univerzum tekst

 

 

UNIVERZUM TEKST

TEKST

Zoran M. Ilinčić: „Život putuje Svemirom (Naučna potvrda biblijskih zapisa)“, Izdavač: Štamparija 3M Makarije, Podgorica, 2007.

Zagonetke o postanju Svemira

Nedavno pojavila knjiga „Život putuje Svemirom“, čiji je autor Zoran M. Ilinčić – pronalazač i naučnik, poliglota, filozof član Odbora za tehničke nauke CANU. Biblija, ta knjiga nad knjigama, vjekovima izaziva divljenje i kontraverze. Najčešće prihvatan i osporavan dio je bila Mojsijeva Knjiga o Stvaranju. Poruke koje ona saopštava su se vjekovima graničile sa fantazijom ljudi, spremnih da vjeruju, ali nespremnih da u potpunosti razumiju tu divnu priču. Bazna tema ove knjige je analiza i povezivanje dostignuća modernih nauka u cilju razumijevanja Biblijskih zapisa. Zagledan u zvijezde, naš početak i kraj, Ilinčić tokom trideset godina rada studiozno analizira činjenice i formira zaključke koji nas uvode u oblast saznanja neophodnih za razumijevanje Biblijskih zapisa u Prvoj knjizi Mojsijevoj.

U knjizi je izneseno niz filozofskih i naučnih teorija. Izvedeni su zaključci i data objašnjenja za mnoge dosad nerazjašnjene pojave u Svemiru. Ilinčić je prezentirao i desetak svojih hipoteza, demonstrirajući svoje vrhunsko obrazovanje, lucidnost i nivo logičkog zaključivanja jednog genija. Knjiga je napisana jednim krajnje razumljivim jezikom, bez i jedne formule. Dok je čitate imate osjećaj da sve to već znate, samo obnavljate gradivo. Ko zna, možda nam sve to i piše u genima, samo još ne znamo da ih čitamo.

Knjiga je kompleksna po sadržajima, izvorima, rezultatima i stavovima, a jednostavna i pristupačna po načinu predstavljanja činjenica. Autor kao ključ objašnjenja kosmičkih pojava daje primjere iz svakodnevne životne prakse. Metodološki afirmiše napredovanje od bližeg ka daljem, poznatog ka nepoznatom, očiglednog, konkretnog ka apstraktnom, itd. – sve u skladu sa pedagoškim, obrazovnim, ali i načelima tzv. popularne nauke. Sadrži više saznajnih nivoa: elementarnu informaciju o sadašnjem stanju u Vasioni; istorijatu razvoja Vasione, njenoj i starosti određenih nebeskih tijela, načinu njihovog formiranja, itd.; zatim, istorijatu naučnog proučavanja Vasione i o tome kako su naučni stavovi u određenim razdobljima kasnije postajale naučne zablude i kako se dolazilo do naučnih istina koje su opstale i do dana današnjeg; prezentiranje prve glave prve knjige Mojsijeve o Postanju iz Starog zavjeta; upoređivanje i analizu opisa u prva četiri dana Postanja na bazi rezultata savremenih prirodnih nauka; u ovom smislu posebna se pažnja posvetila pojavi svjetlosti, kao ključnom događaju već u prvom danu postanja, tj. nastalom odmah pošto je Bog po Bibliji stvorio nebo i zemlju; ravan eksplikacije više autorovih hipoteza, jer je ova naučna oblast tipičan primjer hipotetičke teorijske misli i autor Z. Ilinčić daje više svojih hipoteza i objašnjenja i dokaza za njih; naučne uvide o velikom broju kosmičkih fenomena: crnim rupama, širenju svemira, Sunčevom sistemu, Galaksiji Mlječni put, rotaciji planeta oko Sunca kao uzroku da se ne “survaju” na Sunce, o svim planetama u Sunčevom sistemu i njihovom postanku, satelitima, asteroidima, meteorima, kosmičkoj prašini i gasovima, nastanku Zemlje i tektonskim pločama, pangei, tj. prakopnenoj masi od koje su nastali kontinenti, zatim o ekvipritisnim površinama, vulkanima, zemljotresima, kao i cunamiju pri čemu treba reći da je autor dao originalnu hipotezu da cunami nastaje usljed curenja prirodnog gasa u tečnom stanju i njegovog prelaska u gasovito stanje kada se zapremina poveća 700. puta i kada dolazi do tzv. “nadimanja” vode, tj. nešto slično kao kod podvodnih vulkana.

Autor zaključuje da je širenje i skupljanje naše Galaksije dio njenog preobražaja u toku njenog životnog ciklusa između dva Big Banga, i da samo u određenoj fazi životnog vijeka naše Galaksije je moguć opstanak ljudske rase na našoj planeti. Na našu sreću taj period još traje i trajati će bar još nekoliko milijardi godina…Biblijska proročanstva vezana za Sudnji dan očigledno imaju u vidu da se u našoj Galaksiji neće moći živjeti beskonačno dugo, jer neminovno sledi ponovni kolaps mase našeg Galaktičkog jata u jednu ili više Crnih rupa. A prije toga treba stvoriti uslove za putovanje u neki durgi prostor, gdje su mogući uslovi za nastavak života ljudske vrste.ČČ Poslije 36. vjekova od pisanja Prve knjige Mojsijeve, Ilinčić je uspio da na naučno zadovoljavajući način objasni niz zagonetki o postanju Svemira i time potvrdi istinitost tretiranog dijela Biblijskih zapisa. Iz tih razloga ovu knjigu smatram obaveznom literaturom svakog intelektualca.

