Zakaria se ne bavi nošenjem maski
ili lockdownom. On problem sagledava u širem aspektu
Ljudska bića imaju iznimnu
sposobnost da apsorbiraju bol i gubitak – i krenu dalje.
Događaji koji su se činili trajno zastrašujući katkada se
pokažu kratkotrajnima. Razmotrite španjolsku gripu. Nakon
pandemije koja je ubila otprilike pedeset milijuna ljudi
diljem svijeta, uključujući gotovo sedamsto tisuća
Amerikanaca, Sjedinjene su se Države smirile u ludim
dvadesetima i eri jazza - piše u svojoj novoj knjizi "Deset
lekcija za svijet poslije pandemije" Fareed Zakaria, ugledni
teoretičar i urednik CNN-ove emisije "Fareed Zakaria GPS"
(Globalna agora), kolumnist The Washington Posta, inače
poznat po bestseleru "Svijet nakon Amerike" kojeg je kod
nas, kao i "deset lekcija", također izdala Fraktura.
"Tijekom prohibicije, smatralo
se da postoji čak do sto tisuća 'slijepih svinja' –
ilegalnih barova – u New Yorku sredinom dvadesetih godina",
nastavlja Zakaria. "Je li to bila potisnuta želja? Ili
vraški ležerni stav proizašao iz silnih gubitaka u Prvom
svjetskom ratu i od španjolske gripe? Koji god bio razlog,
malo je dokaza da su ljudi radili drugačije ili se družili
manje nakon te grozne epidemije. Nije bilo novog normalnog,
samo normalnog."
Sam će u uvodu "Deset lekcija"
napisati kako "ovo nije knjiga o pandemiji, nego o svijetu
koji nastaje nakon pandemije i – još važnije – našoj
reakciji na nju." O svijetu poslije pandemije piše,
nastavlja Zakaria, ne zato što je koronavirus iza nas, već
zato što smo prešli ključnu razdjelnicu.
Tri scenarija
Cjepivo danas postoji, s njime i
nada da će sve biti iza nas. U trenutku kada je Zakaria
pisao knjigu, moglo se naslućivati kako će se ubrzo razviti
cjepivo, no već se postavljalo pitanje o posljedicama koje
će na nas ostaviti pandemija. Ljudi su u pravilu odgovarali
u sklopu tri modela: prvi je da je bolest trenutak preokreta
u modernoj povijesti i da nakon nje ništa više neće biti
isto, drugi da ćemo se nakon cjepiva vratiti na staro, a
treći: pandemija neće preoblikovati povijest toliko koliko
će je ubrzati.
Zakaria, Indijac rođenjem, koji
je studirao na Yaleu, doktorirao politologiju na Harvardu te
je uvršten u više navrata među sto najvažnijih
intelektualaca svijeta, sklon je posljednjoj verziji. Citira
pri tom Lenjina: "Postoje desetljeća u kojima se ništa ne
događa, a potom bude tjedana u kojima se dogode desetljeća."
Zakaria se ne bavi temama kao
što su nošenje maski ili lockdown. On problem sagledava u
širem aspektu, društvenom, gospodarskom, političkom.
Kako bi ukazao na to da nakon
pandemije, možemo, jednostavno rečeno, stvoriti bolji
svijet, bavi se i poviješću. Zakaria podsjeća kako je
povijest pokazala da veliki gradovi iz katastrofe često
izađu snažniji. Kolera je upozorila na važnost čiste vode i
na potrebu za širim ulicama. Nakon kuge i požara u Londonu
1666. godine, umrli su deseci tisuća ljudi, a osamdeset je
posto grada bilo uništeno. Stari je grad bio od drveta. Novi
koji se izdignuo iz pepela, stvoren je od cigle i kamena.
Kako piše Zakaria: "Sva prošla
proročanstva o propasti gradova pokazala su se pogrešnima.
Gradovi će izdržati. Urbanizacija, naročito u zemljama u
razvoju, vjerojatno će se oporaviti i nastaviti manje ili
više istim tempom kao prije pandemije. Ne čeka nas neko
ruralno buđenje. Većina ljudi koji su napustili jedan grad
jednostavno će se preseliti u drugi, možda manji. Drugi će
kupiti kuće u predgrađima, a životi će im se i dalje vrtjeti
oko grada, dok će još mnogo ljudi odlučiti ostati na istom
mjestu."
U prvoj lekciji Zakaria se među
ostalim bavi gospodarskim problemima, te među ostalim i
konzumacijom mesa. Kako piše: "Što ljudi postaju bogatiji,
skloni su jesti više mesa. Kad se to događa globalno, učinak
je zapanjujući: otprilike osamnaest milijardi životinja
zakolje se svake godine zbog mesa diljem svijeta", a pri tom
"životinjski proizvodi osiguravaju samo osamnaest posto
kalorija diljem svijeta".
