BP1 901-999

BP1 901- Čovjek sa palicom je zakonodavac, gospodar koga treba, mada se ne treba neminovno i povinovati

BP1 902- Ćuti šišmišu matori

BP1 903- Bio je vučiji način borbe – napasti i ukloniti se

BP1 904- Bio je isuviše mudar da bi se opirao

BP1 905- Nije tražio ništa, nije davao ništa i ništa nije ni očekivao

BP1 906- Svaki od njih imao je i življih ambicija

BP1 907- Iz svog ličnog iskustva nije mogao da zna za zamke, niti za strah

BP1 908- Prestao je da bude probirač; Izgubio je odliku svog ranijeg života

BP1 909- Nije krao da bi se uveseljavao, nego što su mu crijeva krčila

BP1 910- Nije krao javno, nego krišom i lukavo iz poštovanja prema batinama

BP1 911- Nekim nejasnim putevima vraćao sam se u porijeklo

BP1 912- Sve te smicalice je primao bez mnogo napora i bez razmišljanja kao da su mu uvijek bile svojstvene 

BP1 913- Plata nije mogla da podmiri sve potrebe njegove žene i mnogobrojnih gremlina, što su na nju i njega ličili

BP1 914- Svaka lukavost te uči ravnoteži i savlađivanju

BP1 915- Čitav mu je stav bio promišljen

BP1 916- Borbu za prevlast odgodili su za daleku budućnost.....

BP1 917- Dva puna sata psovanja i krpljenja

BP1 918- Sa velikim strpljenjem priželjkivao je svoj trenutak

BP1 919- Strast koja ih je bodrila čitavog dana, napuštala ih je noću, pod šatorom kad bi utonuli u sumorni nemir i nezadovoljstvo

BP1 920- Bila je to stara pjesma, stara kao i samo porijeklo – „kamen kremen“

BP1 921- Postoji neki zanos koji obelježava vrhunac života, a posle koga se životna linija spušta. Paradoks života i jeste u tome da taj zanos dolazi baš onda kada je biće u najvišem naponu snage, a on se pojavljuje i predstavlja nešto van života, zaborav na život oko sebe, taj zanos, taj zaborav na život javi se čovjeku, sakupi sve u njemu i izbija iz njega kao oganj

BP1 922- U njemu je pobijedio iskonski nagon zvijeri koji je učinio da on u tome čak i uživa

BP1 923- Psovali su njega i njegove pretke i sve ono što će doći posle njega do poslednjeg mu pokoljenja

BP1 924- Uspomene nijesu imale nikakvu moć nad njim

BP1 925- Ko ne sluša pjesmu, slušaće oluju

BP1 926- Instikti, koji su bili sâma sjećanja njegovih predaka pretvorena u navike i potpuno zamrli u njemu, izoštrili su se i oživjeli

BP1 927- Daleko su snažniji bili spomeni njegovog nasleđa koji su učinili da neke stvari, koje ranije nije vidio, izgledaju poznato

BP1 928- Bilo je čudne elastičnosti i gipkosti u njemu, i živa opreznost nagovještavala je da živi u stalnom strahu od nečeg vidljivog i nevidljivog

BP1 929- Nije to bio zamor koji nastaje posle nekog kratkog i prekomjernog napora od koga se snaga povraća već posle nekoliko sati. Bio je to zamor od laganog, ali neprestanog iscrpljivanja koje je trajalo mjesecima. Nijesmo mogli da se oporavimo jer nijesmo imali rezervne snage. Bila je sva utrošena

BP1 930- Bio je to jedan lijep porodični krug

BP1 931- Ne da nijesu znali što da rade sa njima, nego nijesu znali ni što da sa sobom urade

BP1 932- Izgleda da ih jedino svađa nije zamarala

BP1 933- Bijedan život je izazivao njihovu razdražljivost. A kako je život postajao teži, razdražljivost se udvostručavala i najzad ga prevazišla

BP1 934- Nosila je naročitu tugu – tugu zbog svog pola

BP1 935- Ne treba žaliti za budalama. Dvije tri budale manje ili više na ovome svijetu ne mogu da izmijene poredak stvari

BP1 936- Nepravda, zloupotreba, nepotizam i poltronstvo

BP1 937- Na drum palo nebo malaksalo

                 ne može se dalje, Vitomire,

                 i do sad se s mukom bitisalo,

                 umiri se, veliki nemire,

                 svako te je nadanje izdalo.

BP1 938- Stariji za tamu jesenji tmaste

                 i grublji za grubost ove zime prošle

BP1 939- Iz tame svu noć snijeg sipa

                 i vjetar zviždi – zima, zima...

                 dobro je, mila, dobro ipak,

                 što negdje postojiš, što te ima.

BP1 940- Sonja izađi da skitamo

                imam ludu želju večeras da lutam

BP1 941- Dobro jutro, jutro sneno,

                 dobro jutro, nebo plavo,

                 hvala ti za ljubav ženo,

                 hvala ti za ležaj, travo.

BP1 942- Neka me ne bude

BP1 943- A kad jednom ode s kišom,

                 kad svene kao avgust, ko ljeto,

                 osjetiš kako je snjim otišlo

                 nešto lijepo i svijetlo

BP1 944- Bol je, lopovi privatna svojina

                 Bol je neotuđiv ako već ne znate

BP1 945- UMJESTO MOLITVE ZA DALEKU

                 Ponekad, davna, sjetim te se,

                 a ponešto toplo zasja u duši

                 kao od dobre stare pjesme

                 što se slučajno zapjevuši.

 

                 Gdje li si noćas, ti daleka

                 dali si negdje svila dom,

                 ili još uvijek, kao nekad,

                 lutaš ponoćnim Beogradom.

 

                 Dali još tražiš onog čudnog,

                 onog iz tvojih snova vrelih,

                 koga si tražila uzaludno

                 i one noći kad smo se sreli.

 

                 Traži, samo traži, tragaj,

                 on ipak jednom mora doći

                  iz tvojih lijepih snova, draga,

                  u tvoje nimalo lijepe noći.

 

                  Kao što dođu ove pjesme

                  iz davnih šuma nepoznatih

                  pravo u naše ružne nesne,

                  u gorku zbilju kasnih sati.

 

                  Ponekad tako sjetim te se,

                  a ponešto toplo zasja u duši

                  kao od dobre stare pjesme

                  što se slučajno zapjevuši.

BP1 946- SLIKA SA PERIFERIJE

                 Pjeva pijana kafanska drolja

                 zvučno kukovima vrteći u krug

                 uporno kao zubobolja

                 priča nešto moj pijani drug

 

                Pijan sam eto ali šta to mari

                pustite me dragi ja vas molim

                u ovom životu ima puno stvari

                koje samo pijan mogu da odbolim

 

                Sa tornja odzvanja kasna ura

                opominjuć na san ne pospale nas

                ulicom, pijan vjetar tetura

                 psujući nešto na sav glas

BP1 947- Još mogu poneki osmijeh da slažem,

                 poneku sreću da odglumim,

                 još mogu ponešto lijepo da kažem svakome osim sebi

BP1 948- Na gradove udariće trava

                 i zavesti svoju strahovladu,

                 svi cvjetovi ostaće bez glava

                 da bi bili sa travom u skladu

BP1 949- Oslušni ponekad tako krišom

                 i čućeš kako kisnu naše kosti

                 pod tamo nekom tamnom kišom

                 u toj svijetloj budućnosti.

BP1 950- Ne tragaj za bratom po ovoj šumi

                 gdje na naša srca kidišu kuršumi,

                 gdje ima više hajduka no braće.

                 jer ako te niko ne pogodi - brat će.

BP1 951- Ležim na odru, tih uprošćen,

                 napolju Sunce svakodnevno sja.

                 ne znam da li je ko ožalošćen,

                 ali, zaista, jesam ja.

BP1 952- Daska po daska – kovčeg

BP1 953- Samo ovo?

               - Samo

               - Malo.... ne isplati se više ni bolovati

BP1 954- Ne vjerujem ovoj noći, izdaće me.

                 Ako samo sklopim oči

BP1 955- I opet neka pisma duga,

                 očajna pisma- bez adrese

                 a nigdje drage, nigdje druga,

                 samo ta jesen, 'opet jesen.

BP1 956- Zaboraviše me tugo drumovi,

                 odavno nijednog da navrati,

                 bjelina mi vid umori.

                 Stigoše me spori sati.

BP1 957- Treba gubit glavu ko da je ma čija,

                 A čuvati je kao da je sopstvena!

BP1 958- Polako ulazim zaboravu u trag

                 prepoznajem taj kamen, tu travu,

                 i sve mi se čini da sam davnog jutra

                 pronio ovuda Čengićevu glavu

BP1 959- Bude ponekad teško čovjeku

                 kad ga nekakva patnja skoli,

                 pa ode da traži riječ neku

                 ko travu od koje manje boli

BP1 960- Jednom kad bude veče

                 kad budeš sama

                 i bude neka kiša lila,

                 jednom kad oko svojih usana

                 nađeš tuđi osmijeh, mila,

                 znam, - biće ti teško, a mene neće biti

                 da ti u tom času što god kažem,

                 biće jedno veče, jedna kiša i ti

                 koju sam divno umio da lažem.      

BP1 961- Neka me ne bude kad budem prestao da volim

                 jer tada od mene ne bi ostalo ništa

                 možda samo ugarak neki goli

                 od čitavog ovog velikog ognjišta.

BP1 962- Dnevnik je za dokolicu i ružno vrijeme. U dinamičnom životu ne vodi se dnevnik

BP1 963- Kad sve mine, kada nas ne bude

                  na ovome svijetu, jednoga dana

                 pomenuće ljude neki vjetar

                 nekom drugom vjetru.

 

                 I tada će sav prostor sva brda

                 svo drveće, oblaci i vode

                 udariti na mramorja tvrda

                 na grobove

                 da nas oslobode      

BP1 964- A kakav je da od BOGA nađe,

                 ko da nije rođen no izvađen

                 sa krtolom u nečijoj njivi

                 pa uteko u svijet da živi.

 

                 Dva mu oka stoje u dva reda,

                 svako oko svoj posao gleda

                 i priliku vreba iz prikrajka

                 da umakne žalosna mu majka.

BP1 965- Na Parovoj svadbi:

              - Čestitaj njemu, njoj nemaš našto čestitat

BP1 966- Sitne duše prizemljuše trošne rušne

                pune tmuše na svaki se sjaj

                roguše na svaki se zov ogluše

                nedozvane potleuše

BP1 967- Kad izađeš sa ove robije

                gdje ćeš dušo, okrenuti prije

                dali gori, đe te jablan čeka

                ili opet u nekog čovjeka

                nemoj više među rebra ljudska

                previše su, dušo za te uska

BP1 968- Nijesu mogli da se odlijepe od mračnih strana života

BP1 969- Mrzjeli su da mrze, a to znači da nijesu umjeli da se rvu sa životom

BP1 970- Kad on govori vazda su mogli nešto ušićarit

BP1 971- Vidim hoće da mi smrzne voće,

                 jer mi zima drhti u kostima,

                 teško mi je sred ove samoće,

                 kao da sam paklu u gostima.

BP1 972- Niti smo što imali – niti nam je što falilo (zadužbina)

BP1 973- Svak je svakoga znao, svak' svakome dobro činio

BP1 974- Ja to da provjerim, jesu li špijuni na svojim mjestima (poziv na spomenik)

BP1 975- Vi sa po deset hiljada ste svoje pojeli, oni sa više možete nastaviti

BP1 976- U ovo vrijeme „strašne jawe“

BP1 977- Polako ulazim zaboravu u trag

BP1 978- Ko nije (pro)živio taj ne može da piše. Piše ko je (pro)živio

BP1 979- Pokazaće se da sam ja najgori

                 Gospod će svima grijehe poblagati

                 a stid što sa svijeta spere i sagori

                 sav će na moje lice naslagati.

BP1 980- Što je ovo evo neko doba

                 te su naše gusle umučale,

                 ne razliježu ratnijem klicama?

                 počinu ni rđa na oružje,

                 ostade ni zemlja bez glavarah,

                 nekršću se gore usmrđeše,

                 ujedno su, ovce i kurjaci,

                 združio se Turčin s Crnogorcem,

                 odža riče na ravnom Cetinju!

                 smrad uhvati lafa u kljusama,

                 zatrije se ime crnogorsko,

                  ne ostade krsta od tri prsta!

BP1 981- Život nije lijek od smrti

                Kao što je smrt lijek od života

BP1 982- Čovjek ne stari ravnomjerno, nego ponekad za tri dana više no za godinu

BP1 983- Postavio je sam sebi zadatak: Zamisli da sve što nijesi volio jesi volio, i tada je prešao na stranu svojih neprijatelja i „odmah mu je sve krenulo“.

BP1 984- Daću ti par savjeta

             - Ja sam došao po tvoje pare a ne po tvoje savjete

BP1 985- Ko zna na koji mi vjetar radi pamet

BP1 986- Zahvaljujući što joj nijesam rođak postao sam joj muž

BP1 987- Jelo mu je dugo bilo jedini neprijatelj

BP1 988- Vrijeme istini može više da naškodi nego laži

BP1 989- Uvijek kada je pružio korak udario je o nečiju petu

BP1 990- Onaj kome se otvore oči underGumbrella mora promijeniti svijet

BP1 991- Osobe koje se boje života, kasno i nerado napuštaju porodicu i teško zasnivaju sopstvenu

                Osobe koje se boje smrti kratko ostaju u svojoj porodici i brzo i lako se raziđu u svijet napuštajući jedni druge

BP1 992- Pridrži malo vode u usta, dok ovo ne ispričam

BP1 993- Riga kâ da će čizmu da povrati

BP1 994- Učinio je da zaboravlja ono što hoće, jer to je važnije i teže nego da pamti ono što neće

BP1 995- Iz svih uspješnih vaspitačkih zahvata niče nesreća

BP1 996- Lud živi dok oće, a mudar dokle mora

BP1 997- Prevazići očigledno i razmisliti

BP1 998- Nagnuh iz boce bez uvijanja, i tada odjednom neka spora rijeka tišine i milja uli mi se u grudi, i tamo uspori tok svega zatečenog, poznadoh opet mladost po toj tišini i vrelini što uđe u mene

BP1 999- Eee, što bi radio ovoj maloj... (Gigo)

              - Tii?!  Ti si i kući dužan ostanuo

BP1 801-900

BP1 801- Svijet začas i sklepa dokaze i donese presude

BP1 802- SUPRAJS!!!

              - Što mu je to?

              - Mora da mu je prasica suprasna

BP1 803- Bjehoše oborile sve što su prepričavale prošloga mjeseca

BP1 804- Bješe dobra, kao dobar dan u godini, ali lakovjerna, i prema tome uvijek je lako nasijedala

BP1 805- Ne vjerujem te ću!

              - Oćeš, oćeš, no ne znaš još da ćeš

BP1 806- Šepaj zamnom

BP1 807- Kakva prava ima da se žali onaj koji je ostao bez prijatelja na ovome svijetu

BP1 808- Starao se da ide pravim putem i čini što je dobro, ali mu „nijesu dali“. Kad drugo i ne žele nego da se njega otresu.

  E, pa lijepo, neka tako i bude; Neka ga osuđuju za posledice – što ne

BP1 809- Yugo troši kao Rusko borno vozilo

BP1 810- Nije bio kicoš u izboru životnog poziva, i pristajao je na svaki

BP1 811- To nije bio roditelj, nego reditelj

BP1 812- Džiberska elokvencija

BP1 813- Samo nije dobra, a sve ostalo jes

BP1 814- A đe vi je majka?

