Tekst

sloboda tekst

TEKST

Agresija i sloboda

Kao uslov nesmetanog razvoja ljudskog organizma, sloboda je vitalni biološki interes čoveka, te njeno ugrožavanje izaziva defanzivnu agresiju, kao i u slučaju ugrožavanja drugih vitalnih interesa

Između svih ugrožavanja čovekovih vitalnih interesa ugrožavanje njegove slobode je od izvanredne važnosti, individualne i društvene. U suprotnosti sa široko rasprostranjenim mišljenjem da je želja za slobodom proizvod kulture i, još specifičnije, da je uslovljena obrazovanjem, postoji opsežna evidencija koja sugeriše da je želja za slobodom biološka reakcija ljudskog organizma.

To stajalište podupire činjenica da su se tokom istorije nacije i klase borile protiv svojih ugnjetača ako je postojala bilo kakva mogućnost pobede, pa čak i ako je uopšte nije bilo. Istorija ljudskog roda je uistinu istorija borbe za slobodu, istorija revolucije, od rata za oslobođenje Jevreja od Egipćana, nacionalnih ustanaka protiv Rimskog carstva, nemačkih seljačkih pobuna u šesnaestom veku do američke, francuske, nemačke, ruske, kineske, alžirske i vijetnamske revolucije. Vođe su prečesto koristile parolu da vode svoj narod u borbu za slobodu, dok je stvarno njihov cilj bio porobljavanje. Da nikakvo obećanje snažnije ne apelira na srce čoveka, dokazuje pojava da čak i vođe koji žele ugušiti slobodu smatraju neophodnim obećati je.

Još jedan razlog u prilog zaključku da u čoveku postoji inherentni podsticaj borbe za slobodu leži u činjenici da je sloboda uslov celovitog razvoja ličnosti, njenog mentalnog zdravlja i blagostanja; njeno odsustvo osakaćuje čoveka i nezdravo je. Sloboda ne podrazumeva odsutnost prisile, budući da se svaki napredak javlja samo unutar strukture, a svaka struktura zahteva prisilu (H. von Foerster, 1970). Važno je da li prisila deluje prvenstveno zbog neke druge osobe ili institucije ili je autonomna - tj. da li rezultira iz nužnosti napretka inherentnog strukturi osobe.

Kao uslov nesmetanog razvoja ljudskog organizma, sloboda je vitalni biološki interes čoveka, te njeno ugrožavanje izaziva defanzivnu agresiju, kao i u slučaju ugrožavanja drugih vitalnih interesa. Zar je tada začuđujuće da se agresija i nasilje i dalje rađaju u svetu u kome je većina lišena slobode, posebno među ljudima u tzv. nerazvijenim zemljama? Oni koji su na vlasti - tj. belci - možda bi bili manje iznenađeni i ogorčeni da nisu bili naviknuti da žute, smeđe i crne ljude smatraju neljudima i da zbog toga nisu očekivali da će reagovati kao ljudi.

No, postoji dodatni razlog toj slepoći. Čak su i belci, toliko moćni, predali svoju slobodu jer ih je na to prisilio njihov sistem, premda na manje drastičan i otvoren način. Možda mrze sve one koji se danas sve više bore za slobodu jer ih to podseća na njihovu vlastitu predaju.

Zbog činjenice da je istinska revolucionarna agresija, kao i svaka agresija nastala iz poticaja odbrane vlastitog života, slobode ili dostojanstva, biološki racionalna i da je deo normalnog ljudskog delovanja, ne sme se zaboraviti da uništavanje života uvek ostaje uništavanje, čak i kada je biološki opravdano; stvar je nečijih verskih, moralnih ili političkih principa verovati da je ljudski opravdano ili nije.

