Da li pazite što govorite preko
telefona? Plašite li se da bi mogli izgubiti radno mjesto
ako kažete što stvarno mislite o potezima vlasti, njenim
nosiocima, a pogotovo o premijeru? Strepite li da će vas
zbog učešća na protestima protiv rušenja u Savamaloj i
komentara na društvenim mrežama proglasiti za stranog
plaćenika, špijuna, izdajnika i tajkunskog slugu? Koliko vam
još nedostaje da se zaputite u unutrašnju emigraciju, ono
otužno i jadno mjesto gdje se lažni mir i sigurnost kupuju
izjavama „politika me ne interesira", „ne znam ja ništa",
„slabo pratim vijesti"..? I kad smo kod toga - kako gledate
na sopstvenu budućnost?
Ova pitanja potpuno su logična u
Srbiji. U zemlji, dakle, gdje se ministri i režimski mediji
nikad neće umoriti od proizvodnje televizijskih državnih
udara; gdje teorije zavjera i paranoja caruju na
konferencijama za štampu, naslovnim stranicama i udarnim
terminima na ekranima; gdje se ambasade i diplomati optužuju
za destabilizaciju zemlje, opsjednutost stranim tajnim
službama doseže sjevernokorejske standarde, a svakom
neistomišljeniku lijepi etiketa da je bijedno oruđe u
njihovim rukama...
I sve ovo paralelno sa bezbrojnim
izjavama premijera Aleksandra Vučića da su mu ciljevi
stabilnost države, privredni razvoj, vladavina prava,
pristojnost, odmjerenost, evropske integracije. Očito, u
Srbiji postoje dvije politike: prva je fiktivna, frazeološka
i krivokletnička namjenjena za „prijatelje" iz Davosa,
Berlina i, kad se mora, regionalne skupove, a druga stvarna,
brutalno opipljiva i u službi održavnja i učvršćivanja
autoritarne vlasti.
Navedeno je i te kako poznato
građanima Srbije jer traje godinama. Ali, do sada nije
zabilježen intenzitet lova na vještice poput ovog aktualnog,
započetog nakon što su nađeni zolja i municija nedaleko od
Vučićeve porodične kuće u Jajincima. Za razliku od javnosti
koja se prema svemu odnosi sa više nego primjerenom
ozbiljnošću, četvorka za masovne režimske udare - ministri
Stefanović i Vulin, medijske pojave Vučićević i Mitrović -
uz slugeranjske pomoćne legije, potrgali su sve ionako tanke
i dugačke lance. Poltronstvo se ovdje podrazumjeva, ali niti
je spontno, niti uzrok hajke - ugrađeno je, jednostavno, u
mehanizam Vučićeve vlasti.
Ukratko: nizom izjava, napisa i
priloga, nastoji se difamirati i zastrašiti svako onaj tko
se nije odrekao kritičkog mišljenja, nastojanja da se
unapredi institucionalni i javni život i zahtjeva poput
onoga da se konačno rasvjetli ukidanje ustavnog poretka u
Savamaloj u noći 24/25. aprila 2016. U tom kontekstu, sve
pršti od uvreda, kleveta i prijetnji kao u najmračnijim
vremenima Slobodana Miloševića i Mire Marković.
Matrica je prosta: do
iznemoglosti se insuira da se zapadni ambasadori, fondacije
i službe razbacuju džakovima para kako bi izazvali kaos u
zemlji, a ono malo preostalih profesionalnih i nezavisnih
medija, nevladinih organizacija i opozicionih partija
plaćeni su izvođači najprljavijih radova. Od toga pa to
konkretnih optužbi za inspiraciju, političku i svaku drugu
umješanost u prizivanje i pripremanje atentata na Vučića
nedostaje samo mali korak. To je sada svima jasno, kao i da
u tom slučaju slijedi „borba protiv terorizma" po receptima
Tajipa Erdogana.
Pranoja, strah i lov na vještice
moraju se stoga smjesta okončati. U suprotnom, zaista su
izvjesni samo destabilizacija i kaos.
.jpg)
_001.jpg)