autor tekst

 

 

autor: Charles Bukowski

 

 

TEKST

Neprevaziđeni Čarls Bukovski:

Sjećanje na bludnog sina 

Na današnji dan, 9. marta 1994. godine, preminuo je američki pjesnik, pripovjedač i romanopisac, poznat po svom eksplicitnom književnom izrazu, Čarls Bukovski.

Pravo ime Čarlsa Bukovskog bilo je Hajnrih Karl Henri Čarls Bukovski Mlađi, a rođen je u Andernahu u Njemačkoj. Njegov otac, Henri Bukovski, bio je američki vojnik, a majka Katarina Fet, Njemica.

Najveći dio života proveo je živeći u Los Anđelesu, gdje se, iz Njemačke gdje je rođen, sa porodicom preselio 1922. godine.

Imao je teško djetinjstvo odrastajući u siromaštvu u vrijeme ekonomske depresije u Americi između dva rata. Njegov otac je često ostajao bez posla, zbog čega je bio nezadovoljan i izfrustriran.

Nakon završene srednje škole Čarls je upisao gradski koledž u Los Anđelesu, a kako je već tada bio zainteresovan za književnost, pohađao je i kurseve novinarstva i književnosti sa ciljem da postane pisac.

Koledž l ii svoju kuću napustio je 1941. godine kada se posvađao sa ocem koji nije podržavao njegov talenat za pisanje. S obzirom da je rat počeo, a Čarls nije želio da se priključi američkoj vojsci, u ratnim godinama živio je kao beskućnik i skitnica. Putovao je Amerikom i zarađivao novac obavljajući razne poslove.

 

Sa ciljem da se izdržava od svog pisanja Bukovski se seli u Njujork, ali ipak ostaje nezapažen. Nakon ovog neuspjeha vraća se u Los Anđeles.

U narednim godinama Bukovski je radio različite poslove, a najviše vremena radio je u pošti. Osim finansijskih problema, suočio se i sa zdravstvenim problemima izazvanim alkoholizmom. Gotovo u potpunosti je prestao da piše, sve dok nije upoznao Barbaru Frej, bogatu vlasnicu časopisa “Arlekin” kojom se oženio.

Dok je bio u braku sa Barbarom radio je za časopis “Arlekin”, gdje je objavio i nekoliko svojim pjesama. Međutim, nakon razvoda poslije samo dvije godine braka, Bukovski se ponovo zaposlio kao poštanski službenik.

slika3

 

O svom iskustvu stečenom na poslu u pošti pisao je u svom prvom romanu “Post Office”. U narednim godinama njegova karijera pisca konačno kreće uzlaznim tokom. Šezdesetih godina 20. vijeka ponovo počinje da objavljuje svoje pjesme, a prvi intervju dao je za književni časopis “Chicago Literary Times”.

U tom periodu upoznaje i Frensis Smit sa kojom će provesti nekoliko godina i sa kojom je dobio ćerku Marinu.

Uslijedila je i prva zbirka priča, kao i nove zbirke pjesama. U časopisima “Open City” i “Los Angeles Free Press” pisao je svoju kolumnu. Tek 1970. godine daje otkaz u pošti, kada je od vlasnika izdavačke kuće “Black Sparrow Press” Džona Martina dobio stipendiju kako bi se posvetio samo pisanju.

Neka od svojih najpoznatijih djela piše tokom 70-tih godina, a široj javnost je postao poznat nakon prikazivanja dokumentarnog filma “Bukovski” u režiji Tejlora Hačforda.

 

Kada je upoznao Lindu Li Bejli, ženu mlađu 25 godina od njega, oženio se i započeo mirniji život. Družio se sa poznatim ljudima, kao što je glumac Šon Pen, napisao scenario za film “Barfly” koji je snimljen 1987. godine, a posljednja objavljena zbirka pjesama za njegovog života bila je “The Last Night of the Earth Poems” iz 1992. godine.

Preminuo je 9. marta 1994. godine od posljedica leukemije, a sahranjen je u memorijalnom parku blizu njegove kuće u San Pedru.