              -  Izašla je malo da se troši

BP1 815- Tako su mu i nade rasle ili padale

BP1 816- Nemam stav za to

BP1 817- Poštujem njene pedagoške ambicije

BP1 818- Od gladi, nema moćnijeg začina

BP1 819- Bio se razbolio od pileće čežnje za kućom

BP1 820- Smiruje li te to?!

             - To bi smirilo i bliski istok

BP1 821- Idem da se kupam, i udavim ako budem imao sreće (Duško)

BP1 822- Mislio je da se zahvaljuju, daju diplome i uručuju zlatne časovnike. Ovca?!

BP1 823- Dušmanski mu je mučio staro srce i htio vijek da mu pojede

BP1 824- Slinio je i on – ali više iz sažaljenja prema sebi samom negoli prema drugima

BP1 825- Nije potrebno da ti brineš moju brigu

BP1 826- Bila je nekako preko običaja nježna

BP1 827- Zna je da ispriča i iskiti sve svoje pustolovine

BP1 828- Raziđoše se, cunjajući svaki za sebe, svaki zapao u sanjarenje

BP1 829- Nije mi slatko ni plivanje kad nema ko da mi ga zabranjuje

BP1 830- Što je lako!

              - Lako kao ništa!

BP1 831- Ispao je dunster kao što je dunster i za svaku drugu stvar

BP1 832- Podrume ispod jezika prosto nijesu stizali da isprazne

BP1 833- Za poslom išli nekako rasijano i malo su govorili a mnogo uzdisali

BP1 834- Ka njegova posla, uvijek se toliko žuri da nikad i ne stigne da na što pomisli

BP1 835- Pravio se kao da ne vidi kako ga gledaju i da ne čuje primjedbe kad mine mimo njih, ali to mu je bila duševna hrana koje se nije mogao dovoljno nasladiti

BP1 836- To je godilo njegovoj poročnoj sujeti

BP1 837- Htio je da ode odatle, ali ga noge, izdajice, ponesoše pravo tamo

BP1 838- Uskiplje ključala ljubomora

BP1 839- I tako se ta uobražena tuča završila

BP1 840- Vidio je da je gubi, ali ni sam ne zna zašto ni krošto

BP1 841- Sve što bi uradila po mome za „oÑe“ bi bio poraz

BP1 842- Ako nikome drugo nije stalo mene jes

BP1 843- To ti je rizik profesije

BP1 844- Uživa u tamnoj strani

BP1 845- Smrdi na očaj, a to se da primijetiti

BP1 846- Želio je da mi napakosti, ali tako da mnogo ne metne na kocku

BP1 847- Nikad ni na koga i ni na što ne mislijaše osim na svoj ćeif

BP1 848- Toliko sam bio zabezeknut da nijesam imao ni prisustvo duha da joj na vrijeme dobačim

BP1 849- Odmjeri ga prezrivo: Bila bih vam zahvalna kada biste me pošteđeli svoga prisustva. Zabači glavu i ode

BP1 850- Pod njegovim pogledom svi oboriše oči: U pogledu kojim je strijeljao bilo je nešto od čega su čak i nevini pretrnuli od straha

BP1 851- Uvijek je istina o rođenoj familiji nešto što nam je neukusno

BP1 852- I tako dalje, i tako jednako

BP1 853- Najprije značajno poćuta neko vrijeme, onda dade licu tragičan izraz i stade čitati odmjerenim glasom

BP1 854- Otkako sam postao veliki čovjek u malome gradu „oÑi“ se protiv mene bore

BP1 855- Samo obećaj da nešto nećeš, i to ti je odma najsigurniji put da crkavaš da uradiš baš ono čega si se odrekao

BP1 856- Nijesam se nanosio tija okova (bračnih)

BP1 857- Odoše i oni, pjaca iza njih ostade dosadnija i čamotnija no ikad

BP1 858- Prosta činjenica da to smije da čini oduzela mu je svaku želju, a kamoli da mu se mililo

BP1 859- Praznina između tih sastanaka postajala je još nasnosnija

BP1 860- Dvije neđelje sam bio mrtav za pjacu i sva dešavanja u njoj. Bio sam bolestan i ništa mi se nije mililo (92')

BP1 861- Određena je sudska rasprava, i čitavo društvo i familija samo su o tome govorili

BP1 862- U svim tim nagađanjima i baljezganjima nelagodno sam se osjećao. I svo vrijeme me je podilazila neka čudna jeza...

BP1 863- Laknuće mi duši ako malo odriješim jezik, makar za mrvu

BP1 864- Nije bio da kažeš bogzna što, ali nikome nije učinio nikakvu pakost, nikome ništa nažao, a nažalost ni dobro

BP1 865- Činjela mi je sevap za sevapom

BP1 866- I ka vazda što biva, nestalna i nepromišljena pjaca ga je prigrlila isto onako kao što ga je prije toga odbačila. Ali takvo ponašanje im ide u prilog, to ne bi bilo lijepo da im se zamjera, jer ipak to je samo pjaca

BP1 867- Imao sam na pretek one vrste vremena koje „nije“ novac

BP1 868- Uđosmo polako: Damari biju, govorimo šapatom, sluh napeli da uhvatimo i najmanji šum, a napregli svaki mišić da smjesta utečemo

BP1 869- Volio me jer se nijesam nikad pravio viši od njega 

BP1 870- Popuštio sam jačoj naklonosti, sigurna uživancija pretegla je nesigurno blagostanje?

BP1 871- Tako on sam sa sobom razgovara, i sa sobom se dogovara

BP1 872- Zadržite svoju misao za sebe, biće te sigurniji

BP1 873- Bez žurbe, nije preša

BP1 874- To ime ne otvara bogzna kolika vrata, ako će mo pravo

BP1 875- I sve udešavam u glavi od koje ruke da počnem nov život

BP1 876- Sve bi da da mi je samo iole što pod rukom da odgovorim

BP1 877- Šućmurasto miš ugušena boja

BP1 878- Spopade ga častoljublje

BP1 879- Veli, opet će pokušati da se nada

BP1 880- To bi značilo naprosto prizivati smrt i skratiti njenu putanju

BP1 881- Sva ta njegova hrabrenja su izlapljela od upotrebe i zvučala su ka sprdnja

BP1 882- Tu će veli ostat da sačeka smrt koja već i inače nije daleko

BP1 883- Kiti i domeće na doživljaje i što je bilo i što nije. Da ispane ljepše

BP1 884- Svašta je činio, samo da bi imao što da radi, da prekrati vrijeme i da mislima da kakvo zaposlenje

BP1 885- Mrzio je lažne i licemjerne bolećivosti familije

BP1 886- Obrazovali su nekakav odbor ili „obor“ ćaknutija žena

BP1 887- Uzesmo na zajam jedan poveći čamac, čiji se gazda nije tu desio

BP1 888- Upadljiva originalnost

BP1 889- Dali su novac na priplod kod braće Đukanović

BP1 890- U ta stara priprosta vremena

BP1 891- Bješe preslavni lažov

BP1 892- Đe god bi se okrenuo, prepone civilizacije nijesu mi dale ni da maknem, a okovi civilizacije sputavali su mi i ruke i noge. Civilizacija – to su „oÑi

BP1 893- Nijesam bio u stanju da podnosim njene kerefeke

BP1 894- Idi izmoli me od njega

BP1 895- Bijedni gubitnik sa prepunim novčanikom

BP1 896- Vjerovao je u neki svoj poseban sistem, koji ga je polako ali sigurno vodio u propast

BP1 897- Ludački bijes nije znao za opreznost

BP1 898- Povratila mi se svijes’ ali ne i snaga

BP1 899- Pobijedili su me (znao sam to), ali me nijesu slomili

BP1 900- Dobio je lekciju koju nikada u svom životu neće zaboraviti (Pajser)

BP1 701-800

BP1 701- Miris se najteže zaboravlja

BP1 702- Kao da u meni misle i djelaju dvije ličnosti koje imaju malo što zajedničko, a znao sam da jednu moram štititi od druge

BP1 703- Reklamirali su potkazivanje kao nacionalnu vrlinu

BP1 704- Nije dobro – nije dobro, ali izgleda sjajno

BP1 705- Znati – to je ono malo pjene što poigrava preko talasa

BP1 706- Razmišljao sam o tome kako sad treba da budem srećan, ali nijesam to sasvim osjećao. Stvarno se to uvijek tek kasnije osjeća

BP1 707- Svi razlozi su bili protiv

BP1 708- Kada mi se učinjelo – to je onaj trenutak, koji se ne može mjeriti vremenom

BP1 709- Dosad sam samo osjećao samo no što sam izgubio – ne da li sam time nešto i dobio

BP1 710- Stvari imaju sopstveni život, i strašno je kad ga poredimo sa svojim

BP1 711- Šta može za njih biti važno, kada njima ni život, doduše tuđi, ne predstavlja ništa.....

BP1 712- Ženama ne treba ništa objašnjavati: Treba dejstvovati

BP1 713- Zašto si došao

              - Zaboravio sam

BP1 714- Što si došao, ili što si me zvao – dva svijeta

BP1 715- Nad svojim snovima čovjek nema nikakvu kontrolu

BP1 716- Ako ne vodi u smrt, krajnja nesigurnost može dovesti do sigurnosti koja se ne može uzdrmati

BP1 717- Emigranata ima više nego što mislimo. I takvih koji se nijesu ni s mjesta makli

BP1 718- SECOND CHANCE

BP1 719- Kako je mlada, nesigurna, ljupka i budalasta. Ništa ne zna

BP1 720- Buržoska stagnacija je mentalno stanje, a ne moralno i ne geografsko

BP1 721- Ni kad se ne drži svojih teorija, to će im davati dvostruku draž

BP1 722- Ništa od svega toga nije istina. To je nešto malo paučine da bi se prikrilo nešto drugo, nešto .............

BP1 723- Sjedio sam mirno. Vjetar vremena je prestao da duva. Više mi nije hujalo u ušima

BP1 724- Dali je jedan pasoš lažan ili pravi – to zavisi od policajca koji ga kontroliše (filozofska parabola)

BP1 725- Kuljale su riječi iz njega kao jabuke iz korpe

BP1 726- Više ne mogu da se oslanjaju na svoje pravo – pa počinju da vjeruju u znamenja

BP1 727- Postoji i strah od bezimenog straha, na koji neću da mislim i o kome neću da govorim, jer nešto u meni smatra da opasnost ne postoji dokle god je ne primim k znanju

BP1 728- U ljubavi se uvijek isuviše mnogo pita. I ako zaželimo stvarno da saznamo odgovore, onda je brzo kraj – uvijek je drugačije

BP1 729- San nas je polagano obuzeo i kad smo se pred zoru probudili, među nama više nije bilo ničeg, ničeg što nas razdvaja

BP1 730- Na žalost, protiv svoje volje, ali ne i bez izvjesnog uživanja

BP1 731- Njena gordost još nije imala vremena da oprosti, a već se ponavljala ista situacija

BP1 732- Oprezno smo se ophodili jedno prema drugom. Nijesmo više bili naviknuti jedno na drugo

BP1 733- Jedno je strah od nečeg nepoznatog, a drugo strah od nečeg što se poznaje. Onaj prvi strah sam poznavao prije nego što su me poslali „tamo“, ovaj drugi sam osjetio sad, pošto sam znao što bi me čekalo ako bih ponovo „tamo“ dospio... 

BP1 734- Naše pamćenje nas vara da bi nam omogućilo da se održimo u životu. Pokušava da patinom zaborava ublaži ono što je neizdržljivo

BP1 735- Stakleni zid sam podigao između sebe i svog osjećanja.......

BP1 736- Mrzio sam sebe što ne mogu bolje da pokažem koliko je volim u tom trenutku

BP1 737- Čovjek smatra da mu sudbina duguje revanš – ali ne duguje

BP1 738- O sreći se ne može dugo pričati

BP1 739- Osjetio sam nesvjesno zadovoljstvo što to nijesam ja

BP1 740- To nije bio novac kao novac – to je bila sigurnost, u tom momentu

BP1 741- Bio sam ošamućen svojom novom slobodom

BP1 742- Mržnja je kiśelina koja razjeda dušu, bilo da sami mrzimo, bilo da nas mrze

BP1 743- Bilo je dosta avantura, vrijeme nas je njima zasipalo kao mućkovima

BP1 744- Sreća, kad je doživljavamo, nikad nije potpuna. Tek u sjećanju postaje potpuna

BP1 745- U sjećanju su želje ugašene

BP1 746- Odluka da se otrgnemo i sam taj čin odvojili su nas od svega ranijeg tako potpuno da je ono nemoguće postalo stvarnost: Jedan novi život, bez ožiljaka ranijeg

BP1 747- Od krtice koja sebi prokopava put ispod granice, postao sam ptica za koju granice ne postoje 

BP1 748- Niko i ne misli ni na što drugo sem da brzo zagrabi od života što je moguće više

BP1 749- Bilo je to veče skoro neizdržljive miline i sjete

BP1 750- Znaju li životinje da je život kratak? Niko im nije rekao. Zašto je nama rečeno? Zašto?

BP1 751- Najljepši grad na svijetu je onaj u kome je čovjek srećan – košarkaš nije srećan???

BP1 752- Sreća – kako se ona skuplja u sjećanju. Kao jevtina roba pri pranju

BP1 753- Sjećanje je uvijek žaljenje: Za svim dobrim što se imalo i moralo ustupiti vremenu, i onom rđavom što nije bolje ispalo

BP1 754- Kad osjećanje sve ispuni, onda više nema mjesta za Vrijeme

BP1 755- Nešto ođe smrdi

              - Smrdi svuda kud' „oÑi“ prođu

BP1 756- Bio je idiot – slabić kome je jedna čvrsta ideologija potrebna kao oklop, jer bi inače bio izgubljen. On bijesni zato što je tako slab

BP1 757- Nije znao da slušanje i pričanje nijesu jedno isto

BP1 758- Kod njega i njegovih partijskih drugova uvijek je nešto drugo kad rade isto što i drugi ljudi.

                Kad zatvaraju ili ubijaju ljude koji ne misle isto kao „oÑi“, onda brane slobodu mišljenja. Kada te pošalju u konc logor, onda brane ukaljenu „čast“.

                 Uvijek su u pravu. Nikad nemaju grižu savjesti. Otkud da je i imaju kada su uvijek na „pravoj“ strani.

               Uvijek na strani sile

BP1 759- Čudnovata je stvar sa fizičkom nadmoćnošću. Ona je nešto najprimitivnije što se može zamisliti, nema nikakve veze sa hrabrošću i muškošću, potpuno se gubi pred revolverom u ruci nekog slabića. Pa ipak čovjek se osjeća poniženim kad se suoči s njenom brutalnošću

BP1 760- Neće imati mnogo prilike da sami donose odluke. Ali tako „oÑi“ žele, i to je neka utjeha za njih

BP1 761- Isključio sam pojam pravde kao što su mi savjetovali. Pravda je luksuz za mirna vremena

BP1 762- Nijesam postajao slabiji misleći na to – postajao sam jači

BP1 763- OSVETA! Ona mnogo proždire. Ne bih znao što sa njom da počnem. Bio sam suviše duboko dolje, nijesam više mislio na osvetu. Mislio sam na ono što volim

BP1 764- Htio sam najkraćom linijom, kao što tica leti

BP1 765- Čovjek ne treba da se krije ako neće da postane sumnjiv

BP1 766- Gledali su očima koje ništa ne vide. Ono što su htjeli da vide nije bilo tu – sloboda

BP1 767- Prokleti vijek kulture i napretka u ubijanju

BP1 768- Strašno gorka ironija u doba u kome se od ironije ne smije nego umire

BP1 769- Volio sam je mnogo – a ipak sam na neki čudno hladan način bio udaljen od nje. S nježnošću se miješala tiha tuga 

BP1 770- Vjerovao – a vjerovao sam i nijesam vjerovao

BP1 771- Znao sam da sam mu neprijatan, dirnuo sam u njegovu savjest i čast

BP1 772- Posle napada plača izgledala je spokojnija i vrlo mirna, kao neki predio posle kiše

BP1 773- Mnogo te volim – rekao sam – volim tebe, i ovaj trenutak, i ljeto koje neće ostati, i ovaj zalazak sunca, i ovaj predio, i rastanak, i prvi put u svom životu sebe samog, jer sam ogledalo u kome se ti ogledaš, stoga te dvaput imam. Neka je blagosloveno ovo veče i ovaj čas

            - Neka je sve blagosloveno!

