Dnevnik jednog naseg iseljenika
Kanada
12. avgust
Uselili smo se u našu novu kuću u Kanadi. Tako sam uzbuđen.
Ovdje je tako lijepo. Planine su prekrasne. Jedva čekam da
ih vidim prekrivene snijegom.
14. oktobar
Kanada. To je najljepša zemlja na svijetu. Lišće joj je
poprimilo sve one divne nijanse žute i narandžaste boje.
Vozio sam kroz prirodu i vidio par jelena. Tako su graciozni.
To su najljepše životinje na svijetu. Ovo mora da je raj.
Volim Kanadu.
11. novembar
Dan Sjećanja (Kanadski državni praznik). Lov na jelene će
početi uskoro.Ne mogu da zamislim kako neko može ubiti tako
divnu životinju. Nadam se da će uskoro snijeg. Tako je divno.
2. decembar
Noćas je pao prvi snijeg. Ustao sam i vidio sve pokriveno
bijelim pokrivačem. Izgleda kao najljepša razglednica.
Izašli smo napolje, počistili stepenice i prilazni put a
onda se grudvali (ja pobjedio). Kad je prošla grtalica (mašina
za čišćenje snijega) morali smo ponovo da očistimo kapiju.
Koja divna zemlja. Volim Kanadu.
12. decembar
Noćas opet snijeg. Opet prošla grtalica i zatrpala kapiju.
Ovdje je prekrasno.
19. decembar
Noćas opet snijeg. Nisam mogao izvesti auto da idem na posao.
Ovdje je zaista divno samo sam malo umoran od lopatanja.
Opet jebena grtalica.
22. decembar
Ovo bijelo sranje opet padalo cijelu noć. Dobio žuljeve od
lopatanja i leđa me bole. Ovaj majmun sa grtalicom kao da se
krije iza ćoška i samo čeka da ja očistim ispred kapije.
Šupak.
25. decembar
Sretan jebeni i usrani Božić. Još malo usranog snijega. Ako
mi ikad padne šaka ovaj peder što vozi grtalicu, ubiću ga.
Mater im jebem što ne posipaju više soli po cesti pa da se
prije otopi.
27. decembar
Noćas opet snijeg. Ne izlazim već tri dana sem što čistim
snijeg kad god prođe grtalica. Ne mogu nigdje ići, auto se
zaglavio u brdu, snijega ispred kapije a i hladno je. Kažu
da će noćas pasti novih 30 cm tih govana.
28. decembar
Prognoza je bila loša. Palo je pola metra. Ako ovako nastavi
neće se otopiti do ljeta. Grtalica se zaglavila i taj šupak
došao kod mene da traži lopatu. Rekao sam mu da sam već
slomio šest lopata čisteci ta govna sa vrata što ih je on
nabacao i zamalo da sam mu je slomio o glavu.
4. januar
Najzad izašao iz kuće. Otišao do prodavnice da kupim nešto
hrane i kad sam se vraćao udario kolima u jelena. 3000$
štete na kolima. Te jebene nemani trebaju biti ubijene.
Svugdje ih ima. Što ih lovci ne pobiše jesenas...
3. maj
Odvezao kola kod mehaničara. Nevjerovatno koliko su zarđala
od usrane soli što je posipaju svuda.
10. maj
Selim se na Floridu. Ne mogu ni zamisliti kako neko normalan
može živjeti u toj jebenoj Kanadi.
Florida
12. maj
Stigli smo na Floridu. Uselili smo se u novu kuću. Tako je
velika, ima sav komfor, naravno i pool. Kako je ovdje samo
toplo i prijatno. Već sam zaboravio Kanadu. Volim Floridu.
20. maj
Ovdje su ljudi neverovatno dobri i uvijek se samo smiju.
Stvarno je Florida interesantna a ima puno interesantnih
životinja. Baš je fino toplo i ovaj tjedan sam se pregrijao
od one hladne Kanade. Puno volim Floridu.
12. jun
Već smo mesec dana tu, vrijeme je još uvijek toplo i jako
vlažno. Dobro da u kući imamo klimu. Susjed mi je pričao
kako u jednom restoranu u blizini služe dobrog aligatora.
