Izolacija u tom smislu, učenje
kod kuće i roditeljsko nadziranje djece dok uče, i te kako
može biti izvor stresa
Koliko je puta su ispričane
priče o epidemiji, stanju u zemlji, te ujedno i važnosti
očuvanja mentalnog zdravlja, i mislim da nije dosta pa i
ovog puta ćemo posvetiti nekoliko rečenica o situaciji koja
nas pogađa sve i gdje zajedno proživljavamo slične ili iste
emocije, postavljamo slična ili ista pitanja.
Kada se govori o zdravlju,
najčešće se misli na tjelesno i na uspješno funkcionisanje
svih procesa metabolizma. Čovjek je, međutim, složeno biće,
i ne čini ga samo tijelo, već i duša koja je nevidljiva, ali
koja prožima tijelo i čini ga jedinstvenim i neponovljivim
bićem.
Sačuvati mentalno zdravlje u
ovakvom vremenu od izuzetne je važnosti, isto tako kao i da
se čuvamo i pazimo od virusne zaraze. Ono što se može
primijetiti i da je u većini zajedničko svima, jeste
prisustvo straha, i to strah od nepoznatog, neizvjesnost,
nesigurnost, bojazan zbog bližnjih, neopuštenost i
mijenjanje životnih navika. Sve to može voditi u
disfunkcionalnost čovjeka kao bića.
Kao neko ko se bavi ljudima i
razumije njihove osjećaje i misli, a ujedno razumije i šta
druga stručna lica rade za naše građane, mogu reći samo
riječi hvale i koliko sam srećna što smo se ujedinili u
ovako izazovnom vremenu i zaista pokazali koliko se brzo i
efikasno može intervenisati u krizi.
Rezultati pokazuju da ljudi u
Crnoj Gori postaju otvoreni za psihološke metode i pristupe
rada, da su motivisani da rade na sebi, da se interesuju za
svoje mentalno zdravlje, da uče više o svojim mentalnim
procesima, te na taj način vjerujem da ćemo se iz ovoga
izvući jači i bolji.
Neminovno je da ovakva jedna
situacija (za koju nismo pripremljeni) izaziva to da se
razvijaju anksiozni i panični napadi kod nekih, i da
spoljašnji okidači poput medija, interneta, i svih drugih
informativnih puteva predstavljaju jedan od glavnih
stresora.
Da bismo spriječili razvijanje
ozbiljnih poremećaja kod ljudi, potrebno je ne samo
pristupati savjetodavno, već i kroz primijenjenu psihologiju
i psihoterapijski. Smatram da treba ograničiti gledanje bilo
kakvih portala, čitanje bilo kakvih tekstova o ovoj
situaciji, prestati upoređivati moguće teorije zavjere sa
onim što se plasira u javnosti, te prestati baviti se
svakodnevno temom koja nam se nameće.
Moram istaći da u ovom periodu
trenutno su najviše pogođeni roditelji djece školskog
uzrasta, jer uskoro počinje nova školska godina, te sa
kupovinom knjiga slijedi i neizvjesnost da li će se školske
aktivnosti odvijati u školskim klupama ili u okviru
porodičnog doma.
To predstavlja izniman stres
kako za same roditelje, tako i za djecu. Izolacija u tom
smislu, učenje kod kuće i roditeljsko nadziranje djece dok
uče, i te kako može biti izvor stresa, prvenstveno zbog
promjene navika i mijenjanja životnog stila roditelja i
djece.
Svaka promjena može da izazove
stres, ali takođe svaka promjena predstavlja i izazov i
ukazuje koliko ljudski duh moze biti prilagodljiv i prirodno
spreman na promjene - a to uviđamo kada uporedimo (ne tako
davnu prošlost) kada smo bili bez telefona i interneta, pa
onda period kada je krenula nova era internet generacija,
ili kad je aktivna nastava prevazišla tradicionalnu, te na
taj način ako se i desi mogućnost da naša djeca nastave
školovanje onlajn putem vremenom će postati jedna normalna
stvar, na koju smo se prilagodili, te naučili da na novi
način reagujemo i nalazimo načine do ciljeva.
Život se nastavlja, teče. Život
i svi mi u njemu imamo svoj put. Kada brinemo o onome što je
danas, kada se posvetimo obavezama danas, kada uživamo u
trenucima koje stvaramo danas i kada njegujemo odnose sa
ljudima s kojima želimo danas, onda nema potrebe da brinemo
šta će se desiti sjutra.
Ovo djeluje, možda, malo čudno,
s obzirom na to da ima ljudi koji će spomenuti lošu
ekonomsku situaciju koja je pogodila veliki broj ljudi i da
na taj način oni ne mogu razmišljati baš tako, jer moraju
misliti o sjutra.
Ali, ako zastanemo na tren, i
pomislimo zaista koje su naše snage i resursi koje imamo
danas, shvatićemo da nije baš toliko crno koliko naš um
zamračuje, i da je moguće pronaći način za sve što nam
treba, gdje nam je cilj i želja, ako oslušnemo sebe i svoje
biće.
Emocionalni naboji nagomilani u
nama ne donose ništa dobro, kao i brige za neko tamo sjutra.
Radi svog blagostanja i zdravlja
u tjelesnom i psihičkom smislu, čovjek treba da se okane
opsjednutosti temom koja nam se nametnula u ovoj situaciji i
da prestane da se trudi da utiče ili kontroliše nešto
spolja.
“Prihvatite, a zatim djelujte.
Što god da sadašnji trenutak sadrži, prihvatite ga kao da
ste ga sami odabrali. Uvijek radite zajedno s njim, a ne
protiv njega” (E. Tol).
izvor:
vijesti.me ›››
.jpg)
_001.jpg)