoje zlobne želje i pomisli, ona već postaje nečista pred Bogom i nedostojna Boga. Solomon kaže: Mrske su Gospodu misli zle (Prič. 15,26). Stoga se treba očistiti od ovih unutarnjih nečistota, kako uči Apostol: Očistimo sebe od svake nečistote tijela i duha, tvoreći svetinju u strahu Božijem (2. Kor. 7,1).

Kao drugo, zato što je potrebno ugušiti grijehovne želje i pomisli da bi se predupredila grijehovna djela, jer se grijehovna djela rađaju iz njih kao iz sjemena, kao što je rečeno: Jer iz srca izlaze zle pomisli, ubistva, preljube, blud, krađe, lažna svedočenja, hule (Mt. 15,19). Nego svakoga iskušava sopstvena želja, koja ga mami i vara. Tada želja zatrudnijevši rađa grijeh, a grijeh učinjen rađa smrt (Jakovlj. 1,14-15).

Kada se zabranjuje da se poželi bilo šta što ima bližnji, time se zabranjuje strast koja se zove zavist.

Riječima ”ne poželi žene bližnjeg svoga“ zabranjuju se sladostrasne misli i želje, tj. unutarnja preljuba.

”Ne poželi dom bližnjeg svoga, ni njivu njegovu, ni slugu njegovog, ni sluškinju njegovu, ni vola njegovog, ni magarca njegovog, niti bilo koje živinče njegovo, ni bilo šta drugo što pripada bližnjem tvome“ – ovim riječima zabranjuju se koristoljubive i vlastoljubive pomisli.

Shodno ovim zabranama, deseta zapovijest nam nalaže sledeće obaveze:

1) čuvati čistotu srca;

2) biti zadovoljan onim što imaš.

Za očišćenje srca naročito je neophodno često i usrdno prizivanje Imena Gospoda našeg.

izvor: sveta trojica.

BOG zapovijesti

G

 

BOG zapovijest

 

 

BOG

 

BOG zapovijest

 

G

 

BOG zapovijest

 

 

BOG

 

BOG zapovijest

 

G