Kako mogu ljudi da jedu te životinje, koje izviru iz doba
dinozaura. To ne mogu nikako razumijeti. Vidjeli smo puno
toga na Floridi, neverovatno je interesantna. Najviše te
volim, Florida.
30. jun
Odkad smo došli vrijeme se skoro nije menjalo. Uvjek toplo a
sad i pomalo suviše vlažno. Ali klima uređaj u kući i u
kolima radi odlično. Noću nam jedino smetaju komarci, kojih
ima u ovo doba puno. Upoznao sam još neke susjede. Stvarno
su ljudi na Floridi dobri.
18. jul
Neverovatna vrućina i skoro 100% vlaga, za vikend idemo na
obalu. Nadam se na lep provod...
_002.jpg)
20. jul
Kakva noć. Fata je u hotelu slučajno ostavila otvoren prozor.
Zamalo da me živog pojedu ti komarci. Kad se želimo vratiti
kući, neko nam je ukrao kola! I tako ima da se vozim 100
milja taksijem. Crnac taksista uvjek se samo smješka, imam
utisak da je on ukrao kola. Stvarno ima kriminala na Floridi!
21. jul
Posle vraćanja kući, opet taksi i na posao, pa ja kao da
radim samo za ove taksiste. U firmi šef mi je rekao, da se
ne smijem dovoljno, ali kako da glupanu objasnim da nisam
sklopio oka od onih komaraca a kamoli da spominjem ukradena
kola. Neverovatna vrućina!
30. jul
Vrućinski val je na maksimumu, a nama je u kući crkla klima.
I još ovi komarci, jedino će da me spasi ujutro jedno
kupanje da proživim. Već kad sam htio da se bacim u pool
vidio sam u njemu aligatora od 3 metra!! Još mi je samo ta
svinjarija trebala, brzo zovem policiju da upitam šta treba
da radim. Oni kažu da ga pustim na miru da će sam otići
odakle je došao. Poludeću!
31. jul
Već od rana jutra neverovatna vrućina. Na poslu sam opet kao
prebijen. Šef, onaj peder, kaže da se uopšte ne smijem i da
to nije dobro za konzumente. Jebo njega i konzumente!
1. avgust
Kakva vrućina. Već drugi dan bez klime što znači i bez
spavanja. Sve će da izgori samo komaraca ima, sve crno i sve
više. Onaj mrgan od 3 metra kao da je u mom poolu kampirao.
Kažem cjelu priču susjedu, on se samo smije, kao i uvjek,
pička li mu lepa mila materina!
2. avgust
Jedva dočekam, da mi dođu popraviti tu kurčevu klimu. A onaj
niger umesto klime sredi mi ćerku. Policija kaže samo da
treba biti pažljiv a da crnca verovatno neće moći izslediti
jer su i onako svi isti. Vrućina kao da smo u paklu - jebem
ti Floridu!
12. avgust
Ne mogu da podnesem tu vrućinu. Tu smo još uvjek kao u paklu
a odkad smo došli vrjeme je isto. Šef me izbacio iz firme sa
osmijehom na licu i rekao da su se konzumenti pobunili jer
se nisam dovoljno smijao. E tako sam ostao bez posla i idem
u kafanu da se propijem. Svi se meni i mojoj priči samo
smiju, a osobito onaj policajac koji me uhiti pijanog i
traži da mu platim 3000 USD. Majku im jebem, mrzim Floridu,
prokleta bila!
13. avgust
Petak, 13. Bože kakva vrućina. Vraćam se kući iz ćuze bez
kola, posla i bez para. Mrzim taksiste. Svi beše sa
osmijehom na licu, a usput mi kažu da dolazi Mitch. Legnem u
kuću, u kojoj jos uvijek ne radi klima da malo razmislim o
svemu. Odjednom neverovatan vjetar zapara zrak i kuća nema
više krova, jos minut dva i nema više kuće. Vjetar sve
poleže. Nemam više ništa, samo je onaj aligator ostao u
poolu. Što ga nisu poklopali u onom restoranu....
