Kafki je bila dovoljna jedna kancelarija da projektuje sve
nadolazeće društvene sisteme do danas…
Klamova kancelarija u “Zamku”, ili bilo koja od bezbrojnih
kancelarija iz kojih se izlazi ili ulazi u neku drugu
kancelariju poput lavirinta; kadikad se izmili i u kružni hodnik
koji opet vodi u neku drugu kancelariju…
Birokratski sisem sličan univerzalnom kome se ne nazire kraj…
Ako se cijeli sistem ne razori, opet ništa niste uradili.
Dovoljno je da opstane jedna kancelarija, poput crnogorskog
tužilaštva, i u njemu naš Klam, i sistem nije srušen…
Ostane li samo jedan policijski šef i dalje na funkciji džaba
ste mijenjali bravu na vratima kancelarije, ostanu li netaknuti
podrumi sa zaplompiranim sefovima dosijea, ne provjetrite li
komunističke arhive, vi ste svjesni saučesnik u zločinu…
Kao da su Kafkine kancelarije rodile i Popine ‘crne kutije'…
Kao što vas niko nije pitao, i bacio u svijet na milost i
nemilost svijetu, tako vas niko nije pitao zašto ste dodatnom
žrtvom sisema (totalitarnog, npr.), u stvari žrtvom nekoga koji
jedini polaže pravo na sistem (kancelariju), i da bi se ironija
zaokružila, koji polaže pravo i na vaš život koji sasvim sigurno
niste dobrovoljno izabraili…
Prije će biti da se i čin vašeg začeća može nazvati nasiljem,
koje se samo produžava nasiljem društvenog sistema, čija je
osnovna ćelija kancelarija, npr. kancelarija predsjednika
države, ili upravnika zatvora u Spužu, i redom naniže do portira
koji budno prati protok potčinjenih…
Do juče je jedan dugogodišnji totalitarni sistem bio činjenicom
i vašeg postojanja…
Ali, i u vašem slučaju, i takav totalitarni sistem kroz koji su
prošli i naši očevi, nije ukinuo razum…
Zato smo i preživjeli, zato, npr. poneko piše, poneko čita, ili
djeluje na bilo koji način. Neko ovako, neko onako, ali djeluje,
i ide naprijed…
Najvažnije je biti svjestan situacije i trenutka, zato je i u
tvom slučaju, sada, važno da si svjestan, prosto rečeno, da si –
pobijedio…
Ukupnu našu situaciju kojom smo zatečeni, lijepo je objasnio
jedan razumni sveštenik prije nekoliko dana, prilikom slavske
besede…
Ispričao je priču o zatvoreniku koji je pušten na slobodu
poslije trideset godina provedenih u zatvoru…
Kad su se za njim zalupila teška gvozdena vrata, nije znao šta
da radi, nije mogao ni koraka kročiti. Svijet, odnosno, sloboda
bijahu prazni, i umalo opet nije zakucao na zatvorska vrata…
Tako i mi, nakon višedecenijskog ropstva, moramo shvatiti da
smo – pobijedili – i, bez straha i stida krenuti u berbu
plodova…
Samim činom rođenja zakopani smo do grla, ali sami smo se i
otkopali. Ne znima nas da li se onaj Beketov i Kafkin tip
otkopao, ili je oslobođen na suđenju, ali, ti, kome ovo pišem,
jesi…
U totalitarnim sistemima ništa ne zavisi od vašeg ponašanja, od
vaših uvida i uvjerenja, od vaših vrlina i mana. Sada, odjednom,
sve zavisi od tebe, jer si slobodan, jer si pobjednik, jer ćeš
kreirati ne samo svoju sudbinu, nego i drugih…
Vrijeme je da svakome pogledaš u oči, i tražiš svoje mjesto pod
suncem…
Ako ste razumni, nema te pozadine koja vas može goniti, sem ako
sami sebe ne počnete ćerati…
Ovo se ne tiče ni vjere, ni tradicije. Pa ipak, da bi opravdao
Boga, neko je dužan da snosi odgovornost…
Prvi put kreni od sebe. Na prvom koraku niko ti ne treba. Ako
trebadne, fala Bogu, imaš se kad vratiti, ali sada ostavi i
profesore i nauke, zaobiđi teodiceje, jer ti si jedino opravdan
ako si slobodan…
Izađi sam na scenu, dosta su te drugi izvodili. Prvi put nećeš
igrati nekog drugog u nekom bezumnom komadu…
Slobodan si, slobodan, čoveče, ovako može početi i pjesma koja
u tvom slučaju nije patetična…
O svemu se drugom može potanko pisati, i kako si izdržao takav
život, koji, sigurno nisi htio. Ali, sad si slobodan, i, to
tvojom zaslugom. Zato je važno da i drugi vide da si slobodu
osvojio, i da je živiš…
Jedna od tih nedokučuvih kancelarija čeka, baš, tebe…
Ali, kad uđeš u kancelariju, ne pretvori se u sistem
kancelarija…
.jpg)
_002.jpg)