No bilo kakvi da su u tom pogledu nečiji principi, važno je biti svestan kako se lako isključivo defanzivna agresija meša s (nedafenzivnom) destruktivnošću i sadističkom željom da se preokrene situacija kontrolisanjem drugih umesto da se bude kontroliran. Ako i kada se to dogodi, revolucionarna agresija je podrovana, te teži obnovi stanja koja je pokušala ukinuti.

autor tekst

sloboda tekst

autor: Filip David ›››

TEKST

Osvajanje slobode

Dok se umnožavaju košmarni snovi o velikim nacionalnim državama, svakim se danom smanjuje unutrašnji prostor u kojem žive građani tih država, ono područje gdje se pojedinac jedino može osjećati suverenim i bez vanjske kontrole. Homogenizacija društva, kolektivizam i populizam teže oduvijek militarističkom obliku organiziranja i karizmatičnim vođama. A jedina muzika koja se cijeni jest udaranje u bubanj. U našem vijeku ovakvi pokreti proizveli su neke od najstrašnijih oblika totalitarnih društava zasnovanih na gušenju individualnih sloboda i apsolutnoj kontroli svake privatnosti. Projekti utopističkih država opće jednakosti u ljudskom mravinjaku, obvezno se pretvaraju u mračne negativne utopije, a njihova ostvarenja pamte se kao vremena košmara i mističnog barbarizma. Negdje u njihovoj biti uvijek je preodgajanje manjinskih grupa, onih što se po prirodi stvari ili po uvjerenjima razlikuju; preodgajanje pomoću logora, gulaga. Na kraju niču dimnjaci krematorija.

Pa ipak, pored užasavajućih iskustava s totalitarizmom čini se da se svaka nova generacija suočava s njegovim uskrsavanjem; iz mraka, iz pepela, iz noćnih mora diže se iznova njegova sjena i iznova objavljuje da se ne odriče carstva zemaljskog. Nezavisni pojedinac kažnjava se zbog nedostatka lojalnosti. Lojalnost podrazumijeva slijepu privrženost sistemu. Što je manje stvarnih sloboda i prava, zahtjevi za lojalnošću su veći. Neposlušnima se eventualno dozvoljava životarenje na marginama društva, u kulturnome getu. To što su uopće tu i što im nije oduzeto svako pravo govora i kretanja uzima se kao dokaz o blagodatima sistema i njegovoj širokogrudnosti.

NADZOR NAD MIŠLJENJEM

I povlačenje u unutrašnji egzil postaje u kolektivističkim režimima opasan oblik "misaone izdaje", jer sve ono što nije pod potpunom kontrolom valja eliminirati. Sve metode koje nasilnička država poduzima u svojoj vanjskoj politici prema drugim narodima, manjinama, sva ona količina nasilja upotrijebljena za rješavanje međudržavnih, političkih, nacionalnih ili ekonomskih problema, prije ili kasnije okreće se i prema pojedincu. Kao što se u potpunosti kontroliraju unutrašnja politika, vojska, policija i mediji, tako se mora imati nadzor nad nepoželjnim ponašanjem, govorom i mišljenjem. Ulazak u svijet, u tajna, skrovita mjesta privatnog posjeda, to je cilj djelovanja različitih služba sistema. Autoritarnost i sloboda dva su suprotstavljena pojma. Autoritativna država i slobodni pojedinac uvijek su međusobno sukobljeni. Autoritativna država stvara intelektualca po svojoj mjeri. A ta mjera je poslušnost. Potpuna poslušnost zaogrnuta tobožnjom brigom da prljava politika ne ugrozi čistotu duhovnog djelovanja.

Vlasti kupuju duhovnu elitu tako što im daju položaje, nagrade, udoban život, a zauzvrat zahtijevaju javnu podršku, ili barem prešutnu. Zato podržavaju proklamacije o svetoj potrebi neutralnosti umjetnika i njegovoj asketskoj i potpunoj posvećenosti. Priznaju mu dar, talent, genijalnost, ali ako progovori o nepravdama sistema, onda je luđak, budala ili neprijatelj. Najjeftinije i najefikasnije jest kupiti njegovu šutnju. Ono o čemu se ne govori, ono što je prešućeno, nije se nikada dogodilo, ne postoji. Ali istina je zapravo drugačija, napominje Mihnjik, "Šutnja otvara put laži: tuđoj i vlastitoj."

