G

 

 BOG poslanica

 

Tomislav Terzin ›››

Svako od nas lično stoji pred BOGOM, i svako od nas ima tu obavezu tokom našeg kratkog života da pronađe razlog i smisao zašto smo mi ođe, zašto smo rođeni, i ako postoji BOG da mu damo odgovor da li smo na Njegovoj strani ili nijesmo.

 BOG poslanica

 

G

 

 BOG poslanica

 

Jednog dana, pojavio se maleni otvor na čahuri. Čovjek je sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati muči da bi izvukao svoje slabašno tijelo kroz taj maleni otvor. Onda je leptir stao. Činilo se da ne može dalje. Zato je čovjek odlučio pomoći leptiru: uzeo je škare i razrezao čahuru. Leptir je s lakoćom izašao. Ali je imao krhko tijelo i smežurana krila. Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući da će se svakog trenutka krila otvoriti, povećati i raširiti kako bi podržala leptirovo tijelo i osnažila ga. Međutim, ništa se nije dogodilo! Leptir je cijeli svoj život proveo puzeći okolo sa slabašnim tijelom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poletio. Čovek uprkos svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama, nije razumio da je poteškoće kroz koje je leptir morao proći, izlazeći iz čahure, osmislio Bog, kako bi krv iz tijela leptira potekla u krila i kad se oslobodi čahure da bude spreman letjeti.

Ponekad su poteškoće upravo ono što trebamo u životu...

Kad bi nas Bog oslobodio od svih prepreka, osakatio bi nas.

Nikad ne bismo postali onoliko snažni koliko možemo biti. Nikad ne bismo mogli letjeti.

Tražio sam Snagu . . . I Bog mi je dao Poteškoće koje su me osnažile.

Tražio sam Mudrost . . . I Bog mi je dao Probleme koje je trebalo riješiti.

Tražio sam Bogatstvo . . . I Bog mi je dao Mozak i Tijelo da mogu raditi.

Tražio sam Hrabrost . . . I Bog mi je dao Prepreke koje je trebalo svladati.

Tražio sam Ljubav . . . I Bog mi je dao Ljude kojima je trebalo pomoći.

Tražio sam Usluge . . . I Bog mi je dao Prilike.

 BOG poslanica

 

G

 

 BOG poslanica

 

Svi mi imamo s Bogom jedan ugovor. Polovina svega što imamo, ili činimo, polovina vremena, snage ili ljepote, naših poslova i putovanja ostaje nama, a druga polovina ide Bogu.

Tako je i sa Ljubavlju, pola naše Ljubavi ostaje nama, a druga polovina ide Bogu na istinu i ostaje tamo na ljepšem mjestu i traje zauvijek, ma što da se s našom polovinom Ljubavi ođe desilo, misli o tome kao o lijepoj i radosnoj stvari!

 BOG poslanica

 

G

 

 BOG poslanica

 

Božja dobrota, koja svaku zavist odbacuje, goreći u sebi tako iskri na sve strane da vječnom ljepotom sva bića zasljepljuje. Ono što iz nje neposredno kao sunce grane besmrtno je, jer se njen pečat ne briše kada na nekome ili nečemu osvane.

Ono što neposredno iz nje lije poput kiše, sasvim je slobodno, jer podložno nije snazi stvari koje se kroz vrijeme stvoriše.

 BOG poslanica

 

G

 

 BOG poslanica

 

Istinsko Kraljevstvo Božje je za pravog prijatelja Boga svugdje, a za neprijatelje Boga nigdje; jer za ove je opet sve pakao, kud god da okreneš oko i ostala osjetila. Gore i dolje sasvim je isto. Niti gledaj u zvijezde – jer one su planete poput ove po kojoj gaziš – niti spuštaj pogled prema zemlji, jer ona je usmjerena/iste je sudbine kao i tvoje tijelo koje će jednom morati umrijeti i istruliti! Ali zato vrijedno proučavaj i istražuj u svom srcu; tamo ćeš naći ono što tražiš. Pošto je u srce svakog čovjeka položeno živo sjeme, iz kojeg će ti procvasti vječna zora vječnog života. Putem/kroz srce ćeš nakon smrti svoga tijela izići u beskrajni Božanski prostor, i s obzirom na karakter svog srca, naći (doživjeti) ga ili kao nebo ili kao pakao!