               Da nazdravimo tome. I neka si blagosloven ti, jer si se najzad usudio da kažeš nešto zbog čega bi inače pocrvenio

             - Nije me niko čuo?!

BP1 774- Finansijski problemi su mi uvijek bili na tapetu

BP1 775- Sve nam je bilo slađe ako smo do njega došli, mimo napora i grešno

BP1 776- Iščezla je bez traga i bez glasa iz mog srca, ni raskinuli nijesmo ljucki

BP1 777- Bila je to sićušna prolazna naklonost

BP1 778- Bješe to tada bescen – blago u njihovim očima, koje sam ja pričom još više uzdizao (lažni zlatnik??)

BP1 779- Vrlo je vezan za svoja muda (Rajko)

BP1 780- Preuveličavao sam u sebi svoje jade i patnje

BP1 781- Tražio sam osamljeno mjesto u skladu sa svojim raspoloženjem

              - Ti si lud isto kao i ja (Ivica)

BP1 782- Želio sam u taj mah samo jedno: Da se udavim, ali smjesta, bez sviješćenja, bez one gadne uobičajene dugotrajnosti u mukama

BP1 783- U glavu zabilježih i taj propust

BP1 784- Što se tiče umne gladi, ................nijesam gladan

BP1 785- Bješe to izliv nijeme zahvalnosti

BP1 786- Pravio je svakojaku huku i buku, u kojoj toliko uživa sitna činovnička boranija (Grgurović)

BP1 787- Grijao se na Suncu svoje sopstvene veličine

BP1 788- Prezirali su sami sebe, kao svjesne žrtve jedne gnusne podvale

BP1 789- Uvijek nam je nabijao na nos „da se na njega ugledamo“

BP1 790- Česta je pojava: Ukoliko se koji ukorijenjeni običaj manje da opravdati, utoliko biva teže da ga skinemo s vrata

BP1 791- Zarobljeništvo joj bješe već dojadilo, pa sve uzdiše za promjenom

BP1 792- Pekla ga je i uvreda i žeđ za osvetom

BP1 793- To su frnjušalice

BP1 794- Stegnuh srce, naćerah sam sebe na popuštanje i ............

BP1 795- To bi bila uvreda za duh koji se vinuo u uzvišeno nedokučivo carstvo. Ne, nikako!

BP1 796- Oči da mu iskoče iz očnih duplji od nesite zavisti (Zdravku)

BP1 797- Što se ođe nije steklo,

                Nek se odma ođe steče:

                Što je ođe, nek se rekne!

BP1 798- Kao da su tražile naslona, ali ga niđe nijesu mogle naći

BP1 799- Skolilo ih je vrijeme, i mjesto, i tišina, i neki svečani mir

BP1 800- Lega' je mečki na rupu, i platio kao vuk kožom

BP1 601-700

BP1 601- Snažni osjećaji imaju jedno dobro svojstvo: Oni su kadri da nas navedu na djelo i bez učešća naše volje, gotovo nesvjesno

BP1 602- Posmatrao sam jasnu i sjajnu crtu horizonta, tamo đe se najtvrđe plavetnilo mora spajalo s dubokim plavetnilom neba

BP1 603- Razmišljanje dolazi prije ili poslije samog djela. Djelujući nijesam mogao da razmišljam. Znao sam da ću o djelu razmišljati kad ono bude privedeno kraju

BP1 604- Nijesam umio da svojim riječima utičem na nju

BP1 605- Pomislih da ne zaslužujem to olakšanje i shvatih da prezren čovjek niti može niti smije da se smiri dok prezir traje. Prezir ga i u skrovište, jer je on ušao u njegovu dušu, i prezren čovjek ga nosi u sebi kud god pošao

BP1 606- Naziru neki interes i tamo đe ga nema

BP1 607- Bila je to tišina napuštenosti

BP1 608- To je osjećaj koji ne podnosi suparništvo bilo kojeg drugog osjećaja

BP1 609- Mirna atmosfera i prijatna svijetla ispunjavala su mi dušu još većim nemirom, jer su obasjavala svijet u kome je vladala ljubav, svijet iz kojeg sam ja, kako mi se činilo, bio sad isključen

BP1 610- Činilo mu se da svi kupači na plaži gledaju u njih diveći se njoj i zavideći njemu. Činilo mu se da govori glasnije nego obično, da se kreće na poseban način, da je sav ovijen nekom posebnom atmosferom teatralnosti, kao da ne stoji na običnom doku, već se našao na pozornici pred pažljivim očima stotine gledalaca

BP1 611- Stropoštao sam se s te iluzije kao s kakve planine i ostao sav utučen i žalostan

BP1 612- Zapitao je glasom koji nije očekivao nikakva odgovora

BP1 613- Plakao sam polagano da ne uznemirim ovo bolno rovarenje po pamćenju

BP1 614- Mahao mu je šakom ispred nosa, kao da je želio da je ovaj pomiriše

BP1 615- Tih su mi dana na silu otvorene oči; ali ono što sam naučio bilo je daleko više nego što sam mogao podnijeti

BP1 616- Jedne mnogo šire i opasnije istine razdvajale su mi dušu između radoznalosti i patnje

BP1 617- To razumijevanje nije bilo nego saučesništvo, a ta ravnodušnost ništa drugo do bezobzirnost

BP1 618- Na taj način je plaćao različitost

BP1 619- Misao, koja mu je pala na pamet, bila je vrlo jedinstvena i jasna, iako su joj izvori bili zamršeni i mračni

BP1 620- Ovo nije bila nikakva želja ni priželjkivanje, već čvrsta gotovo očajnička odluka

BP1 621- Zbog potpunog pomanjkanja bilo kakve mogućnosti upoređivanja

BP1 622- Pomisao na novac koji će dati u zamjenu za tu sramotnu i zabranjenu slast, činila mu se čudnom i okutnom; kao neka uvreda, možda slatka onome koji je nanosi, ali bolna onome koji je prima

BP1 623- Pridržavao se obavještenja, varljivih možda, ali u svakom slučaju jedinih na kojima je mogao temeljiti svoj plan

BP1 624- Nimalo sklon uslugama bez protivvrijednosti u vlastitu korist

BP1 625- To je bio plan: Pa iako mu je i dalje izgledao očajno dalek i nesiguran, odluči ostvariti ga kao da se radi o kakvoj šetnjici ili..........

BP1 626- Ljudi ne shvataju značaj jednog minuta sve dok im ne ostane samo on

BP1 627- Nije bila previsoka, svijet je za nju bio prenizak

BP1 628- Bilo je smiješno, mada smo se samo ja i Kićo smijali (Valentino)

BP1 629- Sve mu je tako „umalo“ – ali ne sa svim

BP1 630- Ponio ga je taj nesuđeni akademski mozak

BP1 631- Milo je trebao da se zove Sreto

BP1 632- Kako se kaže na engleskom „šćaše“

BP1 633- Znaš li što....

              - Znam što

BP1 634- Što da ne

              - A, što dâ da

BP1 635- Provincijalizam je kategorija duha

BP1 636- Na kraju jedu uvijek isti „omlet iznenađenja“, koji više nikoga ne može da iznenadi

BP1 637- Daljine nijesu važne, smjerni hodočasnik najdalje stiže kada se uputi ka snenim obalama svoga djetinjstva i tamo potraži izvore radoznalosti

BP1 638- Usredsređivao se na uzani pojas mediterana i levanta, označavajući tako granice svoga sentimentalnog vaspitanja

BP1 639- Svijet je bio mnogo ljepši dok smo ga sami sanjali

BP1 640- Idući tim tragom, stigao je na samo izvorište slutnje, na sam kraj svijeta

BP1 641- Sjetno se osmjehuje pred grandioznim dokazima sujete

BP1 642- Na kraju krajeva postao je – manje – više ništa, skoro ništa, ili ništa, baš ništa. Grcao bi u osrednjosti kojom bi ga slijepi i izlapljeli učili, učili i dobro, dobro naučili.

                Tonuo bi i davio se u sivilu mutnih vodurina i izmeta, i presvisnuo bi kao ugledni građanin, uvaženi profesor, član dobrotvornih društava sa visokim odlikovanjem i medaljama na prsima iako pognute šije

BP1 643- Diga se đedo pa ćeš i ti bit na noge

BP1 644- Oni koji su ga nekada otvorenih usta slušali

BP1 645- Kada su putovali neki drugačiji ljudi koje su morile druge brige i veselile druge stvari (mjesta)

BP1 646- Ličaše kao jaje jajetu, kao mućak mućku, kao isprdak isprdku, i što na mrtvo ime i prezime ubijaju svaku pomisao i želju za kretanjem, micanjem, mrdanjem, tandrkanjem i putovanjem

BP1 647- To su bile promašene i neuzbudljive žene

BP1 648- Manje sam mislio na blagostanje i berićet, a više na mir i neki rahatluk

BP1 649- Otići na neodređeno vrijeme i u nepoznatom pravcu, ali u strogo određenom svojstvu

BP1 650- Putujem polako i ne mogu da se načudim ovom ludom svijetu što juri na sve strane ne bi li što prije nekud stigao i što prije se odnekud vratio, što brže nešto vidio i još brže to zaboravio

BP1 651- Koliko lijepa riječ ponese čovjeka, toliko hladan, sumoran dan i pokisla pospana varoš rastuže

BP1 652- Danas je opet neđelja

BP1 653- Niko nije mali ako nije sitan, a oni su sve drugo prije nego sitni i sitničari 

BP1 654- Za trg Svetog Marka u Veneciji su rekli da je najljepši salon pod vedrim nebom na svijetu

BP1 655- Prožet je bio nekim prostačkim i veoma jakim materijalizmom

BP1 656- Otupio od raskoši i sjaja koji ubijaju isto tako sigurno i neopozivo kao čamotinja i pustoš

BP1 657- Skupili se od zla oca i od gore majke

BP1 658- Ovo pitanje nije avetinja do kraja ni saslušala, a kamoli na njega odgovorila

BP1 659- I ja sam tuđinac, putnik, što s morem

                                                        po pijesku bludi,

                 Al niđe kladenca bistrog da

                                                        njime ovlažim grudi,

                Prorok je u gnjevu svome, vihorom

                                                        zasuo staze,

                 Da moje umorne noge po vječnoj

                                                        pustinji gaze.

BP1 660- To moderno i savremeno neimarstvo i ne može ljudski ostarjeti i dobiti patinu, nego se na oči raspada, ruši i kruni

BP1 661- Gorio je život kao luč što svijetli po putu darovitih i odabranih

BP1 662- Sa prirodom nema zabluda, i kada ne posjeduje savršenu ljepotu, ona sadrži istinitost, a to je sasvim dovoljno

BP1 663- Gologuza fukara

BP1 664- Na ovom svijetu ima zadovoljenja „samo za Božanske, ili brutalne duše“

BP1 665- Ima tako, sitnih, naoko beznačajnih stvari koje se dugo pamte, dugo, dugo – ponekad čitavog života

BP1 666- Očima srcem i dušom tražim curu

                 garavu obnaženih bijelih grudi,

                 vitka struka, modra oka, lahka skoka.

                 nailaze i prolaze samo neke kabaste

                 ženturače, prolaze nafrkane i nagizdane

                 kravetine i kobiletine, gamižu, dolaze

                 i promiču i „pronose svoje hire i ponose,

                 a ljudi kao vrane grakću iz kavane

BP1 667- Slušao mnoge tvrdosere i žitkosere kako ih nerviraju ta divna zdanja po njihovoj budalastoj glavi sazdana

BP1 668- „Nesreća veliča slavu onih koji je čvrsto podnose“

BP1 669- Bio je to bezuman pokušaj da se podmiti sudbina

BP1 670- Opšta ravnodušnost prema sudbini drugih

BP1 671- U očajanju i opasnosti, čovjek nauči da vjeruje u čuda, inače se ne bi mogao održati u životu

BP1 672- Svako se jednom mora osloboditi onoga što ga tišti

BP1 673- Dobio emigrantsku groznicu

BP1 674- Zamišljena opasnost je razornija od stvarne

BP1 675- Nikada nije bilo toliko vjerovanja u čuda kao u naše doba, u kome čuda više nema

BP1 676- Nijesam zadržavajući prošlost, odricao se budućnosti

BP1 677- Nijesam više okrivljivao nikog za svoju sudbinu. Svoja dobra sam počeo da shvatam tek kada sam ih izgubio

BP1 678- Glad za posjedovanjem više ne postoji – odučili su me kamataši, na tome im hvala

BP1 679- Teško se odlazi samo iz zemlje pod diktaturom

BP1 680- Nikad nam svijet ne izgleda ljepši nego neposredno pred hapšenjem. Prije nego što ga moramo napuštiti

BP1 681- Izgledalo mi je kao da prelazim preko nekog mosta s jedne strane svog života na drugu

BP1 682- Bio sam potpuno usamljen, ali je samoća odjednom bila bez ikakvog bola

BP1 683- Imao sam osjećaj da su svuda na meni upereni reflektori i da ljudi ni na što drugo ne misle nego na mene. Traže ........

BP1 684- Svaki santimetar za koji sad popuštim pretvoriće se u metar

BP1 685- Ja sam sio ka' da me je struja drmnula

BP1 686- Režimu neinteresantan kao lopata pijeska u pustinji

BP1 687- Koliko je vremena nekom potrebno da bi povjerovao u ono što čita – naročito kad nema mogućnosti da upoređuje

BP1 688- Dok god je čovjek sarkastičan i dok god se plaši, čovjek nije slobodan, pokušava da stvari svede na manju mjeru

BP1 689- Petnaest srećnih godina su kratke – petnaest nesrećnih godina su duge i pružaju čovjeku mnogo iskustva

BP1 690- Sažaljenje kod naroda je već odavno bilo iscrpljeno

BP1 691- Prema nečemu što ne postoji nije potrebno zauzimati stav

BP1 692- Uvijek se dobija više nego što se daje – ali kad bi se to znalo unaprijed, ne bi se dobilo ništa

BP1 693- Riječi ukazuju – one uopšte ne dokazuju

BP1 694- Od njega se i ne očekuje drugačije. Osobenjak ostaje osobenjak

BP1 695- Svi su bili za mir, kao uvijek neposredno pred katastrofu

BP1 696- Kada sam stigao, sa mene je otpalo sve što sam do tad smislio

BP1 697- Klišei su istine koje se često ponavljaju i banalnosti takođe

BP1 698- Unuka Mata Hari

BP1 699- Ljut na samog sebe i na svoj strah

BP1 700- Postrojila ih je, odlajala naređenja i izašla, ljutita i nadmena (Suzana u Babilon) 

BP1 501-600

BP1 501- Što je manja zemlja to je veće inozemstvo

BP1 502- Jedino ja mogu reći za njih da su nekad bili dobri

BP1 503- Sve subota po subota meni nema presude

BP1 504- Ćuteći laže (u ćutanju je laž)

BP1 505- Bači molim te i onu drugu čizmu, e ne mogu oka sklopit

BP1 506- Ovo Koka – ovo nije koka no prasica kakve nijesam gleda?! (Brano za Milovu tetku)

              - Što ćeš da popiješ od Koke?