ŠUTLJIVI PROFITERI

Naglašena apolitičnost u autoritativnim režimima gora je i opasnija od običnoga konformizma: to je odobravanje svih onih prljavih poslova koji se obavljaju upravo pred našim očima: od bjesomučne proizvodnje laži do stvaranja koncentracijskih logora i činjenja ratnih zločina. Godine 1934. Thomas Mann, potaknut njemačkom situacijom, piše o opasnim režimima koji primjenjuju "metode bezgraničnog laganja i zaglupljivanja". Kad je Mannu zamjereno da ovakvom direktnom kritikom napušta svoju književnu etiku ironije i distancije, on samo za neupućene neočekivano, odgovara kako se u trenutačnim okolnostima "branilac čiste književnosti sam sebi čini žalosnim, jer je 'politička borba u sadašnjim uvjetima' na trenutke značajnija, odlučnija i dostojnija poštovanja od 'cjelokupne poezije'". Ova 'politička borba' koju spominje Mann nije ništa drugo nego moralni stav. U sistemima zaglupljivanja i samodestrukcije za časnog čovjeka nema izbora - mora stati nasuprot obmanama koje nudi režim. Jedini cilj angažmana je istina. Laž paralizira i otupljuje i pojedince, ali i čitave narode.

Thomasa Manna su nacisti i njima privrženi rodoljubi i patrioti obilježili kao izdajnika. Hans Magnus Enzesberger mnogo godina kasnije u svom "Prilogu teoriji izdaje" piše o neizbježnosti izdaje. "Za logiku ovoga pojma", veli on, "prije je presudno to što pod stanovitim povijesnim uvjetima svako mora postati izdajnik". Pogotovu u onim sistemima vlasti koji se izjednačuju s državom i narodom čineći u njihovo ime zloupotrebe, pa čak i gore: zločine. Ništaci koji stoje po strani iz prezira prema svakodnevici, tobože čuvajući čistotu umjetnosti i nauke, jednako od svoje pozicije prave ratni profit kao oni koji to rade javno i beskrupulozno.

GOMILA I PRIVID

Savlađivanje straha jedan je od uvjeta da se uspostavi i sačuva identitet. Kukavica se prodaje, ne pitajući za cijenu. Potkupljivanje savjesti obavlja se svakodnevno: "Nitko tko je s nama ne treba da strepi za svoju dušu pred Bogom i Sudnjim danom. Mi odlučujemo o davanju indulgencija, stvaramo zakone, odvajamo pravednike od nepravednika, žito od kukolja. Uz nas se osjećate sigurnima, mi nagrađujemo za poslušnost, ili bar za šutnju. Izdaja je suprotstaviti se obmanama jer obmane su tu da biste vi, kao i svi drugi naši podanici, bez bola duše i u miru podnijeli svoj ropski život." Osvajanje slobode je dugotrajna, mučna i neizvjesna bitka. To znači stajati nasuprot većini, nasuprot dobro organiziranom sistemu vlasti i represije, suprotstaviti se masi uvijek spremnoj na hajku i linč.

Gomila je predodređena za različite oblike manipulacija. I kukavni bijednici u gomili su oslobođeni straha, spremni da gaze, uništavaju, ruše i lome. Gomila stvara privid osjećaja slobode, a zapravo nema ničeg jadnijeg i bestidnijeg od njezina manipuliranog rušilačkog usmjerenja. Osvajanje slobode nije kolektivni nego individualni čin. Slobodan pojedinac nagriza svemoć autoritativne političke elite, najveća je opasnost za državu nasilja. Živjeti bez slobode, ili ne težiti k slobodi, znači biti bez vlastite volje, moralna nula, sudionik u zločinima.

izvor: lupiga.com ›››

sloboda tekst

autor: Mihailo Medenica ›››

TEKST

Ne postoji sloboda koja se potpisuje, postoji presuda…

Danas nam poturaju papir kao slobodu, sutra će se taj papir okameniti, a među zidovima nema slobodnih ma s koje strane bili...

Proći će i ova pošast, kao što svaka prođe, i neće se za njom zbrajati koliko je umrlo već koliko je preživelo?

Ne bolest, no koliko je preživelo sebe same, koliko nije prezrelo čoveka u sebi i čoveka u drugome, koliko je nosilo krst i koliko je ponelo jaram misleći da čine dobro ako ne čine ništa..?

