G

 

 BOG poezija

 

Antun Branko Šimić

Nađeni Bog

Ne traži Boga mišlju; u praznini

u kojoj se miso, tamna sjenka, gubi

Uza te Bog je, uvijek u blizini

U stvarima oko tebe, u zvuku i muku

Bog ti je uvijek najbliži od svega

Diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba

Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica

i plaši te iz svake stvari: nema tajne

Ne pružaj miso u praznu daljinu

Uza te Bog je. Otvori sva čula:

na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti

Bog oko tebe sja treperi miriše i šušti

 BOG poezija

 

G

 

 BOG poezija

 

Bulat Okudžava

Molitva Fransoa Vijona

Dok se jos Zemlja okreće,

dok je još jarko svjetlo

Gospode,

daj ti svakome ono čega nema.

Mudracu daj glavu,

plašljivcu konja,

daj sretnom novac

i ne zaboravi na mene.

Dok se još Zemlja okreće,

Gospode — tvoja je vlast.

Daj častohlepnom da se nauživa vlasti,

daj predah darežljivom do kraja dana,

Kainu daj pokajanje

i ne zaboravi na mene.

Ja znam — ti sve možeš

i vjerujem u tvoju mudrost.

Kao što vjeruje mrtav vojnik

da će živjeti u Raju

Kao što vjeruje svako uho

tvojim tihim riječima

Kao što vjerujemo i mi sami

bez obzira što činili.

Gospode, moj Bože,

zelenooki moj,

Dok se još Zemlja okreće

a čudno je to i njoj,

dok je još vremena

i vatre,

daj svakom po malo

i ne zaboravi na mene.

 BOG poezija

 

G

 

 BOG poezija

 

Danilo Lompar

Jedino nas riječi mogu pomiriti s Gospodom

dok pitasmo se

čijim bismo imenom –

djelom

mogli izmjeriti

našu udaljenost od Gospoda

sve što učinismo

uglavnom

bješe lako dokazivo

da je zbog sopstvenog zadovoljstva

zato

naša tuga

nadvladavaše sreću

sve drugo je iluzija

iz koje sebičnost

crpi snagu

za život

jedino nas riječi

mogu pomiriti

s Gospodom

(u radostima čitanja

mogu uživati svi)

naše postojanje

u dva svijeta

učiniti jednako smislenim –

izusti jedan od prvih pjesnika

◄●►

O tome će se govoriti

1.

čovjek posmatra rijeku

srećan jer Bog mu podari oči

čovjek čuje muziku duše

srećan jer Bog mu podari um

čovjek okrenut ka ženi

srećan jer Bog mu podari ljubav

2.

čovjek posmatra rijeku

ali u njoj vidi

i tok svoje prolaznosti

čovjek za tren bješe srećan

čovjek čuje muziku duše

ali zna da je duša beskraj

bez konačnog odgovora

čovjek za tren bješe srećan

čovjek okrenut ka ženi

ali zna (i kada ne bi nosila tajnu)

da je ljubav nepredvidiva

čovjek za tren bješe srećan

3.

i opet će čovjek

srećan biti

pronađe li riječ pravu

o tome će drugi govoriti

kad ga više ne bude – da je srećan zauvijek

jer ostavi trag a više ne osjeća svoju mudru glavu

 BOG poezija

 

G

 

 BOG poezija

 

Friedrich Nietzsche

Još jednom

Još jednom, prije nego

krenem dalje i svoj pogled

upravim naprijed,

podižem zajedno svoje ruke

gore tebi,

kojemu sam svečano posvetio

najdublje oltare,

da me uvijek njegov

glas ponovno zove.

Na tomu se razgara

duboko upisana riječ:

nepoznatom Bogu.

Njegov sam,

makar sve dosad ostao

u rulji zločinaca.

Njegov sam –

i osjećam omče

koje me vuku u borbu i,

makar i bježao, služit ću tebi.

Želim te upoznati,

nepoznati, ti što

duboko u moju dušu sežeš,

moj život kao oluju prožimaš,

ti, neshvatljivi,

meni srodan!

Želim te upoznati

i tebi služiti.

 BOG poezija

 

G

 

 BOG poezija

 

Ivan Bunjin

Zahvalnost Bogu

Za sve sam, Bože, tebi blagodaran,

tu si kad tuga i žalost umine.

Večernji odsjaj plod je tvoga dara,

polje, i krotkost plavetne daljine.

 Ja usamljen sam i sad – ko i uvek,

ali zalazak razli bujni plamen,

i ćute zvezde sred večeri gluve,

drhteć, ko neki ucvetali kamen.

 Srećan sam s tužnom sudbinom, jer sanjam,

i znam za utol slatki, i za obol -

da sâm sam usred nemog razmišljanja,

da svima tuđ sam, da govorim – s tobom.

 BOG poezija

 

G

 

 BOG poezija

 

Jovan Dučić

Pesme Bogu

 I

 S koje se obale ukrcah, o Silni,

U to jutro kao u početak speva?

I šta doprinosi tvojoj veličini

Taj moj atom bačen u sjaj jednog dneva?

Čim će da osnaži hor kojim te slave

Moj slabi glas sumnje; i čim da pojača

Sjaj sunca što te neprekidno plave,

žižak onog koji u tmini korača?

Gospode, koji me poseja i zali.

Zašto bejah nužan u svetu i puku?

Prođoh put i videh sve sem tebe. Ali

Kad god moj broj nagne, nađem tvoju ruku.

II

Ti koji ni po čem nisi nama sličan,

Ni svojim obrazom, ni mišlju, ni delom,

Koji u pokretu stojiš nepomičan,

I strašan i mračan pod sunčanim velom!