BP1 507- Konglomerat fizičkih i psihičkih kurvi

BP1 508- Istina je živa, ko se bori za nju taj će nešto i dobit

BP1 509- Sve što ima na njega je

BP1 510- Da sam dobar momak đe bi bio?

              - Bio bi u dobroj đevojci

BP1 511- Ne drže podalje njih od mene nego mene od njih

BP1 512- Na ivici suza od gladi psuje: Oni tamo jedu bureke i kolače... (Ognjen)

BP1 513- Mače magarče!!

              - Ja jesam magarac, ali od pasa na dolje

BP1 514- Vjeruje mu jedino od struka naniže

BP1 515- Ko ga je volio, voljeće ga još više

                Ko ga je mrzio, mrzjeće ga i dalje

BP1 516- Nikad ne dijelite na staro i novo – nego na dobro i loše

BP1 517- Đe ga je Žaro

              - U back stage

              - Što laje ta govnara?

BP1 518- Imali što da je neophodno za kuću?!

              - Ima

              - Što?

              - Kućna pomoćnica

              - A, bili....

BP1 519- Nijesu me izveli na put, nego na ulicu – i tu me ostavili

BP1 520- Sva dobrota u njima se odnosi isključivo na dobrotu prema sebi samima i nikom drugom

BP1 521- Svi su ulazili s nekim „interesom“

BP1 522- Nijesam ti pametan

              - Znam

BP1 523- Drago mi je što ti je glava opet normalne veličine

BP1 524- KRIVELJ – zavidni u sledećem životu

BP1 525- To niko neće učiniti ako ja ne uradim za života

BP1 526- Što je išla za tebe

BP1 527- Koga prigate

              - Śedi pa slušaj

BP1 528- Službenica u karantin

BP1 529- Đivi ovoga zrnalja

BP1 530- Ego trip

BP1 531- Bol glave zadaje mi uz fizički i psihički bol

BP1 532- Ni zvana ni čekana dođe jedno jutro na vrata

BP1 533- Bar ću znati da sam se u riječ trajniju od sebe pretvorio

BP1 534- Šta da učinim ja od noći ove

                 Skuplje od drugih noći vijeka

                 Šta je to što mori i što zove

                 Budi li ljubav u meni čovjeka

BP1 535- Hvaljen bio put kojim gorak hodih

                 Hvaljeno sve što zače korak koji me vodi

                 Hvaljeno bilo sve što lako nas dovršava

                 Hvaljene pustare stepe i čaure samoće

                 Sve što nas nije htjelo i sve što još nas hoće.

BP1 536- Da je držala po malo vode u usta, nikad batine nebi dobila

BP1 537- Nijesam ti ja kriv što te slike držiš zaključane u fioku

BP1 538- Što ne znam ne pitam

                Što znam ne pričam

BP1 539- Opet ode da me vara, znam i s kim, ali ne znam s čim

BP1 540- Majka mu je dala ime, a otac mu je ostavio prezime

BP1 541- Sve nam izgleda isto ako stvari gledamo sa daljine

BP1 542- Da mi je tada neko rekao da sam srećan, ne bih mu vjerovao

              - Sreća je utoliko veća ukoliko je manje primjećujemo. Dosti put mi se nije činjelo da sam srećan?

BP1 543- Gube se ambijenti za takvu vrstu humora...

              - Stvorite ambijent da se „razmnožavaju“

BP1 544- Prisjećao sam se događaja koji su mi se onda činjeli beznačajnim, dočim su kasnije imali presudnu važnost

BP1 545- Prećerivao sam u pojedinostima, kao da se bojim da mi neće vjerovati. Postalo mi je jasno da sam u neku ruku griješio, koliko maločas prećutkivanje, toliko i sad zalaženjem u pojedinosti. I jedno i drugo me udaljavalo od tad zamišljenog...

BP1 546- Osjećao sam da to nije istina. Više sam o to osjećao nego što sam o tome razmišljao, jer misao uvijek lakše griješi, mada je prividno bliža tačnosti od nejasnog osjećanja

BP1 547- Obmana, kojom je ona htjela da odvrati od stvarnosti i sebe i mene, nije mogla nikad biti potpuna

BP1 548- Patila je, i ta će njena patnja jednog dana možda premašiti njene sposobnosti podnošenja

BP1 549- U nemogućnosti da odoli ljubavi prema toj ženi, napravio je korak duži nego što su mu to noge dopuštale. I sad oće, ko zna koliko dugo, biti primoran da se batrga u mukama novčane oskudice

BP1 550- Ta je moja ljutnja bila nemoćna, i jednog dana kad se osjetih očajnim ili manje odlučnim, popuštih uvjeravanjima

BP1 551- A onda reče s nepredviđenom odlučnošću: Ne, neću nikakve žrtve... ni male, ni velike

BP1 552- Zaljubljen čovjek kadar je ne samo da se obmane, nego i da mnogo zaboravi

BP1 553- Taj neprijatan slučaj je izgubio u mojim očima mnogo od svoje važnosti

BP1 554- Čovjek stvarno zaboravlja lako ono čega neće da se sjeća

BP1 555- Sada kada mi je ta ljubav nedostajala, posao je za mene gubio svoje značenje i svoje opravdanje pa je u mojim očima poprimio besmisleni značaj robovanja. Odlučio sam da promijenim sredinu.

BP1 556- Dakle, čovjek koji ostaje stalno u mraku koji svojom krvlju osigurava uspjeh drugima......

BP1 557- Ispunjavalo me je gorčinom, jer sam najbolji dio sebe za nešto što me se u stvari ne tiče i u čemu ne učestvujem dobrovoljno

BP1 558- Radio sam i dalje, mada sve više s manje volje, a sa sve većom odvratnošću prema poslu

BP1 559- Ali ja nijesam imao te hrabrosti; A možda sam se obmanjivao da će se vrijeme samo pobrinuti da riješi moje probleme, bez ikakvog napora s moje strane. Vrijeme je kasnije i riješilo, ali ne u smislu mojih želja

BP1 560- Pogrešno je suditi o tuđim osjećajima polazeći od svojih

BP1 561- Gajio je osjećanje izvjesnog ironičnog prijateljstva. Brzo sam ga oslobodio te „pošasti“.........

BP1 562- Pokušavao sam da se upuštim u otvoren razgovor s njom i tako izazovem konačno objašnjenje, ali sve je ostalo na pokušajima........

BP1 563- Čovjek što ga više muče sumnje, sve se više hvata lažne bistrine uma, kao da se nada da će razumom objasniti ono što je osjećaj zamutio i zamaglio

BP1 564- Ako je postojao neki razlog, a neki razlog je morao postojati, trebalo ga je tražiti ne u njenom, nego naprotiv, u mom životu

BP1 565- Njegovi su razlozi bili uvijek estetske ili moralne prirode. Ali zarada bi ipak bila uvijek poslednji kamen kušnje. Iza tih dimnih zavjesa izbor bi najposlije pao na najkomercijalnije rešenje

BP1 566- Bila je to iskrenost čovjeka koji se lako uvjerava u ono od čega ima koristi

BP1 567- Izgledao je tako dostojanstven dok je śedio

              - A kakav bi kad ustade

              - Nikakav

BP1 568- Na (?) vjernosti, a ne na ljubavi. Vjeran joj je, ali ne zna do koje ga mjere ona voli. Ponekad vjernost i ljubav ne idu uporedo. Ima slučajeva kad vjernost predstavlja u stvari samo osvetu, ucjenu, naknadu za povrijeđen ponos. Riječ je, o vjernosti, a ne o ljubavi. (samo je to i mogao da ponudi)

BP1 569- Bio sam u taj čas pun samopouzdanja. Ko zna dali ću kroz dva sata imati istu snagu da je uvjerim u svoju iskrenost.....

BP1 570- Jedite, ne ostavljajte ništa, e bi to đeca pojela – ne znam što im bi, al niko više zalogaja ne uze

BP1 571- Željela je upravo ono što je sad razmetljivo prezirala

BP1 572- Šta te navodi na misao da sam te lagala?

              - I sve i ništa... to su stvari koje se ne mogu objasniti, one se osjećaju.... ja osjećam da me ti više ne voliš

BP1 573- Pomislih kako bi mi umjesto tog hladnog i prezrivog strpljenja bio miliji odlučan otpor

BP1 574- Možete naslućivati i najneprijatnije stvari, gotovo sa sigurnošću da su istinite, ali potvrda tih pretpostavki ili, bolje reći, sigurnost, uvijek će vas iznenaditi i zaboljeti, kao da nijeste uopšte ništa naslućivali

 BP1 575- Ne voliš me, jer se nešto desilo... nešto što je izmijenilo najprije mišljenje koje si imala o meni, a onda, dosljedno tome, i osjećaj koji si gajila

BP1 576- U odnosima prema stranim ljudima možemo se uvijek nadati da ćemo ponovo steći izgubljeno povjerenje. U odnosu prema (?) to je povjerenje predstavljalo prošlost koja se više ne vraća, pa se nijesam mogao više ničemu nadati

BP1 577- Taj se muk prvi put utvrdio među nama, da nas nikad više ne ostavi. Bio je to nepodnošljiv muk, savršeno negativan, sačinjen od potiskivanja svega što sam želio da kažem, osjećajući se pri tom ipak za to nesposoban.

               Pri tom sam osjećao da se u tom muku ipak nalazim u vrlo povoljnom položaju, jer bih, ukoliko bih pokušao da ga prekinem, izazvao time samo razgovore nepodnošljivije i od samog muka.

BP1 578- Mogao bih da zaboravim samo kad bih bio siguran da nije istina ono što si rekla (?) Kad bi se radilo samo o riječima koje su ti izmakle u času ljutnje

BP1 579- Izvjesne stvari ne smiju se nikome reći, tek tako, bez ikakvog obrazloženja... nikome, a pogotovo ne svom partneru

BP1 580- Ajdemo kud nas vjetar nosi.... pa ma što se desilo

BP1 581- Osjećao sam, da bih tu energiju i tu sposobnost jasnog rasuđivanja, za koje sam moguće i uobražavao da posjedujem, potpuno gubio čim bih s planiranja prelazio na djelo..

BP1 582- Te me riječi, tako okrutne u svojoj iskrenosti, zapanjiše

BP1 583- Oću da ostaneš, ali ne primorana

             - Ne primoravaš me ti, život me primorava

BP1 584- Mehanizam odiseje dobro je poznat: Kontrast između čežnje za kućom, za porodicom, i nebrojenim preprekama koje ga sprečavaju da se što prije vratite kući, u krilo porodice..... Svaki povratnik koji je bilo zbog čega zadržan daleko od svojih, na svoj način je pomalo, Odisej

BP1 585- Što je više vrijeme prolazilo, sve je više rasla moja bijedna zlovolja

BP1 586- A mi smo naprotiv: Dva svijeta, dva pogleda na život, dvije različite sposobnosti opažanja (Ja i Kinjaš)

BP1 587- Još jednom je osjetio sasvi jasno da je (?) gospodar, a on (?) sluga. I da sluga smije sve učiniti, samo ne smije uskratiti poslušnost gospodaru. Da lukavstvo i laskanje, ta sredstva kojima sluga pokušava da se otme vlasti svog gospodara, ponizuje slugu čak više i od potpuna poslušnosti. U kratko prodao je dušu jednom đavolu, koji je kao i svi đavoli, u isto vrijeme i bijedan i pun zahtjeva

BP1 588- Zavideć nama „oÑi“ ne puštiše mladosti da se namlađujemo skupa, da starosti dođemo na prag

BP1 589- Osjetih odmah kako me ta mirna noć smiruje, mada mi je svijest bila sva prožeta jasnim saznanjem da ljepote ovoga svijeta, koliko god brojne bile, mogu samo načas da prekinu tok mojih briga. I zaista, pošto odstojah dugo, nepomičan i bez misli gledajući u noć, moj duh se ponovo gotovo protiv moje volje, vrati svojoj glavnoj misli

BP1 590- Morao sam postupati bez žurbe, bez skandala, postepeno

BP1 591- Govorio je o mnogo čemu, ali bilo direktno ili indirektno, najviše o sebi. Riječ „JA“ razlijegala se nasrtljivo iz njegovih usta, i to tako često da mi je već bilo dojadilo...

BP1 592- Neprimanje (...) majke, potom ni brata – (...) ga navodno upozorava da ne zna što čini???!!!

BP1 593- Svijet je danas takav da niko ne može da čini ono što bi sam želio, nego mora, naprotiv, da čini ono što drugi žele. Uvijek je po srijedi novac, u onome što činimo, u onome što jesmo i što oćemo da postanemo

BP1 594- Ako mi to ne činimo, znači da znamo zašto to ne činimo

BP1 595- Tajna uspjeha je u tome, da u životu stanemo u red, kao kad se nalazimo na stanici pred blagajnom na kojoj se izdaju karte.... Uvijek će doći i na nas red, samo treba da imamo strpljenja i da ne izlazimo iz reda.

  Svako će dobiti kartu za pravac koji traži

BP1 596- Psihološki je sve bilo obrazloženo, jer sve zavisi od psihologije, đe nema psihologije nema ni karaktera, a kad nema karaktera, nema ni događaja

BP1 597- Smrću je ostvario čistotu u sebi koja mu je u životu nedostajala

BP1 598- „Njihova“ istina mi je neprijatno izgledala, i pobunio sam se protiv nje

BP1 599- Ona oće da istraje u preziru prema meni i želi da je ja, svojim ponašanjem, učvrstim u tome

BP1 600- To je mjesto kao stvoreno za ljudska bića koja se vole

BP1 401-500

BP1 401- Ja sam tvoj „džoker“ – ne koristi me pri prvom dijeljenju, pušti da se partija malo otvori

BP1 402- Tajna nikad nije u mjestu. Ona je uvijek u tajni. Ona se vidi ali ne primjećuje

BP1 403- Kad čovjek želi neku knjigu podobnom za oči da učini, stavlja je pred sebe na određenu daljinu koja zavisi od oštrine njegovog vida. Ako je suviše udalji, neće ništa viđet. Neće viđet ni ako je suviše približi. Udaljenost mora biti prava.

BP1 404- To ga je odvelo do očiglednosti koje to nijesu. One su počivale na istini da se najbolje krije ono što je pred očima

BP1 405- Što bi prvo da čuješ; lošu ili dobru vijest

             - Lošu

             - to i to

             - A, dobra koja je

             - Dobra je to da je to jedina loša

BP1 406- Ako je kraj u početku, treba se brinuti samo za tok, a kraj će doći sam po sebi

BP1 407- Osjećao je grižu savjesti što ne misli na posao koji ga čeka, nego na posao koji ostavlja

BP1 408- Ljudi su iz dubine zla u sebi stvorili istoriju. Za dobro nikakav razvoj nije nužan, nikakva hronologija. Ona je potrebna zlu da se u prostoru i vremenu međusobno može odmjeravati. I što je najbitnije – ponavljati

               Istorija je morfologija ljucke stranputice koja ih je dovela najprije do ropstva materiji, a onda robovanja robotima, njenim inteligentnim proizvodima. U međuvremenu, napravljena je upravo ona istorija koja se danas po školama uči. Povijest, bezčašća, prevara, bijede, zločina, laži...

BP1 409- Svijet neminovno prema katastrofi ide. Katastrofa je u njegovoj prirodi jer je u njegovom početku.

