Molitva nije potrebna Bogu, nego nama. Ona je način na koji čovjek,
ograničeno i krhko biće, komunicira s neograničenim, beskonačnim
bićem koje ga je stvorilo i daje mu život. Ta je veza jedna od
najdubljih potreba čovjekova srca i, ako je narušena, čovjek se u
dubini svoga bića doživljava neispunjenim, praznim, nesretnim,
gotovo mrtvim. Molitva je susret s Bogom, izvorom i smislom života.
Molitva nam je potrebna da bismo se otvorili Bogu i od njega primili
sve što je našem duhu jednako potrebno kao tijelu voda ili zrak:
blagoslov i milost, Božje djelovanje u našem srcu. Ali Bog, koji u
ljubavi poštuje našu slobodu, ne može nam to dati “na silu”, ako smo
zatvoreni. Upravo u tome se sastoji bit molitve: otvoriti se Bogu u
slobodi i dopustiti mu da nam priđe.
U molitvi se družimo s Bogom i upoznajemo ga, postajemo njegovi
intimni prijatelji da bismo nastavili to zajedništvo u vječnosti.