Susjedi se vraćaju i sa osmjehom na licu kažu da imam sreću
da sam preživio hurikan Mitcha. Opet je vrućina ko prije, a
ja bez svega mrzim Floridu i selim se odavde. Gde,ovaj put
neću da vam kažem...
home sweet home
1. septembar
Naplatio pare od osiguranja. Zgadila mi se ova Amerika. Kao
i Kanada, uostalom. Ubjedujem familiju da odemo u
Disneyland. Poslije ćemo smisliti gdje ćemo i kako ćemo...
8. septembar
Potrošio pare od osiguranja. Ne znam gdje ćemo, djeca bi već
trebala u školu. Sinula mi je napokon pametna ideja. Zovem
rodbinu da me upute kako da kupim stan u Sarajevu. Učimo
ubrzano gramatiku, ja već uspješno razlikujem ekavicu i
ijekavicu. Djeca brkaju meko, mehko i tvrdo ć, zaboravljaju
umetnuti ih gdje treba, palatalizacija im nijedna ne ide od
ruke. Šta li će s nas biti.
24. oktobar
Rodbina mi hitno odgovara da ima jedan što bi prodao
knjižicu i da ima ope' jedan u opštini koji bi pogurao za
stan, ukoliko...
Prodali auto i kompjuter. Poslali pare za stan.
25. novembar
Papiri za stan u Sarajevu sređeni, sreći nema kraja. Mi smo
bez para. Djeca ne idu u školu. Svi pomažemo u obližnjoj
samoposluzi, imamo dovoljno za motel i kartu. Pripreme za
povratak u toku: gledamo u sobi CNN i pokušavamo da shvatimo
trenutnu političku situaciju. Ja imam problema sa
razumijevanjem unutarnjih granica, nismo se valjda za to
borili. Kažu mi da malo puno naginjem na unitarističku
politiku, a da opet nisam dovoljno ekstreman da mogu
preživjeti lako političku realnost. Kažu mi isto tako da ne
serem.
24. decembar
Posljednje pripreme za put. Uzeli najjeftinije karte, na
prvi dan Božića, biće prazan avion. Tjeraju me da kupim
Leviske, ne mogu me više gledati u dronjcima. Fino smo se
svi obukli, ponijeli smo nešto baterija, svijeća, mlijeka u
prahu, kafe i dvije-tri čokolade, da obradujemo naše.
Posljednja noć na usranom sjevernoameričkom kontinentu.
Nalet ga bilo, i onog ko ga otkri, o ove što na njemu žive.
25. decembar
Prvi dan Božića. Na putu do aerodroma blistaju ukrasi na
palmama. Samo da mi je dočepati se aviona. Nalećem na Deda
Mraza u bermudama, šaljem ga u neku stvar. Predajemo stvari,
oduzimaju nam vreću sa rižom i otpakovane vreće mlijeka u
prahu ... kažu šupci, zabranjeno po nekom njihovom zakonu.
Ovo je već prevršilo mjeru. Psujem tečno. Oni se smiju.
Budale.
Stjuardesa me upozorava da pazim kako se ponašam nakon sto
sam ljubazno stisnuo pilota i vikn'o mu na uho: "Vozi Miško!".
27. decembar
Amsterdam. Mmmm, osjećam miris Evrope. Zadržavaju nas u
policiji, kažu istekla nam oba pasoša, i crveni, i plavi.
"Ma, koji ste mi vi ..." mislim se, ja - tamo se ja više ne
vraćam. Fino mu kažem: "No Amerika, no, niks, kaput, finito..."
Prenoćili na policiji. Uzelo nam tariguz i svijeće, kaže
treba da prođe neko ispitivanje. Baš smo se sjebali. U
policiji upoznajemo puno našeg svijeta, svi idu na drugu
stranu. Svijeće mogu s nama, tariguz ostaje, zapaljiva
materija. Otkidam malo papira sa jedne rolne, zlu ne trebalo.
Niko ne primjećuje.
31. decembar
Nakon dvije noći prespavane na amsterdamskom aerodromu, evo
nas na putu za Beč. Svi smo se već međusobno posvađali.
Optužuju me da sam ih sve uvalio u govna, bez njihove volje.