BP1 410- To nije bila privlačnost po sličnosti. Naprotiv, bio je to magnetizam razlike

BP1 411- „oÑi“ su tu istinu čuvali kao najveću tajnu, sve dok je, naučeni da je čuvaju, u paničnom strahu da je ne odadu, i sami nijesu zaboravili

BP1 412- Čovjek se nije uspravio da bi uživao u što širem horizontu, nego da bi ga bolje kontrolisao, da bi se zaštitio od onoga što mu je s tog horizonta prijetilo

BP1 413- Razlog mi trenutno izmiče ali to ne znači da ne postoji

BP1 414- Uprkos svim svojim greškama, zabludama, zločinima, ljudi su sebe uništili slučajno

BP1 416- Istoriju kopiraju, ne prepravljaju je. Što manje ljudi do kraja stigne, to manje će ih posle kraja ostati

BP1 417- Ukoliko čovjek ima pred sobom viši cilj, sve više je nalik na robota, sve više rob programa

BP1 418- Svaki je rat zbir besmislenih postupaka koji se shvataju tek poslije pobjede, ako se pobijedi, a osuđuju kao pogrešni ako se izgubi

BP1 419- Osjećanje fizičkog bola nije vezano za posjedovanje duše. Ono je stvar nerava

BP1 420- Neizvjesnost, to je čovjek. Neizvjesnost. Neuporediva sila brige, opojnost zebnje.

               - Najprije su u neizvjesnosti znam li što, zatim, ako i znam, koliko, i najzad, što ću preduzet povodom toga što znam

BP1 421- Ništa ne živi vječno. I vrijeme ništa ne znači ako je kao šagrenska koža, ako nije nepotrošivo. Ni dobitak u njemu, ako ga svega ne obuhvata. Onome ko život voli, i malo od njega sve znači, ali mu, na žalost, ništa neće značiti ni mnogo ako nije – sve

                Samrtnika koji umire, praveći planove za śutra, žalimo

                Njih nećemo!

  Na saučešće se nijesmo obavezali. Dokrajčićemo sjetnu priču o njima bez strasti

BP1 422- Kao što ljudi koji istinu o svijetu ne znaju, nijesu ni od kakve koristi čovječanstvu – tako ni od kakve koristi ni meni nijesu, svi ti članovi familije koji ili ne znaju, ili znaju a kriju istinu o „nama“

BP1 423- Čovjek uvijek radi protiv sebe to je u njegovoj prirodi

BP1 424- U noći koja nas čeka, biće vremena da se izmjere gubici pobjede i vidi da li je svjetlost vrijedna utrošene svijeće. Na prvi pogled, nije se činilo

BP1 425- Sve je bilo neizvjesno. Ali, neizvjesnost je sudbina čovjekova

BP1 426- Imao je crtu koja mu je davala pomalo priglup izraz, i nije bio neka inteligencija, ali svi su ga poštovali zbog čvrstog karaktera i ogromne radne snage.

               Uvijek je tu bio prisutan kao vazduh. A vazduh niko ne cijeni, dok ne ostane bez daha. Tada vidi koliko mu je potreban

BP1 427- Uvijek su imali problema da smisle nešto samostalno

BP1 428- Budalasto se divila svom liku u ogledalu

BP1 429- Nikad nije zabušavao ali ni javljao se za dobrovoljni rad

BP1 430- Magarci žive dugo. Ko je od vas ikada vidio mrtvog magarca

BP1 431- Naučili su da glasaju, ali nikako nijesu mogli da smisle neki sopstveni predlog (Drago glasa na predlog Kontića)

BP1 432- Znao je čitavu azbuku, ali nije umio da sastavi slova u riječi

BP1 433- Žaleći se svakome ko je bio voljan da sluša o „monstruoznoj nepravdi“ koju je pretrpio

BP1 434- Njih dvojica su se toliko mrzjeli da im je bilo teško da se slože čak i oko odbrane sopstvenih interesa

BP1 435- Jedan je na sjednicama svojim govorima pridobijao većinu, ali je drugi bio bolji u vrbovanju pristalica u međuvremenu. Posebno je bio uspješan sa „ovcama“. „Ovce“ su od njega naučile da bleje

BP1 436- Ništa nijesu razumjeli, ali su bili duboko impresionirani

BP1 437- S njim ili bez njega, život će se nastaviti isto kao i uvijek – to jest loše

BP1 438- Nikad nijesu mogli da odluče ko je u pravu; Zapravo su se uvijek slagali sa onim koji je u tom trenutku govorio

BP1 439- Hrabrost nije dovoljna – odanost i poslušnost su im važniji

BP1 440- Nijesu bili sigurni što to znači ali je „on“ govorio tako ubjedljivo, a ona tri psa koji su bili uz njega su režali i strijeljali očima prijeteći, da su prihvatili njegovo objašnjenje bez dodatnih pitanja

BP1 441- Kao reklama koja se uvlači pod kožu

BP1 442- „oÑi“ su ti koji neće izdržati do kraja – vjerujte u to

BP1 443- Onu nekolicinu koji su još bili u blagoj nedoumici, (?) je lukavo upitao: „Dali ste sigurni da to nijeste sanjali, drugovi? Imate li neki dokaz o toj odluci? Da li je to neđe zapisano?“

                 I kako je bilo izvjesno da ništa slično nije zabilježeno, „životinje“ su bile zadovoljne što je u pitanju zabuna.

                Ponovo ih je ubijedio da nijesu u pravu

BP1 444- Sklopio je oči i s velikim naporom (po trepavici mu se viđelo kako ih prštio) pokušavao je da uobliči svoje mišljenje

BP1 445- Tako mi je živopisno opisao taj prizor da im se činjelo kako se sjećaju upravo toga

BP1 446- Ja ne vjerujem da je izdajnik bio od početka – dodao je na kraju

BP1 447- A onda je to nešto drugo! „Ako drug (?) tako kaže, onda to mora biti tačno“

BP1 448- To je ispravan (ispran) stav druže

BP1 449- Primijetilo se kako ga je ružno pogledao, okrenuo se da pođe, a onda zastade i značajno reče: Upozoravam sve da drže širom otvorene oči, imamo razloga da vjerujemo da se upravo u ovom času neki od tajnih agenata kriju među nama

BP1 450- Zašto mora sve da bude vezano sa mnom

BP1 451- Gotovo je sve osim plakanja

BP1 452- Po prvi put je neko obratio pažnju

BP1 453- Vratio sam se glave pune ideja

BP1 454- Puštite stvar da gromovito dođe, prihvatite je i uživajte

BP1 455- Poslednji pokušaj da ih shvatim

BP1 456- Prekośutra dolazi nakon śutra

BP1 457- Neka vas jedino vaš strah plaši – strah od BOGA velikoga

BP1 458- Vilenjak u parku – vic... imaš 28 g u prkno a još vjeruješ u bajke?

BP1 459- Što im nijesi rekao

               - Nijesu me ni pitali

              - Pa mene će svaki dan da zapitkuju

              - Pa neka će, ti si im ćerka, nijesam ja

              - Sram te bilo

BP1 460- Što se tiče mog života sve nevolja i sramota – pjevaše

BP1 461- Za neke stvari sam bio lak pod kapu, ali za „Njih“ nijesam bio ni malo laka roba

BP1 462- Život prema meni bio je gad,

                 Pa što ćemo sad, pa što ćemo sad

BP1 463- Nikada se na tom nije zaustavio

BP1 464- Pričaj sve – slobodno izmišljaj

BP1 465- Kakva je to osoba – pa da se ne javi. Osjećam se iskorišćeno

               - Ne mari, možda te testira

BP1 466- Čuvaj se

               - Od čega?

               - Od nauma

BP1 467- Manje tražite, više će te dobiti i bićete srećni

                Više tražite, manje će te dobiti i bićete nesrećni manje više

BP1 468- Ne zanima me ako je samo to u pitanju

               - Samo je to – cijenim tvoju iskrenost – ajmo?

BP1 469- Perut – rogovi u prahu

BP1 470- Živu ogradu i ženu morate redovno kresati, jer ako to ne radite pređoše kod komšije

BP1 471- Poslije onog izvini – nastavio je drugim tonom

BP1 472- Vrijeme je jedna vrlo čudna stvar, možeš ga razvlačiti, a možeš sabijati zavisno od potrebe

BP1 473- A đe jadna nebila kaki crni posa, evo ni brata niđe ne može ubačit (Milova majka za Aca)

BP1 474- Da mi pozamiš 30.000 dem

               - Koliko ćeš zaradit od toga posla (Aco)

               - Šes' iljada

               - Evo ti šes' iljada, i ajd'

BP1 475- Ne od njih – no se i od njihovih vozača i čuvara nije moglo oka otvorit. To se dočekivahu po taśanama ka perjanici i serdari u svoj vakat, dolažahu sa torbama punim „obećanja“, ako je koji bio još u rodu sa „njima“ to je bila čista perverzija od uvlačenja

BP1 476- Okupacija grlića kad je tulum kod Pešića

BP1 477- Ah riječi riječi

                 Više ne govorkam

                 Ni ovo

                 Ni ono

                 Nego kad mi se ovo

                 Ja ovo

                 Kad mi se ono

                 Ja ono

                 Ah riječi riječi

                 I kad treba da opsujem

                 Radije pljunem

BP1 478- Našoj sličnosti nema kraja

                 Susretu našem niđe početka

BP1 479- Nek ovo bude sad i nikad više

BP1 480- Izvini, nijesam navikao da me slušaju

BP1 481- Imamo zajedničku prošlost

BP1 482- Zbogom poslu i zbogom frižideru

BP1 483- Bio mi je potreban raskid u toj vezi (sramna priča)

BP1 484- Skrenuo me je sa puta, to mu ne mogu oprostiti

BP1 485- Povređivao sam mnoge a ........

                 To je gubitak za .........

BP1 486- Mi stojimo sa strane i smijemo se

BP1 487- Ima dosta luzera koji vole tu ulogu, da se smiju pobjednicima

BP1 488- O tome je razmišljala, mada to nije mogla riječima da izrazi. Na kraju je, osjećajući valjda da bi to mogla da bude zamjena za riječi koje nije mogla da nađe, pošela da ........... S tim je sve rekla

BP1 489- Śetili su se – ili su mislili da se sjećaju

BP1 490- Već sam u mislima sebe ohrabrivao za takav poduhvat

BP1 491- Činilo se da ga samo čista volja drži na nogama

BP1 492- Namjeravao je da posveti ostatak života učenju preostalih slova azbuke

BP1 493- Samo su zabačili uši i ubrzali korak

BP1 494- Prihvatili su sve što im se govorilo, ali je bilo pitanje da li su išta od toga i razumjeli

BP1 495- Ne mogu sebe zamislit

BP1 496- Otići nekud – do nedogleda

                 Poput voza bez dnevnog reda

                 Sa puste stanice, sa perona

                 Ćutke, bez pozdrava, bez pardona.

                 Ne uzeti ništa osim glavu,

                 Ostavit zbilju, san i jawu.

                 Sa ljubavi zrnom međ prstima

                 Na usni vjetra neka te ima.

BP1 497- Obično je čekala da sa njom raskinu, jer nije mogla da ih povrijedi, kako je dobre duše bila

BP1 498- Sex je jedini lijek za slomljeno srce – to joj je veli baba ispričala

BP1 499- Polemička kritika. Što ćeš

BP1 500- Lako sam se mogao izvući, samo nijesam znao što da kažem

BP1 301-400

BP1 301- Ma što o njegovoj odluci porodica mislila, odmazda će se vršiti nad njim

BP1 302- Ja ti ne mogu šargarepe

              - Oli štapa

BP1 303- Po svoj prilici nije bio na vrhuncu, s koga je i smrtonostan pad veličanstven. U podnožju je odakle se ne može pasti. Može se jedino puziti ravnicom bez ivica.

                 Možda će i on jednom kružiti visinama s kojih se isplati pasti, možda će i njemu doći vrijeme da po životne istine pođe izvan života, đe ih, s rukama na grudima, upoznaju najzad svi ljudi – koje je tamo poslao prije vremena

BP1 304- Odlučan da svoje stanje izvedem na čistinu, ali i dalje zbunjen. Ako je i postojao, dobitak još nije bio razgovjetan

BP1 305- Porodica se navikla da od mene očekuje i gora iznenađenja

BP1 306- Civilizacije su propadale zato što nikad uspješno nijesu riješile zagonetku eliminisanja svojih otpadaka. Duhovne su otpatke deponovali u običaje, naravi i podsvijest potomstva; Umne u istoriju; Fizičke su sahranjivali pod zemlju.

               Umirale su u vlastitom đubretu, umjesto da, kao priroda, od njega žive.

BP1 307- Kao i svi amateri, žurio je da nas ugnjavi sirovim znanjem, opirat se nije vrijeđelo

BP1 308- Duhovi su – uči demonologija – kao divlji psi. Strahuju od ravnodušnosti onih kojima se prikazuju. Ona ih vraća u nestvarnost. Ono što ih u ljucku realnost učvršćuje pa i otelotvoruje, to je strah. Strah priznaje njihovo postojanje, zadržava ih izvan limba, po kome bespomoćni, bez tijela i memorije, plutaju, užas živih daje im najprije tijelo da se njime sele s mjesta na mjesto, a potom i memoriju s kojom svoj nekadašnji svijet prepoznaju

BP1 309- Nije ni znao kako ga je začeo kad je na njega djelovala kao mrtvac na mrtvaca

BP1 310- Na interesu se tek posluje

BP1 311- Odvojen je bio ravnodušnošću mještana

BP1 312- Bila je ponosna na sve što im pripada, pa i na njihove mane

BP1 313- Nijesu podnosili da se išta događa mimo njih

BP1 314- Afere su oduvijek bile njihov način saobraćanja s javnošću

BP1 315- Anonimnost u politici nije se isplaćivala kao tajnost u poslovima

BP1 316- Bez velike nevolje o njoj dobrovoljno nikad nije govorio

BP1 317- Održavao se na vrhu porodičnog talasa, ali nikad ka sila koja talas valja, nego kao pjena koju diže i pokreće druga snaga (kao morska prašina – koja može da udavi)

BP1 318- I kad je sa svih strana guran, izgledalo je da on druge vuče

BP1 319- Nevolja je bila u tome, što mu je pamet bila posvećena apsolutno nepametnim interesima

BP1 320- Izjave koje ništa ne znače a lijepo zvuče nije davao

BP1 321- Posle rođenja druge ćerke nije se mnogo smijao, iako je ima skupe zube – a kad mu je kum dobio drugog sina, umalo da ih je izio (Zdravko)

BP1 321- Trenirali su ga za velike stvari i on se treningu prilagodio kao inteligentna životinja koja zna da će posle svakog uspjelog skoka dobiti kocku šećera – možda se i (?) prilagoditi da je volio šećer

BP1 322- Držao je do toga da se prave pobjede odnose nad sobom a ne nad drugim. To je nailazilo na podsmijeh onih koji su pobjeđujući druge ostali u životu

BP1 323- Ne mislim da je vrijeme čuda prošlo

BP1 324- Ja nijesam napravio ovaj svijet – ja u njemu samo živim

BP1 325- U tome je bilo trezvene logike. Narod je, s urođenom sebičnošću zanemarenog istorijskog underdoga znao da će onaj ko ne mari za najbliže još manje brinuti za one daleke. Za ljude koji su mu na staranje predati igrom izbornog slučaja, a ne zbiljom krvnih spona

BP1 326- Bavili su se čovjek isključivo najefikasnijim načinom organizovanja u čopor i mehanizmom upravljanja takvim čoporom

BP1 327- Stvar se nekako sama od sebe regulisala i mir se u porodicu vratio

BP1 328- Dotle stvar i nije izgledala sasvim rđavo

BP1 329- Originalnost je političaru korisna koliko i rupa u glavi. Od originalnosti u politici skuplja je jedino bezumnost

                Da bi nekažnjeno bio originalan, političar mora biti svemoćan, kao Hitler ili Staljin. Inače se postaje Nixon, čovjek čija se najveća originalnost sastojala u tome što je u njoj uhvaćen

BP1 330- Uvijek se zna kad su sa svojom ženama, muškarci imaju rasijan pogled kao da su na groblju

