Počeo sam ovdje, odrastao, kad je bilo najpotrebnije sagradio
ovdje. Počelo je vjerom, i ostalo je samo na vjeri. Zadužbina
Mihaila Cuce Pavićevića, volim je tako zvati, iako nije, volim
u tom pravcu razmišljati, radi imenjaka, radi osobe uz koju sam
odrastao, osoba koja mi je pomogla, osoba koja je pomogla
mnogima. Poruka koju je njegovo postojanje ostavilo zadužbina će
čuvati od zaborava. Više vjera nego mogućnost. Ali Lave, sam
znaš da samo nju i imamo.
Na rečenicu bez odgovora: "Ti
imaš vremena, ja više ne",
danas bih htio dodati: "Dok
god neko ili nešto čuva sjećanje na osobu koje više nema, ta
osoba je kupila vječnost"...