 BOG poslanica

 

G

 

 BOG poslanica

 

 

Bog uvek pruža još jednu šansu,

ali ta druga šansa nikad ne donosi koliko može da se izgubi onom propuštenom.

Osim kod onih „koji za Boga ne znaju“.

 BOG poslanica

 

G

 

 BOG poslanica

 

 

Mi se još uvek nalazimo u osvitu naučnog doba, i svako pojačanje svetlosti znanja jasnije razotkriva tvorevinu inteligentnog Stvoritelja. Ostvarili smo zapanjujuća otkrića, u duhu naučničke skromnosti i vere utemeljene na saznanju da se sve više približavamo svesti o Bogu.

Ja lično mogu da nabrojim sedam razloga za svoju veru:

Prvo: Nepokolebljivim matematičkim zakonom možemo da dokažemo da je naša vasiona bila isplanirana i sprovedena u delo od strane genijalne inženjerske inteligencije.

Pretpostavimo da stavite deset novčića, označenih od jedan do deset, u svoj džep i dobro ih izmešate. Zatim pokušajte da ih izvadite u redosledu od jedan do deset, i to tako da svaki put vratite izvađeni novčić u džep i promešate ga sa svima ostalima. Matematički znamo da vam šanse da prvo izvučete broj jedan iznose jedan prema deset; da izvučete jedan i dva u nizu, jedan prema sto; da izvučete jedan, dva i tri u nizu, jedan prema hiljadu; i tako dalje; vaše šanse da ih izvučete svih deset, od broja jedan do broja deset u nizu, dobacile bi do neverovatne cifre od jedan prema deset milijardi.

Po istom rezonu, za život na zemlji postoji toliko mnogo zahtevnih, strogih uslova da ne postoji nikakva verovatnoća da se svi oni steknu u odgovarajućem odnosu slučajno. Zemlja se obrće oko svoje ose brzinom od hiljadu milja na sat na ekvatoru; kada bi se obrtala brzinom od sto milja na sat, naši dani i noći bili bi deset puta duži nego što jesu, i toplota sunca bi verovatno spržila našu vegetaciju svakog tog dugog dana, dok bi u dugoj noći svaki preživeli izdanak mogao potpuno da se smrzne.

Što se tiče sunca, izvora našeg života, njegova površinska temperatura iznosi 10 000 stepeni, i naša planeta je upravo dovoljno udaljena od njega da nas taj ''večni život'' greje baš koliko je dovoljno, a ne previše! Ukoliko bi sunce slalo samo polovinu svoga sadašnjeg isijavanja, zaledili bismo se, a ukoliko bi ga slalo za polovinu više, bili bismo sprženi.

Nagib Zemlje, koja je iskošena pod uglom od 23 stepena, obezbeđuje nam godišnja doba; kada ona ne bi bila tako iskošena, okeanska isparavanja pomerila bi sever i jug, te bi se u našem pravcu nagomilavali kontinenti leda. Da je naš mesec, recimo, umesto svoje sadašnje udaljenosti, samo 50 000 milja udaljen od nas, naše plime bile bi tako ogromne da bi svi kontinenti dva puta dnevno bili potopljeni, tako da bi se čak i planine ubrzo podlokale i obronile. Kada bi zemljina kora bila samo tri metra deblja, ne bi bilo kiseonika, bez kojeg je život životinja (i svaki čulni život) osuđen na smrt. A da su okeani samo par metara dublji, ugljen-dioksid i kiseonik bili bi uvučeni u njih i biljni život bio bi nemoguć.

Iz ovih i mnoštva drugih primera očigledno je da ne postoji ni najmanji promil šanse da je život na našoj planeti slučajnost.

Drugo: Snalažljivost života da ostvari svoj cilj predstavlja ispoljenje sveprožimajuće Inteligencije.

Nijedan čovek nije dokučio šta je život sam za sebe. On nema ni težinu ni dimenzije, a ipak poseduje moć; korenje koje se razvija i širi razbiće kamen. Život je osvojio vodu, kopno i vazduh, ovladavši elementima, prisiljavajući ih da se rastvore i da preurede i poprave svoje veze.

Život, taj vajar, oblikuje sva živa bića; kao slikar, on crta svaki list svakog stabla, i boji svaki cvet. Život je muzičar i svaku pticu je naučio da peva svoju ljubavnu pesmu, a insekte da dozivaju jedni druge u muzici njihovih nebrojenih glasova. Život je veličanstveni hemičar, koji voću i začinima daje ukus, a ruži miris, pretvarajući vodu i ugljenu kiselinu u šećer i drvo, i još kroz taj postupak oslobađa kiseonik kako bi životinje dobile životni dah.