Ubjeđujem ih da ne seru i da ponavljaju gradivo, već smo
skoro kući. Slećemo u Beč. Ah, Wienna, Shtrauss, Waltzer,
Dunau, jes' klinac. Policija nas odvaja na poseban izlaz.
1. januar
Novu godinu dočekao u krugu familije, u posebno ukrašenoj
ćeliji. Gledam novogodišnji koncert kroz rešetke. Djeci
poklanjam čokolade, Fati sam uspio maznuti jedan tester na
Free Shopu u Amsterdamu - Gyvency for men. Sviđa joj se.
Miriše. Izgleda da će nas pustiti već za dva dana. Hrana
puno bolja od one u Amsterdamu. Već sam skoro zaboravio ona
sranja što smo jeli u onoj poganoj Floridi. Mekdonald,
Meklaud, Mekintoš, Meksiko, to su samo neke od zabranjenih
rijeci nakon našeg groznog McDonald'skog iskustva.
6. januar
Zagreb. Servus lepi Zabreg moj, kaj se krije v mali toj.
Opet bajbok. Uvođenje opasnih materija, oduzimaju nam
baterije.
Brzo nas oslobađaju iz policije, izvinjavaju se. Da ne bi
plaćali carinu, ostavljam lažni Rolex u policiji i otkidam
dugmad sa Fatine jakne da pokažem da je korištena. Niko iz
familije ne priča sa mnom. Tvrde da je moja glupa ideja o
povratku.
Carinik se smješka, policajci se smješkaju, taksista se
smije, ja mislim da nešto debelo nije u redu. Nisu me čak
pitali ni za putovnicu, domovnicu, šahovnicu... Pitam treba
li mi viza, oni se svi grohotom smiju. Kažu, kak' ste vi
Bosanci bedasti.
7. januar
Oduzimaju nam avio-karte, pominju neki međudržavni sporazum.
Nije mi jasno, bunim se k'o Grk u zatvoru. Odustajem, iz
čarapa vadim zadnje dolarske rezerve. Odlučujem se na put
autobusom. Taksista prima dolare. Sreća. Baš bih se obruk'o.
Stižemo u zadnji čas na Kolodvor, banka još radi. Mijenjam
dolare u kune za kartu i KM (valjda kilometre) za prtljag. U
čekaonici svi puše, postaje neizdrživo. Idem do klozeta da
dođem sebi. Smrdi toliko da jedva stojim na nogama, nekako
se dokopam izlaza. Guramo se na ulazu u autobus, neko je
prodao višak karata, biće gusto. Ja pristajem na tri
sjedišta za četiri karte, pod uslovom da prtljag držimo u
krilu. Bolje išta nego ništa. Hajd', mislim se, nek' je živa
glava.
8. januar
Ovo pišem poslije. Hladno je bilo da bi pingvini u nesvjest
pali. Al', opet, mislim se, kako je u Kanadi. Pokušavam
zaspati, ne mogu, muzički ukus šofera je gori od onog već
lošeg predratnog. Neko povraća pozada. Neko otvorio Argetu i
otpakov'o kuhana jaja. Povraća mi se, da hoće zaustaviti
autobus. Autobus se zaustavlja na tri carine i tri policije.
Oduzimaju mi kožnu jaknu koju sam prije rata kupio u Turskoj.
Ja sam ukočen toliko da me policajci skidaju. Kakva noć.
_003.jpg)
11. januar
Ovo pisem na kraju puta. Dva dana smo bili zaglavljeni na
Makljenu. Sreća, neki iskusni putnik na ovoj relaciji je
imao karton kuhanih jaja. Neki švercer pristaje da trampi
paket argete za džepni Nintendo. Glupan, ja platio Nintendo
$4.99 na rasprodaji.
Nismo gladni. Ja sam ukočen, svaki me mišić boli. Sad svi
imamo mjesta jer su policija poskidali neke nevaljalce usput.
