Niko kao on nije osjećao realnost
"hladnog rata". Niko, ali baš nijedan mislilac, nije shvatio
tako nepogrešivo kao De Gol suštinu Sovjetskog Saveza i
Sjedinjenih Država, njihovog odnosa snaga kad se svijet
vrtio oko njih.
Svi su u De Golu vidjeli
velikana, ali romantičnog, nešto kao zanesenjaka koji iz
ličnih razloga ne voli Ameriku, a sa druge strane
potcjenjuje opasnost od komunizma i Sovjetskog Saveza.
Naravno, svi su drugi bili zanesenjaci, a samo je De Gol bio
u srcu istorijske realnosti. On je dakle govorio ovako:
Sovjetski Savez nije ni opasnost ni sila, komunizam je
prolazna stvar (znači iluzija), realna je samo Rusija i
ruski narod, sa njim treba da održavamo odnose kao uvijek,
čekajući da se okolnosti promijene; a najveća opasnost za
čovječanstvo je neuporediva američka moć koja ne osjeća
nikakve granice, i moderni liberalni sistem koji može da
uništi civilizaciju. Tako je mogao sebi dozvoliti da kaže
ono što je bukvalno zvučalo kao ludilo i što su svi
otpisivali na De Golove "mušice": da je Kina možda poslednja
nada čovječanstva. Reći to šezdesetih godina, u vrijeme Mao
Ce Tunga i kineske kulturne revolucije, mogao je samo neko
ko se bavi gatanjem ili prizivanjem duhova. Ili genije.
Pedeset godina kasnije to je
banalnost. To je primjer velikog državnika na djelu:
osjećanje za duboku realnost, odbacivanje iluzija iako u tom
času svi u njih vjeruju, jer on posjeduje hrabrost da
slijedi svoj unutrašnji glas koji mu govori gdje je istina.
Zato se ponašao kao da su Sovjetski Savez i Kina već ono što
će postati nekoliko decenija kasnije.
Sve je uradio kao veliki
državnik, ali nije mogao da promijeni okolnosti hladnog
rata. Izveo je Francusku iz NATO-a, razvio odnose sa Moskvom
i Pekingom, pozvao Njemačku da mu se pridruži i da naprave
od Evrope veliku samostalnu silu "od Atlantika do Urala",
ali niko nije mogao da ga prati. Tada je rekao: nema ništa
od Evrope, ostaće samo tržište.
Putin je njegov jedini
naslednik. Ali ne zato što bi ga imitirao – to se u politici
odmah vidi, jer imitatoru fali snaga da ostvari ideje koje
je preuzeo od drugih – nego zato što su na istom nivou
realnosti, ne mogu se razminuti, moraju se sresti. I naravno
prepoznati. De Gol i Putin stoje na istoj tački. Ista im je
vizija Evrope, isti pesimizam u odnosu na potrošačko društvo
i njegove bezvrijedne vrijednosti, u odnosu na slabosti
ljudi pred izazovima koji ih čekaju.
Ova posebna veza sa realnošću
čini da veliki državnici liče u nekim crtama koje izgledaju
isključivo lične.
.jpg)
_001.jpg)