Kafki je bila dovoljna
jedna kancelarija da projektuje sve nadolazeće društvene
sisteme do danas…
Klamova kancelarija u “Zamku”,
ili bilo koja od bezbrojnih kancelarija iz kojih se izlazi
ili ulazi u neku drugu kancelariju poput lavirinta; kadikad
se izmili i u kružni hodnik koji opet vodi u neku drugu
kancelariju…
Birokratski sisem sličan
univerzalnom kome se ne nazire kraj…
Ako se cijeli sistem ne razori,
opet ništa niste uradili. Dovoljno je da opstane jedna
kancelarija, poput crnogorskog tužilaštva, i u njemu naš
Klam, i sistem nije srušen…
Ostane li samo jedan policijski
šef i dalje na funkciji džaba ste mijenjali bravu na vratima
kancelarije, ostanu li netaknuti podrumi sa zaplompiranim
sefovima dosijea, ne provjetrite li komunističke arhive, vi
ste svjesni saučesnik u zločinu…
Kao da su Kafkine kancelarije
rodile i Popine ‘crne kutije'…
Kao što vas niko nije pitao, i
bacio u svijet na milost i nemilost svijetu, tako vas niko
nije pitao zašto ste dodatnom žrtvom sisema (totalitarnog,
npr.), u stvari žrtvom nekoga koji jedini polaže pravo na
sistem (kancelariju), i da bi se ironija zaokružila, koji
polaže pravo i na vaš život koji sasvim sigurno niste
dobrovoljno izabraili…
Prije će biti da se i čin vašeg
začeća može nazvati nasiljem, koje se samo produžava
nasiljem društvenog sistema, čija je osnovna ćelija
kancelarija, npr. kancelarija predsjednika države, ili
upravnika zatvora u Spužu, i redom naniže do portira koji
budno prati protok potčinjenih…
Do juče je jedan dugogodišnji
totalitarni sistem bio činjenicom i vašeg postojanja…
Ali, i u vašem slučaju, i takav
totalitarni sistem kroz koji su prošli i naši očevi, nije
ukinuo razum…
Zato smo i preživjeli, zato,
npr. poneko piše, poneko čita, ili djeluje na bilo koji
način. Neko ovako, neko onako, ali djeluje, i ide naprijed…
Najvažnije je biti svjestan
situacije i trenutka, zato je i u tvom slučaju, sada, važno
da si svjestan, prosto rečeno, da si – pobijedio…
Ukupnu našu situaciju kojom smo
zatečeni, lijepo je objasnio jedan razumni sveštenik prije
nekoliko dana, prilikom slavske besede…
Ispričao je priču o zatvoreniku
koji je pušten na slobodu poslije trideset godina provedenih
u zatvoru…
Kad su se za njim zalupila teška
gvozdena vrata, nije znao šta da radi, nije mogao ni koraka
kročiti. Svijet, odnosno, sloboda bijahu prazni, i umalo
opet nije zakucao na zatvorska vrata…
Tako i mi, nakon višedecenijskog
ropstva, moramo shvatiti da smo – pobijedili – i, bez straha
i stida krenuti u berbu plodova…
Samim činom rođenja zakopani smo
do grla, ali sami smo se i otkopali. Ne znima nas da li se
onaj Beketov i Kafkin tip otkopao, ili je oslobođen na
suđenju, ali, ti, kome ovo pišem, jesi…
U totalitarnim sistemima ništa
ne zavisi od vašeg ponašanja, od vaših uvida i uvjerenja, od
vaših vrlina i mana. Sada, odjednom, sve zavisi od tebe, jer
si slobodan, jer si pobjednik, jer ćeš kreirati ne samo
svoju sudbinu, nego i drugih…
Vrijeme je da svakome pogledaš u
oči, i tražiš svoje mjesto pod suncem…
Ako ste razumni, nema te
pozadine koja vas može goniti, sem ako sami sebe ne počnete
ćerati…
Ovo se ne tiče ni vjere, ni
tradicije. Pa ipak, da bi opravdao Boga, neko je dužan da
snosi odgovornost…
Prvi put kreni od sebe. Na prvom
koraku niko ti ne treba. Ako trebadne, fala Bogu, imaš se
kad vratiti, ali sada ostavi i profesore i nauke, zaobiđi
teodiceje, jer ti si jedino opravdan ako si slobodan…
Izađi sam na scenu, dosta su te
drugi izvodili. Prvi put nećeš igrati nekog drugog u nekom
bezumnom komadu…
Slobodan si, slobodan, čoveče,
ovako može početi i pjesma koja u tvom slučaju nije
patetična…
O svemu se drugom može potanko
pisati, i kako si izdržao takav život, koji, sigurno nisi
htio. Ali, sad si slobodan, i, to tvojom zaslugom. Zato je
važno da i drugi vide da si slobodu osvojio, i da je živiš…
Jedna od tih nedokučuvih
kancelarija čeka, baš, tebe…
Ali, kad uđeš u kancelariju, ne
pretvori se u sistem kancelarija…
.jpg)
_002.jpg)
_001.jpg)