Podelili su nas na vakcinisane i nevakcinisane.

Ne, niko nas nije podelio – sami smo to učinili, oni su samo stajali po strani i gledali dokle smo spremni da idemo?!

Đavo vazda stoji po strani i gleda kako se čovek, ono što je bilo čovek, trudi da ga zadivi.

Verujem da se i đavolu zgadi…

Da li sam vakcinisan – nisam!

Da li sam vakcinisan – jesam!

Neću dozvoliti da me to određuje kao čoveka i neću dozvoliti da mi to određuje čoveka, nikada i ni po koju cenu!

Jesam li slobodan ako mi neko izda ćitap na kojem piše da jesam, a brata mi raspinju u okove?!

Nikakvo mi zlo nije učinio ali i to je sasvim dovoljno da u njemu vidim sušto zlo?

Što će njemu više da prebiju kičmu to će moja biti tvrđa?

Slobodan sam onoliko koliko to nisu oni koji mi baš nikakvo zlo nisu učinili..?

Gostiću se koracima koji nisu moji i verovati da sam pobedio zver tako što sam progovorio urlikom i zaparao kandžama?

Ne, nije ovo borba za zdravlje ljudi, nije to nikada bila, ovo je lov, hajka, potera za plenom u kojoj đavo samo stoji po strani i navija.

Nisu ni vakcine, niti najavljeni ausvajsi povod ovome tekstu, oni su tek forma, suština smo mi.

Suština je očajna, suština je da se bezmalo preziremo, suština je da bismo jedni druge za guše i oči, suština je da smo postali bedna forma, ništa više od toga!

Ej, ljudi, što sad sejemo- žnjećemo doveka, pobogu!

Кad se zapati to zlo seme nema toga što će ga raskoreniti!

Nije ovo podela, ovo je kanjon, ovo je jama u koju bismo jedni druge žive…

Nije to tek papir koji će nekome omogućiti da kroči negde već tapija na slobodu!

Tapija koja će biti okov i za onoga ko je ima i onoga ko je nema!

Tapija da pristajemo na lanac umesto bukagija, a sloboda je koliko lanac dopusti…

Sve će proći i ništa proći neće…

Zveri koje smo danas jedni drugima sutra neće biti krpenjače…

Borba za slobodu nije trka u kojoj će neko pobediti no cilj kroz koji ćemo zajedno proći, u suprotnom će cilj vazda uzmicati.

Danas nam poturaju papir kao slobodu, sutra će se taj papir okameniti, a među zidovima nema slobodnih ma s koje strane bili..

Ne želim da živim u laži kako sam dovoljno dobra učinio tako što nisam učino nikakvo zlo, jer od ćutnje i pristajanja nema većega zla!

Čoveka pitam kako je a ne da li je vakcinisan!

Čoveka tražim u duši a ne u ramenu, pelcovanom ili ne.

Dva papira priznajem: list knjige i toalet papir, treći ne postoji!

Ponavljam, što danas posejemo- žnjećemo doveka!

Ne postoji sloboda koja se potpisuje, postoji presuda…

Nije ovo borba za zdravlje već plen, a đavo samo stoji sa strane i pita se otkud tolko pakla zovemo slobodom..?

izvor: in4s.net ›››

sloboda tekst

autor: Milena Marot

TEKST

Donosim vam 5 revolucionarnih koraka do financijske slobode;

Dobro znamo da za sreću malo treba, ali da bi došli do sreće i zadovoljstva u životu treba posložiti više stvari, a financije su naravno jedna od njih! Novac može dovesti do toga da se osjećamo ili ne osjećamo toliko dobro, a kako vas ja u svojim rubrikama savjetujem kako postići dobrostanje duha i tijela, ovo je prava tema za nas. Na kraju kome financije nisu ponekad barem malo zadale glavobolju, a za takvu vrstu glavobolje ni čaša vode nije baš od velike pomoći! Pišem iz vlastitog iskustva…

Dakle odmah ćemo prijeći na stvar. Potaknuta svojim klijentima koji često znaju reći- „Ja nemam novaca za to“ ili „ne mogu si to trenutno priuštiti“…

