Diogen iz Sinope umjesto u kući,
stanovao je u bačvi, skromno, gotovo bez materijalnih
potreba i želja. Htio je učiti od filozofa Antistena. Ali
Antisten nije trebao učenika. Diogen mu je neprestano
dosađivao, toliko da mu je Antisten zaprijetio štapom. Tada
je Diogen rekao kako nema tako tvrdog štapa kojim bi ga
otjerao. I, što je Antisten mogao? Primio ga je i podučavao.
Sve što je prirodno, držao je Diogen, časno je i uljudno te
se može obavljati javno, bez ikakve sramote. Ostalo treba
ignorirati. Bio je samosvjestan i zajedljiv. Dobio je
nadimak "kion" (pas), odakle se pogrešno izveo naziv
"cinici". Nakon što je cijela Grčka priznala vlast
Aleksandra Velikoga, mnogi su umjetnici, znanstvenici i
viđeniji ljudi došli k njemu. On im je ispunjavao
najrazličitije želje. Trajalo je to mjesecima. Došli su svi
osim filozofa Diogena. Ovaj je bezbrižno živio u bačvi, bez
ikakvih materijalnih zahtijeva. Aleksandar je bio uvrijeđen.
Zar jedan puki siromah (koji nema dovoljno ni za jelo) može
prkositi njemu, Aleksandru Velikom?
Kad nije htio Diogen Aleksandru, onda je Aleksandar došao
Diogenu i upitao ga: "Zar me se ne bojiš?" Diogen mu je
odgovorio protupitanjem: "Pa što si ti (Aleksandre), dobro
ili zlo?" Dakako da je Aleksandar odgovorio da je on nešto
dobro. "A tko se boji nečega što je dobro?" uzvratio mu je
Diogen. Odgovorom je zadivio Aleksandra. Nakon toga
Aleksandar je upitao: "Zar tebi, Diogene, ništa ne treba?"
"Ništa, samo mi se makni sa sunca", odgovorio je Diogen jer
mu je Aleksandar zaklanjao sunčevo svjetlo. Aleksandar je
bio još više zadivljen tim odgovorom. Izjavio je kako bi da
nije Aleksandar, veliki osvajač, najviše želio biti Diogen.
Zbunjeni pratitelji zatražili su objašnjenje. Da bi bio
sretan, a to je značilo slavan, Aleksandar je morao osvojiti
cijeli svijet. Ovaj ovdje, Diogen, ne treba ništa više osim
stare bačve, a ipak je sretan.
_001.jpg)