Osmotrite gotovo nevidljivu kap protoplazme, prozirnu, pihtijastu, kadru da se kreće izvlačeći energiju od sunca. Ta jedna ćelija, ta prozirna magličasta kapljica sadrži unutar sebe klicu života, i poseduje sposobnost da raspodeli taj život svakoj živoj stvari, velikoj i maloj. Moći ove kapi su veće od vegetacije i životinja i ljudi, pošto je sveukupan život proistekao iz nje. Priroda nije stvorila život; stenje sa plikovima od vatre i neslano more ne bi mogli da udovolje zahtevima i da ispune neophodne uslove.

Pa ko ih je onda odredio i isporučio?

Treće: Životinjska pamet neodoljivo odaje naklonjenog Tvorca koji je ulio instinkt u inače bespomoćna mala stvorenja.

Mladi losos provodi godine u moru, a onda se vraća u svoju sopstvenu reku, i putuje uzvodno upravo uz onu obalu reke na kojoj se uliva pritoka u kojoj je rođen. Šta ga to tako precizno vraća natrag? Ukoliko ga prebacite u drugu pritoku, njemu će odmah biti jasno da je udaljen od svog kursa i probijaće sebi put nizvodno natrag do glavne reke, u kojoj će se opet zaputiti uzvodno da precizno dovrši svoju sudbinu.

Još teža za rešavanje je zagonetka jegulja. Ova neverovatna stvorenja, kada se potpuno razviju, sele se iz jezera i reka svuda u svetu – one iz Evrope prevaljuju na hiljade milja okeana – i sve su usmerene prema istim bezdanim dubinama u blizini Bermuda. Tamo se razmnožavaju i umiru. Njihov porod, bez ikakvog vidnog načina da ima znanje o bilo čemu osim da se nalazi u vodenoj pustoši, bez obzira na to upućuje se nazad i pronalazi put ne samo do iste one obale sa koje su njihovi roditelji došli, nego i odande do jednih te istih reka, jezera i bara. Nijedna američka jegulja nikada nije bila uhvaćena u Evropi, kao ni evropska u američkim vodama. Priroda je čak odložila sazrevanje evropske jegulje za godinu ili više dana da je bolje osposobi za njeno duže putovanje. Nameće se pitanje odakle potiče taj usmereni poriv.  

Četvrto: Čovek raspolaže nečim višim od životinjskog nagona – sposobnošću razuma.

Nijedna druga životinja nikada nije ostavila svedočanstvo o svojoj sposobnosti da broji do deset, ili bar da shvata šta znači deset. Dok je instinkt nalik jednom tonu flaute, divnom ali ograničenom, ljudski mozak sadrži sve tonove svih instrumenata u orkestru. Nema potrebe da se mnogo zadržavamo na ovoj četvrtoj tački; zahvaljujući ljudskom razumu u stanju smo da svestrano razmotrimo verovatnoću da smo ono što jesmo zbog toga što smo primili i usvojili iskru Univerzalne Inteligencije.

Peto: Smišljena priprema za sve što živi otkrivena je u takvim fenomenima kao što su čuda genetike.

Ti geni su tako sićušni da, kada bi svi oni koji su odgovorni za sve živuće ljude na svetu mogli da se stave na jedno mesto, bili bi manji od jednog naprstka. Pa ipak, ti geni nastanjuju svaku živu ćeliju i predstavljaju ključ za tumačenje svih ljudskih, životinjskih i biljnih obeležja. Naprstak je zaista malecno mesto za sve pojedinačne odlike gotovo tri milijarde ljudskih bića. Međutim, činjenice su nesumnjive.

Tu zaista započinje evolucija – u ćeliji, toj srži koja sadrži i prenosi gene. To što je krajnje sićušni gen u stanju da u potpunosti upravlja čitavim životom na zemlji nedvosmislen je primer dalekovide veštine, oštroumnosti i postavke, koje mogu da potiču isključivo od Kreativne Inteligencije; nijedna druga pretpostavka neće pogodovati.

Šesto: Na osnovu ekonomije koja vlada u prirodi, prinuđeni smo da uvidimo da je isključivo bezgranična mudrost mogla da predviđa i priprema sa tako dovitljivim gazdovanjem.

