Dok sam slušala sve te svoje
sugrađanke i sugrađane kako jedna za drugom i jedan za
drugim ponavljaju želju da imaju posla i da ih zdravlje
posluži da mogu raditi, pomislila sam: "Evo, živimo u
vremenu u kojemu bi na našim državnim granicama moglo pisati
i 'Dobro došli! Posao oslobađa!'" Kad se životne želje
većine građana neke države svedu na želju da se ima posao i
da ih zdravlje služi kako ne bi ovisili o stranputicama
urušenog zdravstvenog sustava, kad mladi masovno napuštaju
tu državu jer u njoj nemaju nikakve perspektive, onda se
mora postaviti i pitanje kakvog uopće smisla ima takva
država.
_001.jpg)