Predstavljen rad dr Glena C.
Detman (Glen C. Dettman) i dr Arčija Kalokerinosa (Archie
Kalokerinos), australijskih istraživača. Oni su 1970-ih u
Australiji predvodili žustru kampanju za zaustavljanje
nametnutog vakcinisanja. Dok njihovi napori nisu prestali,
oni su praktično eliminisali ekstremno visoku stopu
smrtnosti odojčadi među urođeničkim plemenima sa sjevera
Australije.
Kalokerinos je kao ljekar niz
godina radio među ovim plemenima; i ustanovio je da su mnogi
smrtni slučajevi rezultat interakcije ishrana/vakcinacija.
Pod tim je podrazumijevao opasnu
kombinaciju vakcinisanja djeteta koje je na lošoj ishrani,
sa malo voća, lisnatog povrća, i drugih izvora značajnih
hranljivih sastojaka. Kada se vakciniše, takvo dijete ulazi
u reakciju “paralize imuniteta”, pri kojoj je imuni sistem
postao toliko opterećen u pokušaju da se izbori sa opasnim
supstancama iz vakcine – da je izgubio otpornost na proste,
obične infekcije. Ubrzo nakon toga umire. Dr Kalokerinos je
ustanovio da je veliki broj ove odojčadi patio od skorbuta
uz akutan nedostatak vitamina C. Vakcinisanje takve
odojčadi, koja su često u to vreme imala prehladu, dovodilo
je do smrti. Nakon uspostavljanja programa poboljšane
ishrane, uz redovno dodavanje vitamina C za urođeničku
djecu, smrtnost je praktično iskorijenjena.
U toku dvije godine, nijedno
odojče nije umrlo. To je očigledno predstavljalo
zadivljujuću promjenu situacije. Kalokerinos je kasnije
napisao knjigu o svojim iskustvima. On je u njoj opisao kako
je shvatio šta predstavlja uzrok problema: “Vraćajući se iz
Sjedinjenih Država avgusta 1971, izdvojio sam nekoliko
sedmica za razmišljanje o problemu na koji mi je prethodno
skrenuta pažnja. Ralf Hant (Ralph Hunt), stočar iz okruga
Kolarenberi, postavljen je za ministra za unutrašnjost. Bio
je zadužen za upravljanje Sjevernom teritorijom i djelimično
odgovoran za zdravlje njenih aboridžina.
Obilazak oblasti ga je
prenerazio. Stopa smrtnosti odojčadi se udvostručila u 1970.
godini, još više porasla za prvih šest mjeseci 1971, i
izgledalo je da će, u nekim oblastima, dostići cifru od 500
na 1.000. Autoriteti iz Teritorije tvrdili su da ne postoji
brzo rješenje problema... Bila je divna noć dok sam se vozio
nazad do hotela u kome sam odsjeo. Ljudi koji poznaju Sidnej
znaju Rouz Bej i ljepotu dokova. Uporedio sam to sa
pustinjom oko mjesta Alis Springs gdje ću se nalaziti za
manje od dvadeset i četiri časa.
Razmišljao sam o Ralfu Hantu i
njegovim pokušajima da pomogne... Tada mi je sinulo,
‘Pojačali smo kampanju vakcinisanja’, rekao je Ralf. O!
Odavno sam znao da vakcine mogu da budu opasne, ali da li
sam potcjenio tu opasnost? Naravno da jesam.
Nije bilo potrebno da idem u
Alis Springs. Znao sam. Medicinski tim bi pročešljao oblast,
poređao sve aboridžinske bebe i odojčad i vakcinisao ih.
Nije bilo pregleda, bilježenja medicinskih kartona, niti
provjere mogućih nedostataka ishrane. Većina odojčadi bi
imalo prehladu. Nije čudo da su umirala. Neka bi umrla u
roku od jednog časa zbog akutnog nedostatka vitamina C
izazvanog vakcinacijom. Druga bi umrla kasnije od ‘upale
pluća’, ‘gastroenteritisa’, ili ‘neuhranjenosti’ Ako bi neke
bebe i odojčad preživjeli, nakon mjesec dana bi ih opet
poređali radi nove vakcinacije. Ako bi neka uspjela da
prežive i to, oped bi bila sakupljena. Zatim bi na red došle
revakcine, inekcije za male boginje, poliomijelitis, pa čak
i tuberkulozu.