Goran Sekulović

univerzum tekst - izvor: zoranilincic.wordpress.com ›››

 

univerzum tekst

 

 

autor: Filip Kovačević ›››

 

 

TEKST

Ko je vlasnik svemira?

 Prije desetak dana, dok sam čitao o najnovijim dešavanjima u američkom Kongresu, pao mi je na pamet Žan-Žak Ruso, ženevski filozof, inspirator Francuske revolucije. Sjetio sam se dramatičnog početka drugog djela njegovog eseja o porijeklu nejednakosti. ,,Prvi čovjek koji je, ogradivši parče zemlje, rekao 'Ovo je moje'" je krivac za sve zločine i ratove koji su uslijedili'', pisao je Ruso. Taj čovjek je prevario okolinu, uspostavljajući princip koji se kosi sa prirodnim stanjem stvari jer ,,plodovi zemlje pripadaju svima, a sama zemlja nikom".

 Za trenutak mi se učinilo da potomci tog ,,prvog čovjeka", velika većina njih, sada sjedi u Kongresu i glasa za zakonska rješenja zbog kojih bi Rusoovi sljedbenici, da ih ima u onolikom broju kao pred kraj 18. vijeka, ponovo jurišali na Bastilju. Naime, ne samo da je dejstvom kapitalističkih normi koje u svojoj unutrašnjoj i spoljnoj politici oličava SAD premrežen cijeli svijet (osim nekoliko latinoameričkih država i Sjeverne Koreje) i, u skladu s njima, ,,plodovi zemlje" podijeljeni na način da jedan odsto svjetske populacije posjeduje više od 50 odsto ukupnog bogatstva, nego se ovih dana te norme pokušavaju prenijeti i na svemir.

 Tako su, čitao sam, dok sam se prisjećao Rusoa i Marksa, Senat i Predstavnički dom usaglasili Zakon o svemiru kojim se omogućava američkim kompanijama da ostvare vlasništvo nad mineralnim i drugim resursima sa izvanzemaljskih planetarnih i vanplanetarnih tijela, uključujući komete i asteroide. Izgleda da im nije bilo bitno to što odredbe ovog zakona (koji od primjene dijeli još samo potpis predsjednika Obame) narušavaju čitav niz međunarodnih ugovora, čak i onaj o aktivnostima i istraživanjima u svemiru koji su pod okriljem Ujedinjenih nacija 1967. godine uspjeli da dogovore zakleti ideološki neprijatelji, kapitalistički i komunistički blok.

 Taj ugovor je do sada ratifikovalo više od 100 država, a dokumenati dostupni preko interneta ukazuju da Crna Gora nije jedna od njih. Možda je, pak, to dio onog rezervnog plana vlade Mila Đukanovića za popunu crnih rupa u crnogorskom budžetu: pozvati ove jurišnike na svemir da se registruju kod nas i zaraditi od taksi na izdavanje dozvola za uvoz uglja i boksita sa Mjeseca i Marsa.

 Šalu na stranu (ako je šala), situacija koja nastaje po primjeni ovog zakona je izuzetno ozbiljna. Jasno je da postojeći politički i ekonomski svjetski poredak niti je uspio, niti može, ovakav kakav je, uspijeti da dovede do pravične raspodjele zemaljskih resursa. To da svaka osoba, bez obzira na njenu poziciju u društvenoj hijerarhiji, ima minimum uslova za spokojnu životnu egzistenciju jednostavno nije prioritet vladajućih elita koje glorifikuju ogoljenu dominaciju i nekontrolisanu moć. ,,Trka" za (zemaljskom) globalnom kontrolom kroz širenje teritorijalne baze i nagomilavanje resursa već je direktno uzrokovala dva svjetska rata tokom prošlog vijeka. Nije teško zamisliti do kakvih tek razaranja i ratova može dovesti trka za kontrolu nad svemirom.

 Upravo ta i takva trka je sada dobila pucanj za start. Pitanje je mjeseci, ako ne i sedmica, kada će Rusija, Indija i Kina, a možda, vremenom, i neka drugačija, ne-atlantska Evropska unija, imati svoje trkače. Ne izgleda li ovo, stoga, kao jednosmjeran put u atomsku apokalipsu, put bez povratka? Starogrčki hubris koji će izazvati osvetu bogova?