Kriza
znanja
U drugom se poglavlju bavi
zdravstvenim sustavom, te među ostalim piše: "Kroz mnogo
desetljeća svijet je trebao učiti od Amerike. No sada
Amerika mora učiti od svijeta. A ono o čemu treba najviše
učiti je vlada – ne velika ili mala, nego dobra vlada." U
trećoj lekciji kao zemlju od koje valja učiti, kao zemlju s
najboljom ravnotežom između odgovornosti države i pojedinca,
navodi Dansku.
Odnosno, Sjeverna Europa i
Istočna Azija se, smatra, uspijevaju relativno dobro nositi
s pandemijom. "A premda postoji mnogo razloga za visoke
razine povjerenja, jasno je da neizmjerno pomaže i niska
razina nejednakosti. Vidimo kako države s manje
nejednakosti, poput Danske, imaju više 'društvenog
kapitala'”. Drugim riječima, važno je da države ponovno
steknu povjerenje građana, ali i da narod sluša stručnjake.
U četvrtoj lekciji, naime, bavi
se i krizom znanja, koja je, kako piše, čak i stranački
opredijeljena: "U jednom istraživanju provedenom tjedan dana
nakon što je Donald Trump proglasio izvanredno stanje, tri
politologa su ispitala reprezentativnu skupinu Amerikanaca o
njihovu ponašanju tijekom krize. Utvrdili su da najbolji
pokazatelj predviđanja hoćete li prati ruke, izbjegavati
kontakte s drugima ili biti u samoizolaciji nije mjesto gdje
živite ili koje ste dobi, nego - stranačka pripadnost."
Jaz između elite i ostalih
Zakaria se bavi i društvenim
razlikama koje će po njegovom mišljenju, ako se takvo nešto
ne spriječi, a trebalo bi, još više rasti.
Odnosno: "Diljem svijeta, kako
se gospodarstvo oporavlja, oni s fakultetskim diplomama i
specijaliziranim obrazovanjem vjerojatno će proći bolje od
onih bez njih, a velike će tvrtke poslovati bolje od malih
obiteljskih. Jaz između elite sa sjajnim kvalifikacijama i
ostalih postat će još širi."
Predlaže, potom, i nove modele
rada u digitalno doba: "U nekom smislu, rad će se vratiti na
onakav kakav je bio u velikom dijelu povijesti, tješnje
povezan sa životom kod kuće. Poljoprivrednik je živio i
radio na svojoj zemlji, obrtnik je radio blizu svoje kuće, a
trgovac je imao svoj dućan u prizemlju svojeg doma. Osobno i
poslovno bilo je izmiješano; djeca nisu promatrala svoje
roditelje samo kao članove obitelji, nego i kao radnike. U
proteklih dvjesto godina, s usponom tvornica i ureda, život
u kući i život na poslu strogo su se razdvojili. Vaši kolege
vidjeli su jednu vašu stranu, a vaša obitelj drugu. To je
bio svijet televizijske serije 'Mad Men'."
Ima kod Zakarie i mnogo
optimističnih predviđanja: "Mogla bi se popraviti kvaliteta
života sviju. Postoje stvarni razlozi za zabrinutost zbog
privatnosti, rukovanja podacima i uloge vlasti u reguliranju
kompanija i sebe u ovom području. No to nisu nerješivi
problemi; svi možemo imati koristi od digitalnog života i
također zaštititi svoju privatnost. A ako se potrudimo dok
postavljamo pravila u vezi s umjetnom inteligencijom i
revolucijama bioinženjerstva, nećemo izgubiti ni svoju
čovječnost. Uistinu, možemo je i povećati."
Neke od osnovnih Zakarijinih ideja
Rad od kuće
"Rad će se vratiti na
onakav kakav je bio u velikom dijelu povijesti, tješnje
povezan sa životom kod kuće. Poljoprivrednik je živio i
radio na svojoj zemlji, obrtnik je radio blizu svoje kuće, a
trgovac je imao svoj dućan u prizemlju svojeg doma. Osobno i
poslovno bilo je izmiješano".
Gradovi
Zakaria podsjeća
kako je povijest pokazala da veliki gradovi iz katastrofe
često izađu snažniji. Kolera je upozorila na važnost čiste
vode i na potrebu za širim ulicama
Prilagodba
"Ljudska bića imaju
iznimnu sposobnost da apsorbiraju bol i gubitak – i krenu
dalje. Događaji koji su se činili trajno zastrašujući
katkada se pokažu kratkotrajnima".
Privatnost
"Svi možemo imati
koristi od digitalnog života i također zaštititi svoju
privatnost. A ako se potrudimo dok postavljamo pravila u
vezi s umjetnom inteligencijom i revolucijama
bioinženjerstva, nećemo izgubiti ni svoju čovječnost".
.jpg)
_001.jpg)