Pre mnogo godina jedna vrsta kaktusa zasađena je u Australiji kao zaštitna ograda. Nemajući nikakve neprijatelje među australskim insektima, kaktus je uskoro počeo džinovski da raste; zabrinjavajuće bujanje nastavilo se dok biljke nisu pokrile područje veličine Engleske, istiskujući stanovnike iz gradova i sela, i uništavajući njihove farme. U potrazi za zaštitom, entomolozi (stručnjaci za insekte) su krstarili po celom svetu; konačno su naišli na insekta koji je živeo isključivo na kaktusu, i nije jeo ništa drugo. Stoga je njegovo razmnožavanje bilo bezopasno po okolinu, što je bilo značajno budući da ni on u Australiji nije imao neprijatelja. Tako je taj insekt ubrzo obuzdao i potisnuo biljku i kaktusna napast se povukla – a sa njom i insekti, sem malog ostatka dovoljnog da zauvek drži kaktuse pod kontrolom.

Takve kontrole i protivteže svestrano su obezbeđene. Zbog čega brzorazmnožavajući insekti nisu zagospodarili svetom? Zato što nemaju pluća kakva čovek ima; oni dišu kroz cevčice. A kada insekti porastu, njihove cevčice se ne uvećaju proporcionalno uvećanoj veličini tela. To je razlog što nikada nije bilo ogromnih insekata - to ograničenje rasta zadržalo ih je pod kontrolom. Da ta fizička smetnja nije bila pripremljena, čovek ne bi mogao da opstane. Zamislite samo susret sa stršljenom veličine lava!

Sedmo: Činjenica da čovek može da začne i zavoli ideju Boga sama po sebi je naročit dokaz.

Misao o Bogu rodila se iz božanskog dara čoveka, nedeljivog sa ostatkom našeg sveta – dara koji zovemo imaginacija, zamišljanje. Uz njegovu pomoć, čovek i jedino čovek može da pronađe dokaze o postojanju nevidljivih stvari. Vidik koji ta sposobnost otvara pred nama neograničen je; kada čovekova usavršena imaginacija postane duhovna realnost, on može da raspozna sav dokazni materijal o planu i svrsi, i da shvati veliku istinu da su nebesa bilo gde i bilo šta, da je Bog svugde i u svemu, ali da nigde nije tako blizu kao u našim srcima.

U naučnom pogledu je tačno isto koliko i u pesničkom ono što psalmopevac kaže: Nebesa objavljuju Slavu Božju, a nebeski svod pokazuje Njegovu rukotvorinu.

To da ja odbacujem neshvatljivu trojicu i basnu o padu prvog čovjeka, koja u naše vrijeme nema nikakvog smisla, bogohulnu istoriju o Bogu koga je rodila djevica da bi iskupio rod ljudski, to je potpuno tačno. Međutim, Boga – duha, Boga – ljubav, jedinoga Boga – početak svega, ne samo da ne odbacujem nego ništa drugo i ne priznajem da postoji osim Boga, i sav smisao života i vidim u izvršavanju Božje volje.

 BOG poslanica

 

G

 

 BOG poslanica

 

Kako je Bog stvoritelj svega, da bi se razumjelo Boga potrebno je znati ponešto o svemu. Nije moguće znati sve jer bi to bilo božanski, a to čovjeku nije dostupno. Čovjek treba težiti da zna dovoljno, a začuđujuće je da je dovoljno zapravo relativno malo, svima iole razumnima dostupno. U prvom redu potrebno je poznavati osnove matematike. Brojeve, razlomke, decimalne brojeve, te četiri osnovne računske radnje s njima: zbrajanje, oduzimanje, množenje i dijeljenje. Potrebno je poznavati i postotke, a nije na odmet znati i kvadriranje i kubiranje brojeva, te izvlačenje kvadratnog korijena. Ne samo da je to korisno kad idemo u dućan ili računamo da li nam se isplati uzeti kredit, nego manje-više sve ostale nauke zahtijevaju nekakvo osnovno poznavanje matematike. No, ne plašite se - ve u svemu, to je zaista malo.

