Nemamo se mi čime hvaliti. Nema
tog tuđeg perja kojim se mi možemo okititi. Riječi "ponos",
"domovina", "patriotizam", izgovaraju se samo s jednim
razlogom, da vas natjeraju da uzmete toljagu i da u potpunom
besmislu, za njihove debele guzove i pune džepove, date
svoje dragocjene i kratke živote. Uče vas kako je taj
komadić zemlje bitniji od vas. Eto koliko vas poštuju, eto
koliko im značite. Komadić zemlje koji ionako ne može biti
vaš po prirodi stvari, koji i ne treba biti vaš. Naterani
smo da se mrzimo.