Političara ili funkcionera u BiH
ne možete da uhvatite u korupciji i kriminalu. Oni nisu
krivi ni kad krivnja izbija iz svakog slova objavljenog
dokumenta. Oni nisu krivi ni kad ih snimite u korupciji. I
to u kafani.
Kako da budu krivi kad vam oni
kažu da nisu? Onda znači da više vjerujete dokumentima i
snimcima, nego njihovim riječima? Pa još riskirate da vas
tuže kao klevetnike.
Lako je baviti se istraživanjem
kriminala i korupcije, biti nazivan crvenim, zelenim,
narandžastim, žutim, islamistom, islamofobom, soroševcem i
stranim plaćenikom za nekoga ko ne razumije kako je teško i
odgovorno obavljati funkciju za 5.000 maraka mjesečno. I pri
tome biti pošten.
I zato kada otkrijete aferu i
pustite da dokumenti pričaju umjesto vas morate uvijek znati
da priznate vlastitu grešku kad vam kažu da ste “stvari
izvukli iz konteksta jer ne razumijete opće dobro”. I biti
spremni da vas tuže i razvlače po sudovima kako se ne biste
mogli baviti svojim poslom - istraživanjem njihovog posla.
U ovoj zemlji nema kriminala ni
korupcije. Pa jeste li još vidjeli da je ijedan uglednik i
moćnik nastradao zbog pljačke i otimačine? Znači da je do
vas i nas, najprije šačice istraživačkih novinara koji
izmišljaju i fabrikuju afere.
Zato je najlakše doći pred
novinarova vrata i redakciju i zaprijetiti mu smrću. Po
mogućnosti mu polomiti noge. Pošto izmišljaju afere lako ih
je zataškati, a poturiti “prašinare” kao kolateralnu štetu.
U ovoj zemlji nema kriminala ni
korupcije, jer su političari i zvaničnici kao
najnezaštićenija kategorija primorani da se pozivaju na
zakone koje su bili primorani da kreiraju sami za sebe.
Najmanje su oni krivi što je umrežen sistem njihove zaštite
kojeg su bili primorani da uspostave. Primorani su i da
imenuju svoje sudije i tužioce, svoje poslanike i delegate.
Sve zbog novinarskih kleveta i otkrivanja nebitnih afera.
Zbog svih tih dosadnih
ispečatiranih dokumenata i snimaka o korupciji, koji narod
tjeraju da razmišljaju o njihovom nepoštenju, a ne o svemu
onome dobrom što su do sada uradili za svoj narod i svoju
zemlju.
Naši političari nisu krivi jer
im se sve podmeće! I urušavanje Krivaje, i pljačka
Aluminija, i rasturanje Energoinvesta i UNIS-a, i
(pre)prodaja naftne industrije, i pustošenje šuma i
željeznica, i uništavanje ostalih privrednih giganata. Zna
se da nije do njih nego do neradnika koji neće da rade već
samo štrajkuju jer bi da imaju plate veće od 500 KM, topli
obrok i još uvezan staž! A gdje su tu patriotizam i ljubav
prema domovini, kakvu pokazuju naši političari?
Sjetite se samo bivšeg sistema,
u kojem su nas mučili glađu i branili nam da vjerujemo i
molimo se bogu. A pogledajte sada kakve sve slobode imamo. I
životni standard. I opet nismo zadovoljni, nego samo tražimo
krivicu u našim političarima?
Zato kada bilo koji naredni put
poželite da nešto kažete ili učinite, pomislite samo na
žrtvu koju podnose samo da bi nama bilo bolje.