5 koraka do financijske slobode

1.       Živite u skladu sa svojim mogućnostima

Ovo je vrlo bitno da shvatite koje su vaše mogućnosti i prioriteti, te što vam sve treba u životu. Dosta ljudi danas živi izvan svojih mogućnosti, nekontrolirano kupujući na kredite, otplate, kreditne kartice ne shvaćaju zapravo da time neće doživjeti sreću i blagostanje nego naprotiv- financijsko ropstvo! Budite realni i iskreni prema sebi, nemojte upadati u zamke okoline koja zahtijeva da posjedujete što više stvari, odjeće, opreme, da imate nešto samo zato što je netko rekao da bi trebali imati… Ima jedna zgodna izjava; živite ispod svojih mogućnosti danas da možete ostvariti svoje potrebe sutra.

2.       Napravite financijski plan

Krenite u bitku za svoju financijsku slobodu tako što ćete napraviti PLAN! Odredite koliko novaca ide na režije, troškove stanovanja, hranu, prijevoz, odjeću i obuću i ostalo te rasporedite svoj novac na početku mjeseca na te kategorije a preostali novac namijenite za otplatu dugova i štednju i nemojte odstupati od toga plana ni u kom slučaju.

3.       Naučite štedjeti

U ovom našem potrošačkom društvu je izrazito teško štedjeti, pogotovo kad je premalo novaca za osnove potrebe, ali vjerujte mi da se isplati stavljati nešto sa strane pa makar 100 kn! Štednja je zapravo stvar navike, ili su vas to vaši roditelji naučili ili nisu, ali kao što znamo, navike se mogu promijeniti. Ne zaboravite da vaša djeca od vas uče i ako želite da oni jednoga dana znaju baratati novcima ovu stavku nemojte preskočiti. Najbolje da novac koji ste namijenili štednji odmah na početku mjeseca stavite sa strane jer ga jedino tako nećete potrošiti. Bez obzira koliko zarađujete, nešto novaca možete svaki mjesec uštedjeti iako to znači koja kavica manje, koje traperice manje (nažalost)

4.       Zaboravite kreditne kartice

Eeeee da….. i sama sam vlasnik jedne i jaaaaako dobro znam kako je to zgodno kada vidite haljinu koja je tako savršena, kao da je šivana za vas, jednostavno je morate kupiti! I gle čuda, ne morate dati ni kune za nju! Samo izvadite dragu karticu i eto ga- vaša je! Ali onda kada dođe račun slijedeći mjesec, šok i nevjerica… Shvatite da možda nećete imati što jesti do kraja mjeseca! E to se zove prisilna dijeta. Dobro opravdana je u iznimnim slučajevima- ako je haljina toliko dobra da ste upoznali muškarca svojih snova, ili ste zbog nje dobili motivaciju izgubiti onih 5kg što su vas mučili… Hehe, šalu na stranu, što prije pospremite te kartice negdje daaaaaleko izvan dohvata, prije ćete steći slobodu o kojoj govorim!

5.       Praćenje troškova

Najbolje bi bilo kada biste zapisivali svaki trošak koji imate da biste znali na što odlaze novci. Ne biste vjerovali koliko novaca trošimo a da toga nismo ni svjesni! I to su najgori oni usputni troškovi, po par kuna… kuna kuna tamo i vi ste potrošili novac namijenjen za režije ili nešto drugo… i onda opet posežete za karticom. Redovno kontrolirajte svoj budžet i napravite korekcije ako treba i ono najbitnije- razgovarajte sa svojim partnerom o svojim financijama, uskladite svoje ciljeve i planove, razradite dugoročne planove ulaganja i investicija jer tko će se drugi brinuti o vama ako nećete sami za sebe.

Netko će poslije ovih savjeta odmah otići u shopping da malo razbistri glavu, ali ja se bacam na izradu svog financijskog plana! Cure sutra kod mene na terasi pijemo kavu   (Ušteda 10 kn)

izvor: stilueta.net ›››

sloboda tekst

SLOBODA TEKST

I kako sad da bilo ko shvati ovaj tekst ozbiljno. Nikako.

Nije pisan sa ozbiljnim namerama. Pisan je sa dobrim namerama.

sloboda tekst