Svatko tko završi osnovnu školu trebao bi znati znatno više. Na istoj razini potrebno je poznavati i ostale znanstvene discipline. Zemljopis, jer je Zemlja pozornica na kojoj se odvija igrokaz ljudske rase – da je Zemlja okrugla, kontinente i oceane, zemlje i mora, svjetske države i njihovo stanovništvo, koliko je gdje ljudi i čime se bave, klimu i prirodna bogatstva. Šira od zemljopisa je astronomija. I tu su potrebna samo elementarna znanja: Sunčev sustav, koliko je planeta u svemiru (bezbroj), kakve su udaljenosti među njima, kakvi su razmjeri veličina, kako zvijezde i planete nastaju i nestaju, elementarna znanja kako se kreću, kako nastaju dan i noć, što su sateliti i meteori, a usput je neizbježno saznati i kako su ljudi kroz povijest to spoznavali i kojih su se zabluda tim spoznajama oslobodili. Na povijest nije potrebno potrošiti mnogo vremena. Dovoljna je jedna knjiga koja dobro daje sliku protjecanja vremena i pruža sintetski pogled na razvoj čovječanstva na cijeloj planeti poput knjige Jareda Diamonda „Sva naša oružja“, da bi se moglo vrednovati što su primjena vatre, otkriće kotača i mehanički sat značili za razvoj civilizacije.  Uz nju potrebna je neka općenita povijest svijeta koja navodi najznačajnije događaje i ličnosti da bi se znalo tko je Napoleon, što je Francuska ili Oktobarska revolucija, kad je bilo razdoblje geografskih otkrića, križarske ratove i inkviziciju, Prvi i drugi svjetski rat, industrijsku revoluciju... da čovjek ne blene kada mu se nešto spomene i da sve što čuje može smjestiti u odgovarajući kontekst. Od prirodnih znanosti potrebno je znati i osnove fizike, kemije i biologije. Znanje fizike također ne treba nadilaziti ono što se uči u osnovnoj školi, kao i znanje kemije. Kod kemije je posebno značajno da se dobro pozna i shvati Mendeljejev sistem elemenata, da se dobro razumije kako je sastavljena njegova tablica i na čemu se osniva, protone, neutrone i elektrone, atome i molekule, elemente i spojeve, da se sve to ne samo nabifla nego da se zaista razumije. Biologija je svima zanimljiva. Svi s uživanjem i lako uče o brojnim, zapravo bezbrojnim biljnim i životinjskim vrstama. Da bi se tu unijelo nekog reda potrebno ih je razvrstati od jednostavnijih do složenijih, vidjeti kako se od jedne do druge vrste razvijao sustav za hranjenje i kretanje, osjetilni i živčani sustav, kako se razvijao krvotok i sve one ostale osobine koje su pomagale vrstama da se sve savršenije prilagode okolini i okolnostima. Pri tome je nužno znati i ponešto o vrstama koje su iščeznule, što su fosili i najopćenitije o dinosaurusima. Sve zajedno to vodi do razumijevanja evolucije i zakonitosti po kojima se ona odvija. Sve nabrojano daje dobre, čvrste i dovoljne osnove za daljnja potrebna znanja, a ne nadilazi ono što bi prosječan učenik trebao savladati u osnovnoj školi, pri čemu se podrazumijeva da je pri tome naučio čitati i razumijevati pročitano. Kad mlado biće dovoljno stasa potrebno je savladati još nekoliko disciplina s kojima se djelomično može početi upoznavati već i ranije. U prvom redu tu je logika. Moju generaciju su u srednjoj školi podučavali logiku iz udžbenika Gaje Petrovića. To je odlična knjiga. Ne znam da li se i danas može nabaviti u novim izdanjima (to bi bilo vrlo korisno) ili ju je moguće nabaviti u antikvarijatima. Ako ne, mora da postoje druge slične knjige koje o istome govore. Tu ili takvu knjigu trebalo bi izučiti od korica do korica, savladati i usvojiti, te biti sposoban stalno primjenjivati. Govori