BP1 331- Priča se prilično poklapala s predstavom koju je o događaju imao. Zabrinuće ga tek kada se u njoj pojave rupe koje neće imati čime da zatrpa

BP1 332- Ludaci uvijek idu udvoje, samo to ne znaju – ni oni ni ljudi oko njih. Onda te je ošamario onaj ludi – u meni

BP1 333- Vještica nema – ima samo budala koje u njih vjeruju

BP1 334- Samo su „oÑi“ imali priliku za „to“, premda nijedan shvatljiv motiv

BP1 335- Bilo mi je svejedno posle(?) psećeg života, stalno na tragu koji se čas gubio, čas opet iskrsavao, odvodeći me u ćorsokake, slijepe ulice, iz kojih se moglo samo nazad, na početak, ili na višestruke raskrsnice s kojih nijesam znao kuda da krenem, izložen napadima obeshrabrenosti, razorne sumnje, pri tome još i krajnje ličnih predrasuda, posle takve (?) godine i najveći uspjeh je besmislen. Kao lijek od gube pošto bolesnik izgubi po lica

BP1 336- I kad se desi sve ostaje u porodičnom krugu

BP1 337- Cijelo se veče o njemu govorilo, i svako je već rekao sve što je povodom njega imao da kaže. Svako je izabrao svoj udio u upropašćavanju života „njegovog“

BP1 338- Lagao je, s pakosnim zadovoljstvom. U lažnom svijetu to nije bilo naporno. U lažnom svijetu, istine nijesu postojale

BP1 339- Nije smjela postaviti to pitanje, jer bi morala odgovoriti zbog čega ga postavlja

BP1 340- Cilj posjete nije priznanje, cilj je strah. Priznanje će doći kao jedino olakšanje

BP1 341- Bio je bezobrazan na ljubazan način

BP1 342- Ozbiljnog razloga za sjećanje nijesu imali

BP1 343- To je bila neprohodna mapa, iscrtana da zavara a ne uputi, obuzda a ne ohrabri

BP1 344- Bilo je to možda prvi put da se vidljiva istorija povukla pred nevidljivom, da je vidljiva pristala da slavi nešto što bi po svojoj prirodi prije trebalo da zaboravi

BP1 345- Idem odma do onog matorog perverznjaka

BP1 346- Osjećao sam da je ono što ću saznati, ako saznam, samo meni namijenjeno

BP1 347- Na stari kraj sve je ođe podsjećalo i bilo održavano s upornošću nostalgije čiji razlozi već odavno nijesu poznati

BP1 348- Naslonjena na zid s izlozima jednog kafea, s lijevom nogom uprtom u zemlju, desnom savijenom u koljeno i petom na taj zid oslonjenom, u ruci je vrćela malu crvenu torbicu....

BP1 349- Jel misliš

              - Ne, nego sam siguran....

BP1 350- Imao je jasan trag s kojim ništa nije mogao – započeti. Opet se nalazio na početku

BP1 351- On ne može da ne čini što čini

BP1 352- Možda će postati oprezniji, a možda i neće. Neće, u stvari, nipošto. Oprezniji bi postao normalan čovjek, a on normalan nije...

BP1 353- Njegova su potajna iščekivanja bila iznevjerena

BP1 354- Reklame preporučuju stvari koje nijesu potrebne, ali će postati ako ih dugo gledate

BP1 355- Nikad nije kasno da se počne s porocima

BP1 356- Dubok je bunar prošlosti

BP1 357- Što će mi advokat – nevin sam

              - Baš zato: Nevini obično ne znaju da se brane

BP1 358- Osjećanje je raslo i opadalo, ali se nije gubilo. Bio sam siguran da sam ovom mjestu jednom pripadao, mada nijesam vidio ni zašto ni kako

BP1 359- Nije bio naduveno govno, kao većina akademskih građana

BP1 360- Jedna istina otvara put drugoj. Ljudsku istinu spaja slučaj ili nužda, zavisno od gledišta, a ponekad oboje. Između svega je oduvijek postojao nekakav most, samo ga valja prepoznati

BP1 361- Čovjek je u vlasti neizvjesnosti zato što nije kadar da pronikne u budućnost. Ni svoju ni svijeta koji je stvorio. Pronići u budućnost značilo je pobijediti neizvjesnost i napraviti prvi korak u njenom savlađivanju putem preinačivanja, prilagođavanja ili koji drugi način.

               Proricanje budućnosti oduvijek je bilo u samom jezgru magije. Uvijek na granici crne magije. Hoće li u crnu magiju ući, ili će ostati u bijeloj, do izvjesne mjere dopuštenoj, pa i poželjnoj, nije zavisilo od toga ko budućnost vidi, za koga u nju gleda, ni zašto je osmatra, nego isključivo kako to čini

BP1 362- Čovjek nije postajao moćan zato što je poznavao budućnost, nego što je spontano preduzimao činove koji će ga od nje sačuvati

BP1 363- Ogledalo je manje tu da nam pokaže ono što je ispred njega koliko da sakrije ono što je iza njega

BP1 364- Đe god komanduju idioti, ludnica je. U ovoj ludnici izgleda da svi njeni bolesnici luduju na isti način

BP1 365- Jedan je pokazivao prevelik entuzijazam da ga u pritvoru zadrže, a drugi, premalen da ga iz njega izvuču

BP1 366- Za njega je cio svijet bio živi pijesak. Jedan pogrešan korak i zauvijek bi u njemu nestao

BP1 367- Nijesam smio dozvoliti da naslute nov pravac mojih misli. Jedva sam i ja smio da o tome mislim

BP1 368- Nije bila povrijeđena. Bila je izdana, to je istina, ali izdan sam bio i ja. Svi ljudi su izdani i prije nego što su se rodili

BP1 369- Oli da izdaš to što pišeš

             - Ne, ono će mene da izda  

BP1 370- Da se u istinu povjeruje, potrebno je savladati strah da ona vodi u ludilo, da je ona već ludilo. Izdao je da bi dokazao kako nije lud, da se spase. A spas je bio na drugoj strani. Baš u tom ludilu

BP1 371- Opsjednute demoni i demončići, hrane izmetom, igraju s njima žmurke, vičući: Nađi me! A obilno se primjenjuju batine.

  Mukama se rijetko ko odupire, jer one se, kao u oprobanoj policijskoj tehnici, smjenjuju sa zamamnim ponudama zemaljske slave, moći, bogatstva.

  Kad se duh slomi, iz drugog se svijeta pojavljuje Satana, njegov Bog.

  On nudi savez.

  Ne traži dušu kao što pretpostavlja crkva. Treba mu razum. Za njega nudi moć. Razum za moć.

  Moć je apsolutna sloboda kojoj, znao za to ili ne znao, sputavan jedino razumom, svaki čovjek teži.

  Apsolutna sloboda moguća je jedino van razuma, u ludilu. Samo u ludilu sve je moguće.

  Ono što dobija iz saveza nije moć nego – ludilo, iluzija moći. Ali ta je iluzija stvarnija od stvarnosti.

  Nepostojeći svijet za ludaka stvarniji je od postojećeg za razumnog čovjeka.

BP1 372- Trube izabranog naroda

BP1 373- Otišao je da nađe novu nadu, a našao je staru smrt

BP1 374- Po načelu oni koji odbranu uživaju moraju za nju i da plaćaju. Što su shvatili kao zahtjev da plaćaju sopstveno porobljavanje

BP1 375- Razumijem i vaše visoko osjećanje dužnosti i vašu netrpeljivost prema zločinu, ali nema li, kad sam ja u pitanju, u svemu tome i nečeg ličnog

BP1 376- Govorio je istinu – koliko je on zna

BP1 377- Prilično pametan izbor za nekog ko na biološkoj lestvici inteligencije stoji na dnu, tek nešto visočije od amebe

BP1 378- Nijesam više izbirljiv. Krajnje je vrijeme da dobijem bilo kakvo objašnjenje, ma ko mi ga dao

BP1 379- To je prirodno. To nije ludilo. To je bio unutrašnji predosjećaj istine

BP1 380- Znao je to oduvijek, samo nikad nije bio kadar da to saznanje formuliše u racionalnu istinu kojoj treba pogledati u oči i, što je još gore, s njom živjeti

BP1 381- „Spoznajte đeco, budućnost učeći se tajnama prošlosti koje izgledaju tako daleko a ipak su im istine tako blizu... Sila nevidljivog vremena povezaće duše mnogo posle smrti svijeta. Na kraju će prošlost samu sebe da otkrije“

BP1 382- Svak je iz svojih razloga čuvao tajnu

BP1 383- Memorija im je blijeđela, kao sjenka na jakom Suncu

BP1 384- Što se ne vidi, činilo je mutnim ono što se vidi; Što se vidi: Pak, zamračivalo je ono što se ne vidi

BP1 385- Niko nije kralj u rođenoj kući

BP1 386- To što si ti odradila, to bi uradio i vještački inkubator

BP1 387- Umorni ste – to će proći

               Nijeste umorni, očajni ste – to proći neće

BP1 388- Puštite ga da kaže sve što ima, to ne možemo izbjeći

BP1 389- Haos je prirodna „ekološka sredina“ obavještajnih službi

BP1 390- Ako neko po savjesti ne može da slijedi jednu politiku, dužnost mu je da se povuče, a ne da snosi posledice eventualne zablude

BP1 391- I ranije je imao teške zadatke, sve teže ukoliko se na prethodnim polje pokazao

BP1 392- Telepatija nije dopuštala laži

BP1 393- Bio je to ljucki inat, neracionalno igranje vatrom

BP1 394- Podsjećali su pomalo na blazirane Rimske senatore kasnog principata koji su sa nadmoćnim osmijehom glasali za proširenje Rimskog građanstva na varvare iz provincije, ne sluteći da će se uskoro među njima regrutovati njihovi Cezari

BP1 395- Između prirode i njega podigao se zid kroz koji je sve mogao da vidi, ali malo što da osjeti

BP1 396- Taj je put bolan, težak kao novo rađanje. Poslednje saznanje i jeste novo rađanje

BP1 397- Posle mučnog lutanja neobaviještenom i zapuštenom birokratskom kanalizacijom

BP1 398- Ničega se od svega toga nije sjećao i što je najgluplje, nije se sjećao ni da mu neko sjećanje nedostaje (Z.D.N.)

BP1 399- Ako ste pravi to će vam se samo kazati; Ako vam se ne kaže: Onda nijeste pravi, čekaće se drugi

BP1 400- Sjećanje živih, saznanje mrtvih; A saznanje živih, sjećanje onih koji su umrli 

BP1 201-300

BP1 201- Koža jedra da se otimala ispod prstiju mirisala je na pokošenu livadu, ali sa onom primjesom znojnog zadaha koji put čini stvarnom. A kad je liznu, osjeti slan ukus badema koji tek što nije izgubio gorčinu

BP1 202- Najprije je to činila sa varvarskim strahopoštovanjem kao da u njoj kroz vradžbinu cjeliva samog vrača. A onda u raspojasanom životinjskom bjesnilu, podjednako nevinom i poročnom,...........

BP1 203- Jedan od onih smetenjaka koji se uvijek umiješaju u nevrijeme

BP1 204- Pođi za mnom! – rekao sam zâ mnom!!, a ne sâ mnom

BP1 205- Sumnjam da uopšte ima isceljenja koje je tako apsolutno kao oboljenje

BP1 206- Neznanje je najbolja zaštita od kazne

BP1 207- Čemu da znam, zašto se kajem kad ne znam, zašto treba da se kajem.

             - Ne kaješ se zbog onog što si učinio, nego zato da se vidi da si nešto učinio

BP1 208- Kad se razbludni sin vrati roditeljskom domu, otac ga išiba prije nego što će mu ugotoviti dočeknu gozbu, čiji će ritual u svemu podsjećati na proslave rođenja. Od tada on mu neće vjerovati, ali će u svemu ostalom biti privržen potomku.

               Kad se preljubnica pokajnički vrati mužu, on će izvesti propisani obred praštanja u koji spada i devetanje. Od tada biće dužan da je ponovo poštuje, ali ne i da je ostavlja samu s drugim muškarcima

BP1 209- Njih dvoje su sada kao trud i voda. Ko trud može zapaliti držeći ga pod vodu

BP1 210- Indolentnost (isključivo viza vi njega sam iskopao ovaj izraz, čisto gospoštine njegove radi) kojom je slušao sabesjednike jedva se držala ivice učtivosti

BP1 211- Ponaša se kao nova metla u kući iz koje još nije iznešena stara, već kuje budalaste planove da sve pospremi i uvede neki svoj glupi red (Ljolja)

BP1 212- Kada pominjete moju majku ustanite se (Ljolja)

              - ???

BP1 213- Istok se sveti zapadnjacima kad na njemu dugo borave. Orijent im udari u glavu

BP1 214- Pokušavao sam da ništa ne mislim kako ništa ne bih izlajao

BP1 215- Ne smiješ kriviti oči što vide sve na šta panu

BP1 216- Ona ti je djelovala čista sve dok nijesi progledao, od sad možeš da vidiš koliko si nesrećan. Bolje čuvaj vid za neka bolja vremena

BP1 217- Pobjegao je od nje, dokazujući joj da vid ponekad ljudima oduzima muškost

BP1 218- Dok je bio nijem, bar je mogao da misli što oće

BP1 219- PAPAGAJ: Jebo te Moše Dajan

BP1 220- Radim ono što volim da gledam

BP1 221- Ispoljio sam za pohvalu samosavlađivanje, jer bi joj se do sad, bar tri put, ako ne i koji put, više, majke najeba

BP1 222- Bili smo protivrečni svjetovi koji su se gurali na jednom istom mjestu

BP1 223- Dali je to nešto zbog čega bismo morali da ti budemo zahvalni

BP1 224- Išli su rame uz rame ka različitim ciljevima ali jednim pravcem, koji je nekim čudom sadržavao sve smjerove

BP1 225- Sa smjelošću da mu priđe isčezavala je i sposobnost da ga sluša, a sa sposobnošću da ga sluša gubila se smjelost da mu priđe

BP1 226- Bio je slučajan kamen spoticanja

BP1 227- Nikada se ti izrabljivački dembeli, te zelenaške parajlije neće naučiti da pored trošnog postoji i neutrošivo blago

BP1 228- Iz svojih stomaka sprati pogan tuđe naslade

BP1 229- Nije bilo drugog načina da se osvijeste do da umru

BP1 230- To je bila uvredljiva neobaviještenost

BP1 231- Mijenjao je predmete razgovora da bi napipao temu u kojoj bi se bolje snalazio

BP1 232- To je bio prapočetak naše nevolje, tako reći neosjetan uvod u sudbinu

BP1 233- Bješe to učtiva molba, onako izokolo potkrijepljena automatima specijalne jedinice

BP1 234- Držaše se zajedno, iako je bilo očigledno da se međusobno ne poznaju, da poznanstvo žele koliko od njega strepe, i da im je od neprijatnosti što su zajedno teža samo neprijatnost da to ne budu

BP1 235- Bješe dobar koliko smije da bude. „oÑi“ niti mogu niti smiju da budu dobri

BP1 236- Koliko ima do (?)

              - Dovoljno da ti se smuči ako taj put prevaljuješ svaki dan

BP1 237- Moj je potpuno nevin

              - Otkud znate?

              - Glup je on za to. Da oprostite, spavam sa njim pa znam

BP1 238- On mi, da bi razbio moju zakopčanost........