Dao si mi oči da ti vidim delo,

I sluh sav tvog glasa da napojen bude;

No da celog veka odričem te smelo,

Primih duh mudraca, deteta i lude.

I da nikad strašni ne vidim ti presto,

Ti mi dade sumnje mutno oko ovo;

No da večno pitam za tvoj trag i mesto,

Usadi mi bedno srce čovekovo.

III

 Kad te ne nađoh u sumračnom dolu

Tražih te na bregu; i ne nalazeći

Tvoj uzrok i razlog u ljudskome bolu,

Tražih tvoje blago prisustvo u sreći.

Jesi li u strašnoj katastrofi zvezda,

Ili harmoniji svetlosti? O Bože,

Zar si sav u dobru, u miru svih gnezda,

Dok negde zločinac oštri svoje nože?

Znam iz tvoje vene da teku sva mora,

Znam od tvoga daha da prolista šuma –

A osta nedozvan na vapaj svog stvora:

Sreća našeg srca i kob našeg uma.

 ◄•►

Bogu

Nikad se nisam na te bacio kamenom,

Niti u svome duhu tvoj sjaj odricao;

I svoj put pređoh ceo sa tvojim znamenom,

Svugde sam tebe zvao i svud te klicao.

Iz sviju stvari ti si u mene gledao,

Tvoj gromki glas sam čuo u morskom ćutanju,

S bolom pred noge tvoje svagda se predao,

Samo za tvojim žiškom sledio putanju.

A od tebe se nikad nisam odvajao,

Stoga i ne beh samac u dnu svih osama…

Zbog tebe sam se kleo i za te kajao,

Kad padne gorko veče po gorskim kosama.

U mašti sam ti bele svud crkve zidao;

I za molitve sam tvoje u zvona zvonio;

Za tvoga blagog Sina i ja sam ridao;

I đavola sam crnog s tvog krsta gonio.

 A ti što sazda sunca i plod oranice,

Bio si samo Slutnja, bolna i stravična:

Jer svaka Istina duha znade za granice,

Jedino naša Slutnja stoji bezgranična.

 BOG poezija

 

G

 

 BOG poezija

 

Petar II Petrović Njegoš

Luča Mikrokozma

114. S točke svake pogledaj čovjeka,

        kako hoćeš sudi o čovjeku –

        tajna čojku čovjek je najviša.

        Tvar je Tvorca čovjek izabrana!

        ako istok Sunce sv'jetlo rađa,

        ako biće vri u luče sjajne,

        ako zemlja priviđenje nije,

        duša ljudska jeste besamrtna,

        mi smo iskra u smrtnu prašinu,

        mi smo luča tamom obuzeta.

113. Luč je sjajna Bogoslovija vam,

        Luč vam žertvu u nebo uvodi,

        Luč vam Tvorca osvetljava Dušu! 

 ◄•►

GOSPODU

O, Gospodi, viđu da sam ništa,

no me mori tvoja sveta žeđa;

ništožnost je prava jadan čovjek,

no t′ ništožnost ova obožava,

on se diže po svojoj ljubavi.

Tvarcu malu koja te čestvuje

ne mož prezret, jer je ona tvoja;

ne mož ovaj glasak odbačiti

besprestano te te umoljava

i k žilištu tvome nebesnome

te se diže sa zorom ujedno,

kad izdahne, te je nije, sjenka,

večer stenje, a danom se rađa.

Da, u ove azurne prostore,

koje svjetlost tvoja potopljava,

đe se tvoji razležu gromovi,

đe ti bdiješ nad mnom nevidimo,

ovo klici i ovo uzdasi,

tvojom svetom vjerom oživljeni,

idu, traže od zv′jezde do zv′jezde

Boga jednog da mi odgovori,

od odziva opet ka odzivu,

ka glasovi isto po pučini

udaraju s svijeta na svijet,

dokle gođ se kod tebe odzovu.

 BOG poezija

 

G

 

 BOG poezija

 

Slijepa Vjera

U prisustvu Svevišnjeg

Кonačno sam našao način da živim

kako nikada ranije nisam mogao.

Znam da nemam šta da dam,

ali mogu da otvorim sva vrata.

Svi znaju tajnu.

Svi su svesni rezultata.

Кonačno sam našao način da živim,

pod bojama Svevišnjeg.

Кonačno sam našao mesto za život,

kakvo nikada ranije nisam imao.

I znam da nemam šta da dam,

ali uskoro, otvoriće mi se vrata.

Svi znaju tajnu, znaju rezultat.

Кonačno sam pronašao mesto za život,

uz prisustvo Svevišnjeg.

Кonačno sam našao način da živim

kako nikada ranije nisam mogao.

Znam da nemam šta da dam,

ali mogu da otvorim sva vrata.

I svi znaju tajnu, kažem, svi je znaju.

Кonačno sam našao način da živim,

pod bojama svevišnjeg.

Pod bojama Svevišnjeg.

 BOG poezija

 

G

 

 BOG poezija

 

Željko Gajić

LEPTIR

NAD STAZOM КOJA VODI 

OD VELIКOG PRASКA ROĐENJA

DO VRTLOGA CRNE RUPE I PRAGA NEPOZNATOG

LEBDE JEDNA MISAO I JEDINI SMISAO

ON SAM

PRINCIP DOBRA

SUŠTINA ŽIVOTA

SADRŽITELJ SVEGA

HARMONIJA SVEMIRA

U NAMA I OКO NAS

A LEPTIR…

ON PROVETRI MISAO, DOGRADI SMISAO,

OPRAŠI VEČNOST, 

I NAREDNOG JUTRA USTUPI MESTO 

NEКOM NOVOM LEPTIRU 

TIRКIZNO PLAVIH КRILA

U BELINI MLEČNOG PUTA.

 BOG poezija

 

G