12. januar
Stanica u Sarajevu. Tuga me uhvatila, sjetim se kako smo
ovdje čekali na konvoj. Budale, ko nas je tjer'o. Pa, neće
Bosna
nigdje, a ni Hercegovina. Fali nam jedna torba. Jedna mi
žena kaže da je vidjela neke momke kako pretovaraju svijeće
i nesto se domunđavaju oko naših sjedišta. Prijavljujem
policiji. Smije se policajac, neki mlad momak, grohotom, svi
mu se krnjatci vide. Kaže, dobro došli kući. Svi nam se
zahvaljuju na stanici što smo ih zabavili. Svi puše. Malo mi
je zlo. Nude me pićem, odbijam da pijem na javnom mjestu,
zakon je zakon. Oni se i dalje smiju, jedan pada sa stolice
tako da polomi sve boce ispod stola. Miris alkohola me
zapahne, istrčavam na čisti zrak.
13. januar
Pokušavam prvi put da uđem u "svoj" stan.
14. januar
Već nekoliko puta pokušavam da uđem u stan. Provodimo čitav
dan u raznim opštinskim kancelarijama, vadimo potvrde,
pokušavamo da iznudimo nalog za iseljenje "stanara".
15. februar
Sudskom odlukom donosi se nalog o iseljenju tih nekakvih
uljeza u "našem" stanu. Pokušavam istjerati te nevaljalce.
Više smo dojadili rodbini, ne zna nam se ni za dan ni za noć.
Danas kod ovog, sutra kod onog.
20. februar
Donosim odluku. Idem u policijsku postaju na autobuskoj
stanici. Prepoznaju me, kažu da nisu ušli u trag lopovima iz
autobusa, još, i svi se grohotom smiju. Zamolim ih da mi
pomognu, da imam rješenje za stan, i nalog, i da nemam gdje
spavati. Svi se smjesta pokupimo odatle, pozovemo posebnu
jedinicu, usput ubijedimo pripadnike Unprotection - Eye For
- Ass For - Na To - a da nam se pridruže, i u združenoj
akciji ulazimo u stan. Stan prazan. Nigdje ništa. Ni parketa,
ni lustera, ni bojlera, ništa. Al' jebi ga, svoje je svoje,
ljubim štokove tako strasno da mi se usne lijepe za hladan
metal.
28. februar
Baš je naš svijet dobar. Sa prvog sprata donose naše ćilime
što su komšije čuvale šest godina. Neko na podvoznjaku našao
nas televizor i otkupio od jednog švercera. Sa smeća
donijeli naš bojler. Nađeno dosta naših slika, predratnih. I
moja diploma, zguzvana na mjestu odvaljenih pipa u kuhinji.
Sve polahko dolazi na svoje mjesto. Već pomalo i djeca
razgovaraju sa mnom.
Fata je rekla da će mi dati čim ponovo nabavimo krevet.
1. mart
Danas sam već počeo da radim kod jednog privatnika. Ruke me
bole još od onog autobusa, imam puno unošenja, radim s robom.
Fata počela da šije kod jedne fine žene. I ona je, kaže,
bila izbjeglica, u Sarajevo, trebalo joj je dosta da dođe na
svoje, ali, kaže, ako radimo vrijedno i imaćemo. Imamo
dovoljno para da platimo dodatne časove djeci. Oni nisu još
u školi, do septembra. Sada su nam dali dobru šansu da
polazu ove razrede što su završili u Kanadi i Americi, jer
se to ovdje ništa ne priznaje. Imaju problema sa gramatikom.
Ja još imam problema sa politikom. Sreća, televizor nam se
često kvari pa ni ne pratimo vijesti. Ja očekujem da sa
dobrim znanjem jezika i sa vozačkom dozvolom mogu dobit'
fini posao za neku međunarodnu organizaciju. Sve je super.
Malo se nerviram, gdje god dođem, svi puše. Puše pravo. Na
to se nikako ne mogu navići, k'o da nisam čitav život živio
ovdje.
2. mart
Pitate se, gdje ćemo sad. Nećemo nigdje. Ovdje nam je dobro,
tako nam i treba. Dobro se dobrim vraća. Super je nama ovdje.
Ne mogu nas odavde više ni puškom otjerati. Dobro nam je - u
pičku materinu.
.jpg)
_001.jpg)