Kopači
Kida se crna noć!
Ruši se stijena – mrak!
Pijetli u selu poju
I zora već zori
Nad brijegom u krvi se mije
I tamu sve više pije
Silan,
Svijetli
Dan!
Probudite se umorni
Kopači i kopačice
Trudni narode
Crnoga rada!
S motikom na ramenu
Za koru suha kruha,
Po putevim strmim,
Po poljima ravnim
U zapaljeni dan
Krenimo i mi,
Mučenici vječiti!
Zemlja Bogumilova
Mekana i rahla
Nabubrila za rod,
Napaćenom dušom čeka
Na udarce vaše
Motikama oštrim
Po glogu, pelinu, po draču!
Na posao!
Na rad!
Prekopajmo meko
Polja naša rodna
Mak, duhan, žito
Da rode blagorodna.
I kroz brazde krive
Propustimo vodu
Za rižu mladu
I zeleni šaš.
Na posao!
Na rad!
Da rod bogat rodi!
Da nikne život nov!
Na pepelu gloga i pelina
U vatri plamtećeg jada!
Da žile puste kor’jenje duboko,
I plodovi da šiknu
Visoko, visoko
Slobodno u zrak!
Oremo ralom
Zemlju našu zlatnu,
Zlatnu i bogatu!
Na pepelu gloga i pelina
U ognju vatre i jada!
Da prestane i nestane
Tužna tuga golema
Za goli život
Čovjeka što
Posta skot.
U ovoj hladnoj zori
Odjekuje pjesma naša
Udaraca združenih
I biju srca mlada
Ispuni ih tuga, čemer i jad!
Od svih muka teških
Ne vidjesmo bijeli dan,
A od suza gorkih vrelih
Neće život naš postati
Meden i bolji.
Na posao!
Na rad!
Mi nismo sami
I nismo samo ovdje
Nas ima po cijelom svijetu
Bezbroj miliona
Naroda crnog rada.
Nek bude sretan dan
I korak nam prvi
U novi, prvi vijek!
Jeknut će silna jeka
I bljesnut će sunce zlatno,
Svugde u svijetu
Nestaće sram i ropstvo
I život početi nov!
I rijeke će poteći
I breme će odvući
Te smrti vječite!
Rijeke živih
Probudjenih snaga
Kopača, kopačica
I svih napaćenih
Golih, gladnih
Diljem zemlje!
Kida se crna noć!
Ruši se stijena – mrak!
Pijetli u selu poju
I zora već zori
Nad brijegom u krvi se mije
I tamu sve više pije
Silan svijetli dan!