 Nadam se, ipak, da nije kasno za drugačiji rasplet događaja. Međunarodni ugovor iz 1967. godine, kao i Sporazum o Mjesecu iz 1979. godine, su dali odlične smjernice o tome kako se resursi koje svemir nepobitno posjeduje mogu iskoristiti za dobrobit svih na zemlji. Jasno je da su ovi resursi neiscrpni (gledano iz zemaljske perspektive) i da mogu nadoknaditi sve ono što je na ovoj planeti neko već proglasio kao striktno svoje i ne želi da dijeli s drugima. Potrebno je samo transformisati onu zgrtačku svijest čije su sve aspekte precizno osvjetlili progresivni mislioci od Rusoa do Froma i Markuzea. Samo?

univerzum tekst - izvor: monitor.co.me ›››

 

 

univerzum tekst

 

 

autor: Vesna Pavićević ›››

 

 

TEKST

DOLAZI ORION

Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda. (A. B. Šimić)

 Pokazao se ovih dana na pretponoćnom nebu, tačno na onom mjestu na kojem Rumija i Lisinj spajaju svoje grebene. Prvo njegova izvijena ruka i štit, pa glava, pa rame na kojem sija najveće znamenje – Betelgez. Nedugo potom sinule su, u savršenom razmaku, kopče njegovog pojasa, i mač, a zatim i vjerni njegovi psi. Najljepše sazvježđe noćnog neba. Čudesni mitski lovac, Posejdonov sin. Orion.

 Rašće ta njegova slava tokom novembra i decembra. Blistaće raskošno lijep tokom zime jureći za prekrasnim Plejadama, ugniježđenim u sazvježđu Bika. Cio taj prizor motriće sa sjevera onaj „što se u moru nikad ne okupa“ i  što ga Hefest ukova na Ahilov štit, a Homer utka u svoje legendarne stihove. Veliki Medvjed.

 Sva ta bezglasna predstava igraće se na prostranoj  sceni  drevnog nebeskog teatra, od oktobra do aprila.

 No, da li ćemo je vidjeti?  I zašto ovog puta priča o zvijezdama?

 Stari narodi, Vavilonci, Egipćani, Grci, sve su to vidjeli, proučili i ostavili nam u nasljeđe. Danas skoro da niko ništa o tome ne zna, niti treba da zna. Svekoliko je znanje u eksternoj internet memoriji a ne u glavi čovjeka. To, naravno, ima određene prednosti.

 Pa ipak, da nismo malo (ili malo više) zalutali, smještajući u neke druge glave, a ne u svoje sopstvene (makar to bile i glave računara), ne samo znanja o svijetu, nego i o sebi samima?

 Zaokupljeni svojim životnim dramama i slijepi za vanrednu ljepotu koja nas cijele zime priziva da je vidimo, plovimo svojim mislima i topimo se u egzistencijalnim i svakim drugim problemima, očekujući valjda, kao dodole,  da nam to isto nebo podari kišu, u vidu povišice, ili zaposlenja, ili kakvog honorarnog posla kojim ćemo za bijedne novce prodati  svoje znanje ili neku stečenu vještinu, i pokrpiti tako rupe do sljedeće plate.

 Ali, nebo nas izgleda bukvalno shvata, i od svega navedenog šalje nam jedino pravu kišu. Iz ovoga po logici slijedi da je niko drugi do ono – nebo, krivo što su nam plate ponižavajuće male, ako ih uopšte i primamo, što smo uskraćeni za dostojanstven život po osnovu svoga rada, znanja i obrazovanja, što nam djeca odlaze u bijeli svijet, ne bi li tamo, pod nekim drugim, prijateljskije nastrojenim nebom, pronašla smisao svoga znanja, obrazovanja i marljivosti.

 I ko zna koliko će se još dugo nizati velelepne nebeske postavke i koliko dugo ćemo mi kratkovido misliti da je nad nama sve vječito isto a među nama sve različito. Mi i ne slutimo da se gore, na tom takvom vječito istom zvjezdanom nebu, vlade smjenjuju iz mjeseca u mjesec, da red i zakon caruju, i da je sve u precizno definisanim odnosima – ljetos su vladali Škorpion, Strijelac i Lira, trenutno nam nad glavama jezdi Pegaz, a Orion se sprema da preuzme višemjesečni prijesto. U maju će i on otići u neke druge predjele. 

A šta će biti s nama?!

 Hoćemo li i dalje kao nojevi, glave uronjene u zemlju i prašinu, biti kadri jedino za nojev groteskni bijeg od odgovornosti?! Zaista, koliko još dugo nećemo biti spremni da podignemo glavu, uspravimo kičmu i sjetimo se, ma koliko zvučalo idealistički, one Šimićeve misli s početka.

 Naša ljudska suština nalaže nam da se izdignemo iznad sveg „luka prizemnih kuhinja“ i da damo svoj doprinos podizanju čovjeka na ovim prostorima. Ništa nam drugo u ovom času nije potrebnije. I ovaj tekst je skromni prilog tome.

 Jedino tako ćemo, za vedrih noći, biti u stanju da ugledamo ljepotu Oriona i da uživamo u činjenici što nam je, ovo kratko koliko smo tu, dato da ga vidimo. 

univerzum tekst - izvor: vijesti.me ›››

 

univerzum tekst

 

 

UNIVERZUM TEKST

 

I kako sad da bilo ko shvati ovaj tekst ozbiljno. Nikako.

Nije pisan sa ozbiljnim namerama. Pisan je sa dobrim namerama.

univerzum tekst