BP1 239- Kad god ga je vidio, klanjao mu se ponizno. Juče je imao sreće da ga primijeti – i da bude mršaknut

BP1 240- Izmlatiše ga, dok su ga stražari, vješto nespretni u odbrani, izlagali šutiranju i šamaranju umjesto da ga zaštite

BP1 241- Onaj ko može slati snove snevačima, kadar je i da izvrši ono što njima obećava. Snovi su predslike događaja

BP1 242- „oÑi“, demagozi koji obećavajući za śutra novi život već danas uništavaju ovaj stari, izmišljaju neku pregolemu sreću a otimaju nam i ovu malu, umjesto blagostanja nude basne i prodaju rog za svijeću

BP1 243- Spržiti tijelo i sakriti ga u trunju pepela kao što se so sakriva u bezbrojnim morskim kapljicama

BP1 244- „Neka vam pokaže svoje sluge pa ćete viđet kakav je“

BP1 245- Neću mu nanijeti nikakvo zlo

              - Ne možeš ni da oćeš

              - Ne mogu jer neću

BP1 246- Mamurluk se najbrže razagoni onim što ga je prouzrokovalo

BP1 247- Naložio im je kao Isak Isavu: „Uzmite oružje svoje, tulac i luk, iziđi u planinu te mi ulovi lova“ Svijet je taj ulov koji će Jevrejstvo položiti pred noge svog Boga

BP1 248- Bila je više atraktivna nego korisna. Očevici će prije vjerovati svojim očima nego njenim riječima

BP1 249- Jedan se ubio ludak čim je postao dovoljno pametan da vidi kako stvarno stoje stvari

BP1 250- Bili su ovijani idealisti. Njima nije bilo važno što košta njihovo carstvo ni koga košta, nego ko će ga i kako uspostaviti, a što će pri tom mnogima od nas po leđima pucati, to je bilo sporedno, jer na kraju krajeva leđa su ipak naša a ne njihova

BP1 251- On muči – svi muče

BP1 252- Tom bravu sam pristupio bez iluzija, gotovo podsmješljivo

BP1 253- Bješe mnogo zvanih, malo izabranih

BP1 254- U krilo držite prljavoga zeca

              - Đe su nama krila?

              - Izrašće ti?!

BP1 255- Spadao je u one ljude, kad bi im bilo saopšteno da je svijet propao, mirno bi zapitali: „U kom stilu“

BP1 256- Stojimo sučelice kao dvije obale iste rijeke, koje nemaju izgleda da se ikada sastave, i koje baš tom rastavljenošću omogućavaju proticanje vode

BP1 257- Ajde, ajde – dosta ulizivanja

BP1 258- „Ajde da pretrčimo ulicu“

BP1 259- Što mogu da mi pruže što već nijesam imao, što mogu sa svojim disciplinovanim i u vrstu poravnatim mozgovima da smisle meni u „pomoć“ što već nijesam iskusio            

BP1 260- Premda je znao da je biti gazda zahvalnije nego biti sluga, umio je da se sa svojim podređenim stanjem pomiri, i da svo vrijeme posveti njegovom što boljem korišćenju

BP1 261- Prosjačeći milostinju činio je ljude boljim nego što u stvari jesu

BP1 262- Nemajući nikakvih planova za budućnost, osim da od nje prezaju, niti kakvih obaveza prema prošlosti, osim da za njom žale

BP1 263- Kad bi ja bio tako obrazovan kao „oÑi“ đe bi bio kraj mojoj rečenici

BP1 264- Nijesam smio učiniti ništa što bi u bescenje utrošilo godinama projektovanu nadu

BP1 265- Novo carstvo nije došlo, a i da je došlo, u jurnjavi glavolomnoj ne bi ga ni opazili

BP1 266- Đe je istina o „oÑi“- jama kad ja umrem

                Što je istina o „oÑi“ – jama kad ja umrem

                Koja istina o „oÑi“- jama može svijetla obraza da preživi moju smrt

BP1 267- Uhvaćen na put i upregnut u tuđa razbojnička kola, za koga, za čije srećne trenutke, za čije stolovanje

BP1 268- Nema laži tamo đe nema vjere

                Nema laži mimo sluge koji je podnosi

BP1 269- Dužnost nam je da slijedimo maštu bar koliko poštujemo očiglednosti realnog svijeta od kojih živimo. Jer, istina ima najviše izgleda da bude neđe đe se naša mašta i tuđa realnost ukrštaju

BP1 270- Onda sam imao san iz kojeg sam shvatio da moram (?) i tako ulazit u tajnu. A tajne se ne ispovijedaju

BP1 271- Ovo ne pišem ni protiv volje ni bez volje

BP1 272- Ideja je potekla iz potrebe za (?). Kako se postojanje (?) u ljudskoj stvarnosti nije moglo dokazati, morao sam ga tražiti u nečemu što je postojalo, pa se iz izvjesnih razloga izgubilo

BP1 273- Da ne nabrajamo sva mjesta koja smo birali da im posvetimo svoje nade, iznevjerene na svim drugim mjestima na kojima smo živjeli

BP1 274- Ovim Solomonskim rešenjem podjednako su svi zadovoljeni

BP1 275- Do dosadnih pojedinosti opisuje sve, ne opisujući cjelinu, jer je i ne zna. Stvarčice vezane za stvar

BP1 276- Možda je umjetnost dublji depo memorije od ljudskog pamćenja, a imaginacija u traganju za istinom korisnija od naučne uzdržanosti

BP1 277- Shvatio sam da će moja misija na ovoj sablasnoj lađi biti mnogo teža nego što sam pretpostavljao

BP1 278- Nipošto ne dijelite njihovu strogu vjeru, pogotovo zagonetnu nadu

BP1 279- Kao što čile móre s mrakom ili tužne uspomene s nadom

BP1 280- Onamo, odakle „oÑi“ dolaze, ne ostavljaju ništa za čime žale

BP1 281- Neizvjesnost novog, ne može biti tegobnija od mrtve izvjesnosti starog

BP1 282- Zlurado gledao

BP1 283- Usluge su primali bez zahvalnosti, kao da ne potiču od njega, već od neke sile čijoj dobroj volji on tek posreduje

BP1 284- Od putnika mu je možda zavisio dobar glas, ali od posade mu je zavisio život

BP1 285- Izvjesne događaje su mi objašnjavali na način koji se nije podudarao s mojim iskustvom

BP1 286- Mnogo častan, ali nečasno laže, treba nastojati da se otkriju razlozi toj laži

BP1 287- Ništa drugo i nije želio nego da bude što dalje od Svijeta i njegove civilizacije (Petar K)

BP1 288- Pojavama koje zbunjuju razum tražiti smisao. I naučiti tragati za činjenicama makar i nemale smisla.

                 Ako čovjek raspolaže sa dovoljno neporecivih činjenica i vremena da se ozbiljno njima pozabavi, ma kako neobjašnjiva njihova priroda, neki će se smisao prije ili kasnije uspostaviti

BP1 289- Shvatih da mi je strpljenje nagrađeno, radoznalost zadovoljena i samopoštovanje sačuvano.

               Ali i da mi ostaje da – sačuvam život

BP1 290- Sinoć je vjetar bio vezan za zemlju

BP1 291- Tamo ga je mogao poslati samo neko ko je i sam već prevalio taj put i kome je bio dobro poznat

BP1 292- Prošlost je tu zatvorena po muzejima i može se upoznati samo u određene sate

BP1 293- Dodiruju ali ne razumiju,

                Podnose ali ne mare

                Čekaju konačan obračun

BP1 294- „Nema ništa čovječnije od leta žive tice praznim nebom iznad plime mora u zlatne zore, i ništa čarobnije od tajne“

BP1 295- U njima ne bješe osione ratničke bezobzirnosti, samo neizmjernog očajanja, nesposobnog da vidi išta do svoje izgubljenosti

BP1 296- Životinja nikad nije usamljena. Ako oko nje nije, njen čopor je u njoj.

               Ni ova „tica“ nije usamljena. Ni očajna. Ona – lovi

BP1 297- Osjetila je svoj čas – ne onaj očajnički čas kojim se dotiče dno podnošljivosti. Otišla je kad joj je bilo najljepše

BP1 298- Danas sam takođe, jedva izbjegao iskušenju da porodici saopštim nešto što bi poremetilo njen život

BP1 299- Istina je s obje strane ispala kao osveta

BP1 300- A prepao sam se, čega bi drugog, eventualnog ponovnog gneva države i njenih pesnica

BP 101-200

BP1 101- Ako je neko za sebe ili porodicu imao dobro mjesto, niko se nije pravio da ga ne želi niti je taj živio u zabludi da mu, ako ga ne brani, neće biti oteto

BP1 102- Podsjeća na entuzijazam „Titanikovog“ orkestra za ples

BP1 103- U redu lud sam. Ali što je ludilo?

              - Odstupanje od normalnog!

              - U redu, samo što je – normalno

BP1 104- Malo drskosti je nužno

BP1 105- Nijesmo zajedno novce čuvali

BP1 106- Svaki poraz počinje sitnicama

BP1 107- Nije trebao slušajno nailaziti na njega, ovaj je namjerno naišao

BP1 108- Ljudi se uglavnom ubijaju. Ponekad se moraju i voljeti. Proizvoditi đecu, da se ima što ubijati

BP1 109- Profesionalci su uvijek prirodni, uvijek postupaju onako kako se od većine ljudi očekuje. Nikad drukčije. Postupiti drukčije znači izdvojiti se, skrenuti pažnju na sebe

BP1 110- Za objašnjenje niko ga ne pita, niti ga on daje

BP1 111- U stvarnosti se najčešće može biti kučkin sin bez dobrih, pa i bez ikakvih razloga

BP1 112- Uspjeh je, po pravilu, izuzetak, kap u okeanu promašaja

BP1 113- Ono što može da se učini, mora da se učini

BP1 114- Bio sam prevaren kao i uvijek

BP1 115- S njima na bezbijednom, bio sam slobodan

BP1 116- U nečiji „genetski kod“ može se konzervisati volja za gospodarenjem, u nečije druge može se deponovati volja za pokoravanjem, sposobnost da se slijepo izvrše i s ljubavlju ispune i najmračnije zapovijesti gospodara

BP1 117- Lov na avet u koju niko ne vjeruje. Avet koju su upoznali izabrani, a da saznanje nijedan nije preživio

BP1 118- Od takvog čovjeka ne može zavisiti ničiji život. Samo smrt

BP1 119- Porodica će ga razumjeti. Porodica takođe želi da svi budu na okupu, osjeća isto što i on. Inače, nije porodica

BP1 120- Na njega se moglo računat otprilike koliko i na vješalicu za kapote

BP1 121- Unutrašnje budale su uživale da izigravaju lokalni parlament koliko duže mogu

BP1 122- Čekao je da se svileni metodi iskompromituju pa da stvar uzme u svoje „rukavice“

BP1 123- Niko ne obožava silu kao „oÑi“ koji joj se iz principa protive

BP1 124- Tu ih nema mnogo koji se ne daju izlicitirati

BP1 125- Mrtvi diktatori upravljaju svojim narodima još dugo pošto ih više nema

BP1 126- Postepeno poput otkrovenja koje se čovjeku ne daruje odjednom, već ga unutrašnjom spoznajom prosvetljava u etapama razdvojenim mrtvim zonama neizvjesnosti

BP1 127- Htio je da u istoriju ostane dobro zapisan, potvrđujući istinu da u despotijama jedino korupcija pomaže čovjeku da preživi

BP1 128- Svijet malih ljudi na velike istine nikad nije spreman. Čak i papa bi se samrtnički uplašio ako bi mu se dokazalo postojanje BOGA

BP1 129- Na pogrebu čovječanstva zavijaće možda nekoliko poslednjih odanih čovjekovih prijatelja – pasa, ali odistinski pogođene biće jedino vaši. To dlakavo, pljosnato, krvopijsko stvorenje koje bez čovjeka ne može da živi

BP1 130- Ovakav kakav jeste čovjek je najbeskorisniji proizvod prirode

BP1 131- Sa „NjĨOVIM“ svijetom odnos čovjeka je kao sa zmijom otrovnicom koja mu se ovila oko vrata. Živjeće dok ne napravi pogrešan potez, dok ne pokuša da je sa sebe zbaci

BP1 132- Većina potrebnih stvari u životu čovjeka dolazi kasno. Najčešće kad se od njih nema naročite koristi. Mudrost između ostalih

BP1 133- Svuda, bratski izmiješane, ležale su žrtve ludila i razuma

BP1 134- Kakvog ima smisla dijeliti ljude na one što mogu i one što ne mogu, a onda napraviti svijet u kome niko ne može ništa?

BP1 135- Strah je bolest od koje potiču sve druge. Ravnodušnost, mržnja, zloba, gramzivost, sujeta, nepovjerljivost i sumnja. Strah je kuga ovog svijeta. Svi se boje svakog. Svi se plaše svačeg. A najviše straha. Zbog toga su se zavlačili u rupe i umirali svako za sebe.

                 Nemajte straha – ne bojte se. „oÑi“ vam ne mogu ništa sve dok ste složni. Kad ste složni i sam BOG je uz vas.

BP1 136- Postoje ljudi čina i oni koji to nijesu

BP1 137- To je smisao van domašaja njihovog shvatanja

BP1 138- Građanska hrabrost, je spremnost da sebe izložite opasnostima. Moralna kuražnost je da tim opasnostima izložite – druge. „Namjesto sebe“

BP1 139- Nije želio da za vlastiti kukavičluk nađe sebi javni alibi

BP1 140- O takvim stvarima se javnost ne može obavijestiti tako da ona zaista shvati o čemu je riječ

BP1 141- Tada sam tako malo znao, ali sam osjećao da sam bio na dobrom putu. Mom putu

BP1 142- Ali ne zato što sam nešto uradio, nego zato što ništa nijesam uradio

BP1 143- Znao je kada treba od njega da uči, a kad mu se za njegova iskustva jebe

BP1 144- Razmislite što je važnije – da vas vlastita savjest osudi, a potomstvo shvati, ili da vas savjest shvati, ali da ne bude potomstva koje bi vas osudilo

BP1 145- Imao je iluziju ludaka koji vjeruje da ludilo postoji, ali da su ludi svi osim njega

BP1 146- Kad čovjek ostane u mraku, ne traži onoga ko je ugasio svijeću, nego drugu svijeću

BP1 147- Osjećao se čilo i snažno kao posle dugog sna bez snova

BP1 148- Učinilo mi se da ću zaplakati, ali odjednom, za tako nešto bio sam isuviše gord

BP1 149- Ne da nijesam svjestan te opasnosti, no mi se i povraća od te svijesti

BP1 150- Dobro su se osjećali, kao prvi ljudi prvog dana

BP1 151- Pili su i jeli međusobno. Nije  bilo mjesta na njihovim tijelima koje ono drugo ne bi iskusilo gospodarski i ropski, a zatim svom pripojilo. Prodirali su jedno u drugo, trajali jedno u drugom, ispunjavali se do obeznanjenosti, sve dok, kao u psihodjeličnoj ekstazi, nebi spoznali da su jedno, a ljubav doživjeli kao samozadovoljenje. Razdvojili bi se tada i ponovo spajali.

               Vremena nije, bilo da ih zaustavi. Vrijeme nije postojalo, sve je stajalo kao začarano...

BP1 152- Duhovi prošlosti u njenom slučaju su bili veoma snažni

BP1 153- Nijesam znao što da rečem kada je vidim. Nijesam ni morao znati. Biće mi rečeno kada je vidim

BP1 154- Na ovom svijetu čovjek je uvijek na gubitku

BP1 155- To je vrijeme čuda?