Među najpopularnijim djelima Čarlsa Bukovskog izdvajaju se: romani “Holivud”, “Bludni sin”, “Žene”, “Zabilješke starog pokvarenjaka”, “Šekspir ovo nikad nije radio”, kao i zbirke kratke proze “Đavo je bio vruć”, “Priče o obličnom ludilu” (po kojoj je snimljen i film), “Fotografije iz pakla”…

Bukovski se cijelog života borio sa alkoholizmom, zbog toga je bio i hospitalizovan, ali je uglavnom govorio da, uprkos svemu, i dalje voli da pije.

 

Proživio je jedan izuzetno buran i težak život, često na samom dnu ali je umjetnik u njemu uvijek pobijedio.

Pisao je iz egzistencijalne nužnosti, da bi preživio svjetlost svakog novog dana.

Neiscrpan tematski izvor za mnogobrojne lcoh, pjesme i romane pronašao je u vlastitom životnom iskustvu, u proživljenim dramama iz djetinjstva, mladosti i vremenu kada je lutao Amerikom, klošario, opijao se, radio besmislene poslove da bi preživio, u galeriji žena koje je upoznao na svom putu.

Iako je sebe doživljavao kao stidljivog i povučenog čovjeka, kome je lcohol neophodan da bi živio s ljudima i da bi stvarao, on je gotovo do hipertrofije otkrio i najsitnije detalje svoje intime, i tako stekao epitet jednog od najbestidnijih umjetnika u istoriji književnosti.

 

Ma koliko njegov svijet bio čudan, potresan, šokantan, ostao bi na nivou obične ispovijesti da nije Bukovskog opsenara, obdarenog da u svemu vidi ono komično, da u svakodnevnom otkrije elemente fantastike i da najjednostavnijim jezikom ispriča ponekad banalne, a ponekad nevjerovatne i dramatične događaje, ali uvijek duhovito. Sve što je napisao prožeto je humorom, koji je često istance od užasa.

 

Neki od njegovih najljepših citata:

“Pronađi ono što voliš i pusti da te to ubije.”

“Moramo unijeti sopstveno svijetlo u mrak, niko to neće učiniti umjesto nas.”

“Ako se dogodi nešto loše, piješ kako bi zaboravio, ako se dogodi nešto lijepo, piješ kako bi proslavio, a ako se ništa ne dogada, piješ kako bi se nešto događalo.”

“Razlika između diktature i demokratije je ta što u demokratiji prvo glasate pa tek onda primate naređenja, dok u diktaturi ne morate gubiti vrijeme na glasanje.”

“Ljubav je bajka za budale.”

“Kad zaćutim, okrenem se i odem. To ne znači da si ti pobijedio. To znači da više nisi vrijedan mog vremena.”

“Mi smo kao ruže koje se nikad nisu potrudile da procvjetaju kad je trebalo da cvjetamo i kao da se suncu smučilo od čekanja…”

“Zaljubljeni ljudi često odlaze u krajnost, postaju opasni. Gube osjećaj za perspektivu. Gube smisao za humor. Postaju nervozni, patološki gnjavatori. Postaju čak i ubice.”

“Što si manje vjerovao u život, to si manje mogao izgubiti.”

“Pisci su očajni ljudi, i kada prestanu da budu očajni, prestanu da budu pisci.”

“Ljudi su čudni. Stalno su uznemireni trivijalnostima, ali veliku stvar, kao što je činjenica da traće svoje živote, uopšte ne primjećuju.”

“Vjera je odlična za one koji je imaju. Samo nemojte da me opterećujete njom. Imam više vjere u mog vodoinstalatera nego u vječni život. Vodoinstalateri dobro obavljaju posao. Oni čine da govna odu.”

“Što mi je manje trebalo bolje sam se osjećao.”

“Smrt je ništa, brate, život je ono što je teško.”

“Prestao sam tražiti djevojku iz snova, samo sam htio jednu koja nije noćna mora.”

Ma.D.

 izvor: cdm.me ›››