o sudovima i zaključcima, o argumentima, činjenicama i kriterijima istinitosti, o valjanom i nevaljalom mišljenju, upozorava na pogreške u mišljenju, zablude i na najčešće zlorabljene pseudoargumente. Nužna je statistika, ali kao i kod matematike samo osnovi: razlikovanje osnovnog skupa, uzorka i pojedinačnog slučaja, razumijevanje očitovanja velikih brojeva, statističkih veličina, vjerojatnost i pouzdanost, nužnost i slučajnost... Pri tome je važnije razumijevanje suštine statistike od znanja izvođenja konkretnih statističkih metoda; za prosječnog čovjeka važno je znati interpretirati statističke rezultate, a kako se do njih došlo dovoljno je znati onoliko da bi ih se moglo razumjeti. Za razumijevanje Boga potrebno je znati i mnogo o čovjeku, o ljudima. Psihologija je nedvojbeno korisna: kako zamjećujemo svijet oko sebe, kako organiziramo zapažanja, kako razumijevamo zapaženo, ličnost i karakter... sve ono što se u moje vrijeme učilo u okviru srednjoškolske psihologije, ne više od toga. Na psihologiju se nadovezuje socijalna psihologija: javno mnijenje, primjeri i utjecaji, glasine i predrasude... – sve na razini osnovnih pojmova. Znanje o čovjeku i ljudima vodi prema znanju o društvu, a tu je nezaobilazna sociologija. Društvene organizacije, društvo i država, hijerarhija i društvene organizacije, vlast, moć i utjecaj, društvena inercija i napredovanje, razvoj porodica kroz stoljeća... Uz sociologiju potrebno je i nešto etnologije, da bismo vidjeli kako su ljudi u različitim okolnostima rješavali različite momente zajedničkog života: porodični odnosi, običaji i kultovi, odijevanje i ukrašavanje... Kad se govori o Bogu, potrebno je znati ponešto i o ostalim bogovima – osnove religijske kulture. Koje su najznačajnije svjetske religije? Koliko imaju sljedbenika? Koji su njihovi bogovi? Kako pojedine religije objašnjavaju postanak svemira, kakva je njihova kozmogonija? Kako su pojedine religije institucionalizirane, koja je njihova uloga u društvima u kojima prevladavaju? Kako se koja od njih odnosi prema zagrobnom životu? Koje su posljedice religijskih uvjerenja u svakodnevnom životu? Sve nabrojano zapravo nije mnogo. Ne nadilazi razinu solidnog srednjoškolskog znanja. To je zapravo ono što bi, pored korisnih vještina i navika poput redovne osobne higijene, poznavanje upotrebe kućanskih aparata, sposobnosti snalaženja u prometu i sličnoga, spadalo u osnove opće kulture suvremenog čovjeka. Jedino što je važno da se ta znanja zaista razumiju, a ne da se štreberski samo nauče napamet. Treba ih toliko usvojiti da se međusobno isprepletu, protkaju, stope u konzistentan svjetonazor. U protivnom postoji opasnost da čovjek postane ono čega se grozio Molliere tvrdeći da je učeni glupan najgori od svih glupana. Mozaična, nepovezana znanja ostavljaju prostor da se između njih ugnijezdi bilo kakva besmislica koja u konačnici može iskriviti opću sliku, a u mladosti se iskrivljena i lažna slika svijeta lakše usađuje nego što se kasnije ispravlja. Budalaštine prihvaćene u djetinjstvu često ne mogu do starosti izvjetriti. I najbolji operativni sistem ne može savršeno raditi ako se prilikom instaliranja istovremeno na čvrsti disk naseli neki virus. Kad smo savladali sve što je potrebno za razumijevanje Boga, to naprosto više nije ni problem ni poteškoća. U svemiru naprosto za njega više nema mjesta, niti bi on u svijetu i životu kakve znamo mogao imati ikakvu zadaću, koliko god je izvjesno da će njegova uloga biti značajna za još dugi niz generacija.