Nije čudo da su umirala. Čudo je
da je bilo koje preživjelo. Uzbuđenje zbog uviđanja problema
teško je opisati. Sa jedne strane, bio sam oduševljen
jednostavnošću cijelog problema, ‘divnog’ načina na koji se
obrazac uklapao u sve što sam radio. Sa druge strane, bio
sam skoro šokiran užasom pri pomisli na ono što se dešavalo,
i što se još uvijek odigrava. Mi smo ustvari ubijali odojčad
zbog nedostatka razumijevanja...
Nimalo se ne dvoumim da se neki
slučajevi ‘smrti u kolijevci’ u stvari javljaju zbog akutnog
nedostatka vitamina C, do čega može doći čak i ako je
ishrana odgovarajuća... a njihov odgovor na vakcine protiv
tih infekcija nije uvijek dobar. Prvo, dolazi do povećanog
korištenja vitamina C, a to, naročito kada je povezano sa
nedostatkom u ishrani ili otkazivanjem crijevne apsorpcije,
može da pojača nedostatak.
Ovaj nedostatak snižava
imunitet, a vakcine dovode do još većeg privremenog
sniženja. Infekcije kao što su upala pluća ili
gastroenteritis su vjerovatne... zbog čega odojče može da
umre nekoliko dana ili nekoliko sedmica nakon vakcinacije”.
– Archie Kalokerinos, M.D., Every Second Child, 1974.
Očigledno je da su djeca
aboridžina iz Australije – živeći u najprimitivnijim
uslovima u pustinji – bila daleko osjetljivija nego obična
djeca. U njihovom slučaju, smrt je uslijedila prilično brzo
nakon vakcinacije. “Kada su nas naša opažanja prvi put
primorala da razmotrimo mogućnost da vakcinacija predstavlja
rizik po zdravlje, bar pod određenim uslovima, to nam je
izgledalo prilično apsurdno i veoma začuđujuće. Međutim,
činjenice su bile pred nama ovdje u zatvorenim australijskim
aboridžinskim populacijama, gdje smo pronalazili djecu i
odrasle koji prečesto pate od ozbiljnih, pa čak i fatalnih
imunoloških poremećaja. Kao naučnici, našli smo se u
situaciji da ponovo razmotrimo historiju mikrobiologije kako
bismo bolje razumjeli ono što sopstvenim očima vidimo kao
posljedicu masovne vakcinacije aboridžinske populacije”. –
Glen Dettman, Ph.D., and Arcivides Kalokerinos, M.D.,
“Second Thoughts About Disease: A Controversy and Bechamp
Revisited,” Journal of International Academy of Preventive
Medicine, July 1977.
Kod druge djece, kao što smo
vidjeli, možemo umjesto brze smrti, imati duži život – ali
uz ozbiljne infekcije, paralizu, oštećenje mozga, ili neki
drugi problem. Ipak, pri razmatranju australijskih plemena,
vidimo zašto su zdrava ishrana i vitamin C u ishrani –
toliko neophodni djeci ili odraslima koji primaju vakcinu.
Što su njihova tijela jača,
imaće više šansi da se odupru smrtonosnim supstancama u
vakcini! Međutim, pri procesu savladavanja vakcine, njihov
razvijeni imunitet, nivo vitamina C, itd, veoma je
opterećen. Koliko je bolje uopšte ne primiti vakcinu!
“Dr Vijera Šajbner (Viera
Schneibner), iz Australijskog udruženja za sprečavanje
‘smrti u kolijevci’, koja je takođe proučavala odojčad umrlu
od ‘smrti u kolijevci’ (SIDS), prijavila je 1990. da je
potrebno sredstvo za detoksifikaciju kako bi se ublažili
simptomi stresa izazvanog otrovnim supstancama, kao što su
vakcine. Najefektivnije, uobičajeno, i prirodno sredstvo za
detoksifikaciju, kako je rekla, predstavlja vitamin C”. –
H.E. Buttram, M.D.; and J.C. Hoffman, Ph.D.; The
Immunization Trio; 1987, pp. 30-31.
Najbolji način za izgradnju
prirodnog imunog sistema predstavlja održavanje tijela
zdravim pravilnom ishranom i načinom života. Ishrana treba
da sadrži voće, žitarice, povrće, sjemenje i orašaste
plodove. Hrana treba da bude uzgajana organski, bez
konzervansa, i u prirodnom neobrađenom stanju. Izbacite
prerađeni šećer, proizvode od bijelog brašna, sve
životinjske proizvode (uključujući meso, piletinu, ribu,
jaja i mliječne proizvode). Svjež vazduh, vježbanje,
dovoljno odmora i vjera u Boga su neophodni za dobro
zdravlje. To je jedini efektivan način za izgradnju dobrog
imuniteta i otpornost na bolesti."
.jpg)
_001.jpg)