             - Nije to vrijeme čuda!!! -  no je „ovo“ vrijeme čuda

BP1 156- Korijen ideje nalazi se u samoj stvarnosti

BP1 157- Poraz čovjekovog protivljenja

BP1 158- Totalitarizam kod nas ima karakter sudbine

BP1 159- Najbolje je ono rezonovanje kome je prethodilo iskustvo

BP1 160- Besmislena je sloboda koja se nameće

BP1 161- Sloboda se ne može određivati spolja, jer ona nije u mjeri koju neko daje, već u onome što pojedinac osvoji

BP1 162- Sile iznad i izvan čovjeka i sile u samom čovjeku u potpunoj su oprečnosti

BP1 163- Tu nema nade da će se mašta promijeniti, nema povratka, jer čovjek ne može da bira – on je izabran

BP1 164- Uslov vam je opstanak – ili da ostanete nijemi i da drugi govore u vaše ime, ili da ne govorite ono što mislite

BP1 165- Tu nema stvari koja je dostojna gledanja

BP1 166- Tu čovjek sebe u ljudskom smislu degradira do opustošenosti bezličnog mehanizma čiji su putevi unaprijed određeni

BP1 167- Ne osjećaju se krivim ni za što, jer sami nijesu donosili nikakvu odluku. Otuda im nastaje alibizam jer je sve došlo „odozgo“

               Tu se sasvim gubi subjekt čovjeka. On je prepušten velikom subjektu

BP1 168- Ništa im nije ni preostajalo drugo nego da budu sluge i izvršitelji

BP1 169- Humorno tragična vizija

BP1 170- Bezuslovno se pokoravaju pred stvarnošću kao pred sudbinom

BP1 171- Tu je tragična individualna egzistencija

BP1 172- Poraz čovjekovog individualizma u dostim slučajevima znači i njegovu smrt

BP1 173- Konačni smisao i sama sudbina nalaze se u čovjeku i njegovoj svijesti

BP1 174- Svemu ima vrijeme, i svakom poslu pod nebom ima vrijeme. Ima vrijeme kad se rađa, i vrijeme kad se umire; Vrijeme kad se razvaljuje, i vrijeme kad se gradi; Vrijeme plaču i vrijeme smijehu; Vrijeme kad se teče, i vrijeme kad se gubi; Vrijeme kad se ćuti, i vrijeme kad se govori; Vrijeme kad se ljubi, i vrijeme kad se mrzi; Vrijeme ratu, i vrijeme miru. Naraštaj jedan odlazi, drugi dolazi, a zemlja stoji uvijek. Vjetar ide na jug i obrće se na śever: Ide jednako obrćući se, i u obrtanju svom vraća se. Sve rijeke teku u more, a more se ne prepunja: Odakle teku rijeke, onamo se i vraćaju da opet teku, što je bilo, to će biti, što se činilo, to će se činiti, i nema ništa novo pod suncem.

BP1 175- Riječi imaju dejstvo srazmjerno onome ko ih izgovara, i onome ko ih sluša

BP1 176- Nema riječi između njih: Niti će krivac moliti nevinog da ga zastupa, niti će nevini se sjetiti krivca da ga uzme u zaštitu

BP1 177- Nemaju pojma o svojim boljkama, pa za liječenje ne osjećaju nikakvu potrebu

BP1 178- Niko nije radio da što zaradi, nego živjesmo kao tice nebeske, koje niti siju, niti žanju, pa opet žive.

BP1 179- Ni Solomon se nije tako u svoj slavi „nosio“ ka „oÑi

BP1 180- Ni prava ni želje nijesu imali da se miješaju

BP1 181- I jedno je i drugo je, ako je jednovremeno, onda ne može biti ni jedno ni drugo

BP1 182- Kao uredan čovjek koji sve stvari pa i grehove stavlja na svoje mjesto da ih nađe ako mu zatrebaju

BP1 183- Pretresao sam neke druge moguće uzroke

BP1 184- Kao Lotova žena: Više je voljela da bude prokleta i usoljena nego da ostane neobaviještena

BP1 185- Gledajte da ženama ništa ne dugujete

BP1 186- Lakomislena bezbrižnost

BP1 187- Tješila ga je nada, da patnja kao i sve u prirodi ima svoj konačan neodložan  kraj

BP1 188- Združilo ih je neprihvatanje grijeha koji im je bio pripisivan  

BP1 189- Što bi ih se ticalo da li je to nametanje ugodno ili ga gnjavi. Ni njima nije ugodno što su gubavi...

BP1 190- Drešioc svezanog i vezioc razriješenog

BP1 191- Ne vidim vas, jer vas ne gledam, a ne gledam, jer nikakve želje nemam da vas vidim

BP1 192- Besramne neznalice, koje nikada neće naučiti da ispod kazanog zri nekazano, (i to slijedite). Iza učinjenog neučinjeno, (i to završite). U nevjerovatnom moguće, (i to sačuvajte).

                Slušajte ono što neće biti kazano

BP1 193- Je li?!! – uzdahnuh naprežući se da ostanem ljubazan

BP1 194- Uživaćeš malo u tom nemogućem snu

BP1 195- Njemu koji običnu ženstvenost zamjenjuje sa kurvinstvom ne bi smjela povjeriti ni svoje neistine

BP1 196- Istina nebi bila potpuna kada nebi bila i obrnuta, pa sadržala i moju naklonost prema njemu

BP1 197- Sve dok ne osjetim bol zbog prisustva ili odsustva jedne od njih

BP1 198- Nema razloga koji nije dobar za spasenje

BP1 199- Njena buduća vjera će biti zapečaćena stidom zbog prethodne nevjerice

BP1 200- Besprekorno prozirna kao u nenačete robinje koja tek stupa u bludilište

BP1 001-100

BP1 001- Precenjuje svoju prednost

BP1 002- U principu su to neki mirisi koji me nijesu napuštali

BP1 003- Ako je zabluda – teško meni

               Ako je istina – teško meni još više

BP1 004- Bio je osoba koja stimuliše misao

BP1 005- Nijesam sam se plašio da se suočim sa „duhovima“ familije

BP1 006- Bio je lokalna legenda

BP1 007- Te bogate dame mogu da se predomisle sirotinja ne

BP1 008- Ljudi koje sam volio mrzjeli su se

BP1 009- Pokušajte da živite sa time

BP1 010- Napraviti priču koja se bori protiv toga

BP1 011- Jedina stvar o kojoj treba pisati je srce koje je u konfliktu sa samim sobom

BP1 012- Nemojte da trpite ničije gluposti

BP1 013- Ne sastavljamo spisak namirnica, nego određuješ smjernice ovoj đeci  za život

BP1 014- Sjećate li se osjećaja, kad u nekim horor filmovima, neka kretenka vidi poluotvorena vrata i ide da zaviri u tu prostoriju, iako, apsolutno nema nikakvog razloga....

                E, takav sam ja osjećaj imao sa njom, kada joj jezik pođe na „izlet“ pred njima. Samo sam čekao da otvori koja, po nju, „odškrinuta“ vrata

BP1 015- Nijesam volio te nametnute razgovore, koji nikada ništa rešavali nijesu, kao da ih je vodio, da bi „pričao“ da ih je vodio

BP1 016- Zamisli to (?)  

              - Ne, mogu da zamislim to

              - Onda nemoj

BP1 017- Nijesam znao kako da odgovorim na to, ne znam ni sad

BP1 018- Toliko se samosažalijevaju da ih to pravi invalidima

BP1 019- Ne smeta mi rano ustajanje, ali s razlogom

BP1 020- Ovako ne treba da bude, dižem ruke od vas braćo

BP1 021- Čak ni slučajno ne mogu da urade nešto kako treba

BP1 022- Izgledalo im je nekako prirodno da sve neprilike potiču od mene

BP1 023- Nije svrha Ahilovu petu otkrivati „oÑi“-ma koji su tu da je gađaju

BP1 024- U stvarima bezbijednosti „tolerancija greške“ ravna je nuli. Ako nije, ravna je nuli bezbijednost

BP1 025- Za vlast se otimalo, ali se odgovornosti odricalo

BP1 026- Problem ako se opire jednoj operaciji, uvijek rešavajte putem neke druge. Samo treba biti uporan

BP1 027- Vrijeme univerzalnog prisluškivanja

BP1 028- Znao je kad nečiju guzicu treba poljubiti, a kad je šutnuti

BP1 029- Živci su naslućivali pitanja koja je razum uporno odbijao da postavi

BP1 030- Većina putnika, kad bi ih se pitalo, znala bi đe ide, mada ne uvijek i zašto. I među njima sam vjerujem bio izuzetak, niti sam znao đe idem, ni zašto

BP1 031- Dužnost su obavljali s ravnodušnošću plaćenih ubica

BP1 032- S tolikim parama ni idiot se ne bi osjećao inferioran

BP1 033- Pregovori su uvijek bili sve bolji, situacija sve gora

BP1 034- Bio je varalica u granicama zakona

BP1 035- Shvatio je tek kada je otišla, a on osjetio bol čovjeka koji je opljačkan dok je klečao u crkvi

BP1 036- Čuvaj se, može to biti prije nego što misliš – ali ne i prije nego što se nadam

BP1 037- Igranje na sigurno prvi je zakon – samouvjereni potezi uvijek se svete

BP1 038- Sve je sa njima bilo mimo pravila

BP1 039- Jedini posao koji ti dopušta da se časno ponašaš kao svinja

BP1 040- Dakle, to je to, osjećanje da je čovjek nasamaren od vlastitih ideala

BP1 041- Viđaš ga

             - Kad moram

BP1 042- Rat je bio brži i došao njemu

BP1 043- Krv uzburkana mučkim udarcima

BP1 044- To je bila klasična primjena trgovačkog načela da se iz štete, ako se može, izvuče bar neka korist

BP1 045- Htio je da se obavijesti o njihovom postupku, nije htio da ga iskusi. U čemu je, svrha saznanja ako čovjek zbog njega izgubi glavu

BP1 046- Čemu je svrha istine ako u nju niko ne vjeruje, da mi se kopiljani smiju u lice?! 

BP1 047- Za manijake istina i laž imaju istu vrijednost

BP1 048- U rodbinskim su vezama sa mojim morama

BP1 049- Trebao si biti tip da „isprovociraš“ takve likove na priču

BP1 050- Imao je tanano osjećanje za pravila ove igre, uspjeh se pohvaljuje, promašaj kažnjava

BP1 051- Život je tek sjenka koja bludi, ubogi glumac što se pozornicom za časak šepuri i kida, a onda se više za nj i ne čuje: To je priča koju ludak priča, puna buke i bijesa, što ne znače ništa

BP1 052- Sakupili smo se ođe na zato što smo ludi jedni za drugima...

BP1 053- Daj da vidimo u čemu je riječ, pa se onda koljimo

               - Znaš ti dobro?!

BP1 054- Nijednu stvar nijesu uzimali ozbiljno sve dok nije postala isuviše ozbiljna da bi se išta pametno dalo preduzeti, a onda ništa nijesu preduzimali, jer je za to bilo kasno – „nepreduzetnici“

BP1 055- Imali ko ikakvu ideju što je bjesnilo?

             - Jedan od načina da čovjek postane pas

BP1 056- Opasnost se uviđala sporo, užas se akumulirao lagano, stečeno saznanje postajalo je trajno, a ta trajnost najjača je osnova za otpor

BP1 057- Posao mu je da inspiriše, ne da ih obeshrabruje

BP1 058- Tu se samo po veličini mogu razlikovati odrasli od đece

BP1 059- Posmatrao ga je sa odvratnošću i ovlaštenjem da ga se otarasi

BP1 060- Učinio je izbor. Od sada će za njega izbor vršiti drugi. Dali je u životu time išta stvarno promijenio

BP1 061- Na ljude koji nose prazne čaše niko ne obraća pažnju

BP1 062- Bila je neupadljivo lijepa. Od ređe vrste žena, čija se ljepota uviđa s vremenom koje joj se poklanja – vremenom koga ja nikada nijesam imao

BP1 063- Uđite u to – ako ne želite da ono uđe u vas

BP1 064- U panici je, čije porijeklo ne umije da objasni

BP1 065- Morao je da bude oprezan. Bio je silno prestrašen. Pokušavao je da otkrije uzroke strahu, ali ga je nesposobnost u tome još više prepadala – strah je rađao strah

BP1 066- Čudno se osjećao, kao da će nešto da se dogodi, nešto strašno... nešto što ne može da spriječi, iako se ticalo njega

BP1 067- O realnosti su se obavještavali telefonom

BP1 068- Najbolji način da se izgubiš je da se ne razlikuješ – razlikujte se underGumbrella

BP1 069- Promjena je poticala od unutrašnjeg autoriteta koga je stekao

BP1 070- Samo se treba usuditi

BP1 071- Javio se samo jedan, ostale dobrovoljce sam, sam ja izabrao

BP1 072- Sunča se na divljenju prema........

BP1 073- U prirodi im je da ne vjeruju ni očiglednim istinama ako se ne uklapaju u obrazac koji im donosi korist

BP1 074- Prevarena lisica na isto pojilo dva puta ne dolazi

BP1 075- Dobročinstva kojih su se sjetili nijesu pomagala kao ni molbe

BP1 076- Oćete li da vam razbijem malo tu dosadu

               - Čime

               - Sitnicama koje život znače (cijepanje drva)

BP1 077- Dođite amo kazni i pokori

                Spasimo se pakla što pod nama gori

BP1 078- Građanska presavjesnost

BP1 079- Ođe sam da gledam, slušam i pamtim... ne da učestvujem (kongres)

BP1 080- Nijesam dužan da se držim realnosti, naročito ako je plitka, neuzbudljiva, nezanimljiva

BP1 081- Demokratija izjednačuje glupost s razumom, a idiotima samo ako ih je dovoljno, dopušta da upravljaju....

BP1 082- U politici i policiji uvijek je posrijedi nešto drugo. Inače nam one ne bi ni trebale

BP1 083- Fakta valja uobličiti u priču. Konfuznoj stvarnosti usaditi kičmu logike

BP1 084- Čovjek potopljen u stvarnost gubi od kritičke moći koliko je teška njime zauzeta stvarnost

BP1 085- Može se biti ili pisac ili čovjek. Biti oboje, nemoguće je apsolutno

BP1 086- Procenat ljudi koje bi zanimalo u čemu se ne slažu daleko je manji od procenta onih koji bi željeli da znaju kakva je žena koja ih je razdvojila – navodno sukob ideja

BP1 087- Mozak je trenirao u sauni

BP1 088- Ugodno je saznanje da možeš neke stvari da uradiš. Nije ih nužno uraditi. Samo  znati da se to umije i može

BP1 089- Spas je u rutini. Morate živjeti i raditi kao da se ništa ne dešava. Ako panete u iskušenje da povjerujete u izuzetnost situacije, uskoro ćete vjerovati i u njenu nesavladivost. Propašćete

BP1 090- „ONA“ – ta će na metli doći

BP1 091- Mašta je sve, stvarnost, ako je uopšte ima, ništa. To je proizvod uspjelog maštanja

BP1 092- Od straha je strašnije samo beznađe

BP1 093- Mimoišla ga je sa mjesečarskom mirnoćom

BP1 094- Rupe u koje se sklone imaju svojih mana. U njima su zaklonjeni, ali ostaju neobaviješteni o svemu što se izvan događa i usled toga ponekad udobnog neznanja, nepripremljeni su za neočekivane napade opasnosti

BP1 095- Razarajuća briga, ništa nije bolja od furiozne histerije

BP1 096- Viđeće kad mu bude dano, kad tome dođe vrijeme, kao svemu što dođe

BP1 097- Neobjašnjivi napadi životne radosti i nerazumljiva klonuća

BP1 098- Kad nema vremena ljubav je silovitija

BP1 099- U karantinu postoji i vrijedi samo ono što je „danas“.

„juče“ je ono o čemu ne može da se misli.

„śutra“ je ono o čemu ne smije da se misli. Ostaje „danas“

BP1 100- Svaka čovječnost nestaje u dimu vlastite usamljeničke vatre, koji ne dopušta da se vidi nijedna druga