Živjeli smo u vremenu komunizma, kada je, kažu, religija
bila poništena, nedozvoljena i negativno tretirana. Kažu da
je to bilo vrijeme straha od upražnjavanja religije, kada
nije bilo lako biti pop ili se u crkvi ili džamiji moliti.
Ne znam zašto, ali čini mi se da religijske slobode danas
nijesu donijele neki naročit boljitak. Iako bi sloboda
trebalo da bude pozitivna, desilo se i mnogo toga čemu se
nismo nadali.
Čini se da ni crkve i džamije ništa bolje danas nisu
donijele. Čini se da njihove propovijedi, stavovi i javni
istupi ovih dana nose upravo ono protiv. Umjesto da
propovijedaju slobodu mišljenja, čini se da se veliki dio
njihovih propovijedi ne odnosi na ono što je izvor religije,
a to je činiti dobro i drugome i sebi. Poštovati druge i
poštovati njihove izbore.
Danas crkve ulaze u opasne
stavove i čini se da, ako ima Boga, one nisu s njim niti od
njega poslate. Kao da su zalutale i da žive u razdoblju u
kojem pojedini njihovi čelnici nisu spremni da čitaju šta u
Svetom pismu ili Kuranu piše.
Od 2005. do danas broj ljudi sa
vjerskim uvjerenjima je porastao za devet odsto što govori
da religije ponovo postaju moćne, kao što su nekad bile i to
upravo u uređenim i važnim društvima, u centrima
civilizacije, većim gradovima i mjestima.
Zbog toga su sve moćnije i
uticajnije religije očigledno spremne, ne samo na Bliskom
istoku nego i kod nas, da izazivaju tenzije, podozrenja i da
dijele ljude. Njihovi čelnici, koji izgovaraju teške riječi,
rijetko bivaju javno osuđeni, a o sve jačem uticaju onih
koji zastupaju vjeru, ne birajući riječi za
neistomišljenike, niko pretjerano ne brine.
Postaje sve jasnije da vjera i
crkva nisu isto, da crkva i danas zloupotrebljava vjernike,
izbjegava zakone i šuruje s politikom.
Zato je potrebno da svi mi mnogo
više pažnje obratimo na njih i njihov rad, kao što pratimo
aktivnosti političara. Onaj koji je toliko moćan, kao što je
crkva i ko polaže ruku na toliko prava i imovine dužan je da
trpi kritiku i bude odgovoran javnosti za sva svoja djela. I
ne samo svojim vjernicima, već svima.
Na nama je da, bez obzira da li
vjerujemo ili ne, ne dozvolimo da se nadama i vjerom građana
poigravaju ambiciozne vjerske vođe čije namjere nisu da
spajaju nego da nas dijele.
Ratovi civilizacija vodili su se
zbog vjere vjekovima unazad, vode se u pustinjama i šumama
Bliskog istoka i danas.
Potrudimo se da ovo ludilo
zaobiđe napokon bar malo utihnuli Balkan.
izvor: cdm.me ›››
.jpg)
_001.jpg)