istina anegdota

 

 

ISTINA ANEGDOTA

 

 

ANEGDOTA

Antička Grčka

Ima jedna stara anegdota u kojoj se priča o grupi mladića koji su bahato ušli u Akademiju. I već s vrata upitaše: Ko je onaj stari? Čuvar škole im dostojanstveno odgovori: Ono je čuveni Ksenokrat. Dođe do male zabune, ali ipak jedan upita: A šta on to radi? Opet dobi dostojanstven odgovor: On sa svojim učenicima istražuje istinu. Tada jedan upita: A kada će je primjeniti? U toj anegdoti rečeno je sve. Teškoće su velike. Ako je filozof već ostario, a još nije našao istinu, šta je onda sa istinom. Ne znači li to da je živio bez istine? Ako ima nade da se istina nađe makar i u starosti, što to vrijedi, jer pitanje je opravdano – a kada će je upotrijebiti? Anegdota o istini sadrži bit problema. Istinu nitko nema u gotovu, kao na primjer komad novca, koji bi se iz jedne ruke preuzeo u drugu. Tom analogijom Hegel je izrazio problem metodološkog pristupa u istraživanju istine. Sadržaj istine ne može postati apsolutan, a kao relativan nužno se mijenja. Ta stalna promjena u pojmu istine sadrži povijesnu obavezu.

istina anegdota

 

 

 istina anegdota

 

 

ISTINA ANEGDOTA

 

Naš narod je vjekovima bio žrtva robovanja i ispaštanja,

i zbog toga je u anegdotama neprijatelj bio žrtva njegove ironije.

 

istina anegdota