Najprikladnije je da NKT
uporedimo sa problematičnim pubertetlijom. Za početak, htio
bi da bude ono što nije. U najužem sastavu ne možemo naći
nijednog specijalistu infektivnih bolesti, higijene sa
medicinskom ekologijom, socijalne medicine ili drugih
relevantnih specijalističkih grana medicinskih nauka. Ovaj
pubertetlija sve „uspjehe“ pripisuje sebi, a za neuspjehe
optužuje drugoga - u ovom slučaju narod. Uz sve to je
opterećen selektivnošću i nedosljednošću. Dok će o
nepostojanju dugoročne strategije za adekvatno zdravstveno i
ekonomsko prevazilaženje problema u kome se nalazimo,
svjedočiti vrijeme pred nama. Iako i sada možemo nazrijeti i
osjetiti efekte krize u koju smo uvedeni nesavjesnim
rukovođenjem. No, ne lipši magarče do izbora
Proteklih mjeseci globalno selo
proživljava relativno novo iskustvo epidemije infektivne
bolesti COVID-19, izazvane do sada nepoznatim sojem korona
virusa SARS-CoV-2. Naravno, ni Crna Gora nije pošteđena. Ne
samo da nije pošteđena, već je trenutno u najgoroj poziciji
u regionu. Trudimo se da prednjačimo i budemo lideri i
tigrovi. Zapravo, kao i uvijek, sve nam se svodi na ispraznu
i politikantsku retoriku. Međutim, žalosti činjenica da
narod u Crnoj Gori bez zadrške i halapljivo guta sve što mu
se servira. Kriva je tome, sa jedne strane, naša udvorička
tradicija licemjerja, a sa druge neka vrsta epske
homoerotike i divljenja rukovodiocima, čelnicima,
samozvancima. Od Šćepana Malog do Pjera od Pračice. Ove
slabe tačke Crnogoraca i Brđana su i ovaj put maksimalno
iskorištene. Formirano je Nacionalno koordinaciono tijelo za
zarazne bolesti. Naravno, odmah je promovisana i famozna
skraćenica. Tako je lakše za pamćenje, prenošenje, ispiranje
usta - tako se najlakše urezuje u korteks naroda koji je
navikao na centralne komitete, partijske organe, vrhuške. A
onda je sve lakše, jer dolazi „odozgo“ i o tome se ne
raspravlja. Zlo se trpi od straha gorega, rekao bi Njegoš.
Najprikladnije je da NKT
uporedimo sa problematičnim pubertetlijom. Za početak, htio
bi da bude ono što nije. U najužem sastavu ne možemo naći
nijednog specijalistu infektivnih bolesti, higijene sa
medicinskom ekologijom, socijalne medicine ili drugih
relevantnih specijalističkih grana medicinskih nauka. Ovaj
pubertetlija sve „uspjehe“ pripisuje sebi, a za neuspjehe
optužuje drugoga - u ovom slučaju narod. Uz sve to je
opterećen selektivnošću i nedosljednošću. Dok će o
nepostojanju dugoročne strategije za adekvatno zdravstveno i
ekonomsko prevazilaženje problema u kome se nalazimo,
svjedočiti vrijeme pred nama. Iako i sada možemo nazrijeti i
osjetiti efekte krize u koju smo uvedeni nesavjesnim
rukovođenjem. No, ne lipši magarče do izbora.
Naime, tokom proljeća smo bili
bezmalo hermetički zatvoreni, sa više krivično procesuiranih
nego hospitalizovanih. Bez proglašenog vanrednog stanja ili
situacije ograničavana je sloboda kretanja, a restriktivne
mjere su donošene prestrogo i bez adekvatnog epidemiološkog
utemeljenja. U međuvremenu, NKT je izdalo više
politikantskih saopštenja negoli medicinskih objašnjenja
novonastalog stanja, što govori o njegovom eventualnom
partijskom karakteru (u šta zaista ne bismo da vjerujemo!).
Postalo je savršeno jasno - NKT je upotrijebljeno kao kanal
predizborne komunikacije sa građanima. Odlična forma pasivne
funkcionerske kampanje - mi smo vas spasili, spasite vi nas.
Prevedeno, jedan od zamajaca izvršne vlasti, a ne tijelo
posvećeno zaštiti javnog zdravlja i zdravstvenog sistema. O
tome svjedoče brojne paušalne tvrdnje medicinski neznavenih
o klasterima, skupovima, transmisiji... Sve dok nijesmo
upali u problem - od corona free do korona svi države. Te
sada, kada imamo 1453 (padosmo poput Carigrada!) aktuelna
slučaja COVID-19 infekcije i kada smo sa 231/100.000
slučajeva prvi u regionu, NKT nije ni proglasilo (prethodno
ukinutu) epidemiju na teritoriji cijele države! U tom
slučaju nestaje i posljednji tračak legitimiteta koji je NKT
imalo. Potpuno ofrlje (najadekvatniji termin!) su pojedine
opštine „zatvorene“, iako je u međuvremenu situacija u
ostalim gradovima postala statistički i realno znatno gora.
Te su apsolutni brojevi, kao i epidemiološki pokazatelji,
veći u Podgorici nego u Pljevljima gdje su na snazi posebne
„epidemiološke mjere“; ili u Beranama, gdje je zvanično
proglašena epidemija.
Umjesto da twitter Institut za
javno zdravlje nedvosmisleno osudi epidemiološki rizične
skupove i ponašanja, oni koji su imali naše maksimalno
povjerenje ćute. Struka i godine učenja i usavršavanja su
podređene politikantstvu, te odluke umjesto epidemiologa
mahom donose inženjeri poljoprivrede, ekonomisti, pedijatri,
neurolozi... Tako i potpredsjednik twitter Vlade gospodin
Simović izjavljuje da se „javno zdravlje brani ekonomijom“.
Uz sve dužno poštovanje, prije će biti da je obrnuto. Ali,
ne čude floskule. Međutim, ukoliko dođe do preopterećenja
ionako urušenog zdravstvenog sistema Crne Gore (za šta neće
biti krivi građani, već oni koji nijesu adekvatno rukovodili
situacijom!) možemo samo da zakažemo treće jutro i
četrdesnicu. Ekonomiji na respiratoru već odavno služimo
godišnje parastose.
Kada bismo makar jednom u Crnoj
Gori pružili priliku ljudima koji su se za konkretne stvari
školovali i osposobljavali, možda bismo i izašli iz
ćorsokaka u kome decenijama bijemo glavom u zid i krvimo se
međusobno. Izgleda da je mnogima ipak ljepše kada se
obistine Njegoševe riječi „pučina je stoka jedna grdna,
dobre duše dok joj rebra puču“. No, polakote. Biće da i ja
ovo uzalud pišem, možda gospodin premijer situaciju volšebno
riješi za petnaest minuta.