Povampireni mediji, ljudi, urednici, novinari bez želje, bez
empatije, bez profesionalne potrebe urliču do nebesa
zahtijevajući „pravdu“. Po cijenu novog rata, krvoprolića,
zločina i genocida. Jebo udaranje po tastaturi i skrolanje
mišem, bez prijetnji obezglavljivanjem, silovanjem, masovnim
ubistvima... Samo polje mržnje koje rađa novu mržnju.
Radioaktivno zlo koje je pobilo stotine hiljada ljudi u
posljednjih dvadeset godina i kojem je postao uzak sarkofag
od međunarodne zajednice i raznoraznih izmirenja, primirja,
okruglih stolova o pomirenju... ubleha za narod. Zlo je
rezolutnije, brže, djelotvornije. Njemu je dovoljan crni
golf, par sekundi, pumparica i zlo odradi posao. Ni hiljade
tzv. mirovnih okruglih stolova ne mogu, niti su sprali i
uncu zla sa ove krvave zemlje. I neće.