 BOG poslanica

 

G

 

 BOG poslanica

 

“Blago onima koji ne moraju vidjeti da bi vjerovali.”

Kako je Bog stvoritelj svega, da bi se razumjelo Boga potrebno je znati ponešto o svemu. Nije moguće znati sve jer bi to bilo božanski, a to čovjeku nije dostupno. Čovjek treba težiti da zna dovoljno, a začuđujuće je da je dovoljno zapravo relativno malo, svima iole razumnima dostupno. U prvom redu potrebno je poznavati osnove matematike. Brojeve, razlomke, decimalne brojeve, te četiri osnovne računske radnje s njima: zbrajanje, oduzimanje, množenje i dijeljenje. Potrebno je poznavati i postotke, a nije na odmet kemije i biologije. Znanje fizike također ne treba nadilaziti ono što se uči u osnovnoj školi, kao i znanje kemije. Kod kemije je posebno značajno da se dobro pozna i shvati Mendeljejev sistem elemenata, da se dobro razumije kako je sastavljena njegova tablica i na čemu se osniva, protone, neutrone i elektrone, atome i molekule, elemente i spojeve, da se sve to ne samo nabifla nego da se zaista razumije. Biologija je svima zanimljiva. Svi s uživanjem i lako uče o brojnim, zapravo bezbrojnim biljnim i životinjskim vrstama. Da bi se tu unijelo nekog reda potrebno ih je razvrstati od jednostavnijih do složenijih, vidjeti kako se od jedne do druge vrste razvijao sustav za hranjenje i kretanje, osjetilni i živčani sustav, kako se razvijao krvotok i sve one ostale osobine koje su pomagale vrstama da se sve savršenije prilagode okolini i okolnostima. Pri tome je nužno znati i ponešto o vrstama koje su iščeznule, što su fosili i najopćenitije o dinosaurusima. Sve zajedno to vodi do razumijevanja evolucije i zakonitosti po kojima se ona odvija. Sve nabrojano daje dobre, čvrste i dovoljne osnove za daljnja potrebna znanja, a ne nadilazi ono što bi prosječan učenik trebao savladati u osnovnoj školi, pri čemu se podrazumijeva da je pri tome naučio čitati i razumijevati pročitano. Kad mlado biće dovoljno stasa potrebno je savladati još nekoliko disciplina s kojima se djelomično može početi upoznavati već i ranije. U prvom redu tu je logika. Moju generaciju su u srednjoj školi podučavali logiku iz udžbenika Gaje Petrovića. To je odlična knjiga. Ne znam da li se i danas može nabaviti u novim izdanjima (to bi bilo vrlo korisno) ili ju je moguće nabaviti u antikvarijatima. Ako ne, mora da postoje druge slične knjige koje o istome govore. Tu ili takvu knjigu trebalo bi izučiti od korica do korica, savladati i usvojiti, te biti sposoban stalno primjenjivati. Govori o sudovima i zaključcima, o argumentima, činjenicama i kriterijima istinitosti, o valjanom i nevaljalom mišljenju, upozorava na pogreške u mišljenju, zablude i na najčešće zlorabljene pseudoargumente. Nužna je statistika, ali kao i kod matematike samo osnovi: razlikovanje osnovnog skupa, uzorka i pojedinačnog slučaja, razumijevanje očitovanja velikih brojeva, statističkih veličina, vjerojatnost i pouzdanost, nužnost i slučajnost... Pri tome je važnije razumijevanje suštine statistike od znanja izvođenja konkretnih statističkih metoda; za prosječnog čovjeka važno je znati interpretirati statističke rezultate, a kako se do njih došlo dovoljno je znati onoliko da bi ih se moglo razumjeti. Za razumijevanje Boga potrebno je znati i mnogo o čovjeku, o ljudima. Psihologija je nedvojbeno korisna: kako zamjećujemo svijet oko sebe, kako organiziramo zapažanja, kako razumijevamo zapaženo, ličnost i karakter... sve ono što se u moje znati i kvadriranje i kubiranje brojeva, te izvlačenje kvadratnog korijena. Ne samo da je to korisno kad idemo u dućan ili računamo da li nam se isplati uzeti kredit, nego manje-više sve ostale nauke zahtijevaju nekakvo osnovno poznavanje matematike. No, ne plašite se - ve u svemu, to je zaista malo.

 BOG poslanica

 

G

 

 BOG poslanica

 

Poslanica mira za današnji dan glasi.

 Veličajte sa mnom GOSPODA,

uzvisujmo ime njegovo zajedno!

Tražio sam GOSPODA, i on me usliša,

izbavi me od straha svakoga.

 U njega gledajte i razveselite se,

da se ne postide lica vaša.

Eto, jadnik vapi, i GOSPOD ga čuje,

izbavlja ga iz svih tjeskoba.

 Oči GOSPODNjE gledaju pravedne,

uši mu slušaju vapaje njihove.

Lice se GOSPODNjE okreće protiv zločinaca

da im spomen zatre na zemlji.

Pravednici zazivaju, i GOSPOD ih čuje, izbavlja ih iz svih tjeskoba.

Blizu je GOSPOD onima koji su skršena srca, a klonule duše spašava.

 

BOG izbavlja pravednika iz svih tjeskoba!

Ps 34, 4-7.16-19

 BOG poslanica

 

G