autor
tekst
autor: Hipokrat
TEKST
Hipokratova zakletva
Hipokratovu zakletvu
tradicionalno polažu ljekari obavezujući se na ustrajavanje
u etičkom vršenju dužnosti svoje profesije.
Iako ne postoje
nepobitni dokazi pretpostavlja se da je zakletva djelo
Hipokrata, oca medicine, ili nekog od njegovih učenika.
Nastala je oko 4.
vijeka p. n. e. Iako je sadržina originalne Zakletve
relativno van vremenskog konteksta smatra se tradicionalnim
činom uvođenja ljekara u praksu.
Zakletva u originalu
Originalna zakletva
napisana je na grčkom a najraniji prevod je na latinskom.
Kunem se Apolonom
ljekarom, Asklepijem, Higejom, i Panakejom, i za svjedoke
uzimam sve bogove, i sve boginje, da ću se u skladu sa
svojim sposobnostima i svojim rasuđivanjem držati ove
Zakletve.
Da ću smatrati dragim
kao roditelja onog koji me je naučio ovoj umjetnosti; da ću
živjeti u slozi sa njim i, ukoliko je to potrebno, dijeliti
svoja dobra sa njim; da ću njegovu djecu gledati kao svoju
braću, da ću ih, ukoliko to zažele, podučiti ovoj umjetnosti
bez naplate ili pisane obaveze, da ću podijeliti sa svojim
sinovima, sinovima učitelja i učenicima koji su se upisali i
prihvatili pravila profesije, ali samo sa njima, pravila i
instrukcije.
Prepisivaću liječenje
na dobrobit svojih pacijenata u skladu sa mojim
sposobnostima i mojim rasuđivanjem i nikada nikome neću
nanijeti zlo.
Nikome neću, čak i
ako me zamoli, prepisati smrtonosan otrov niti ću mu dati
savjet koji može prouzrokovati njegovu smrt.
Niti ću dati ženi
sredstvo za pobačaj.
Održaću čistotu mog
života i mog umijeća.
Neću operisati kod
kamena, čak i ako je bolest očigledna kod pacijenta;
ostaviću ovu operaciju specijalistima tog umeća.
U koju god kuću da
uđem, ući ću samo za dobrobit mojih pacijenata, držeći se
podalje od bilo kakvog namernog nedjela i od zavođenja žena
i muškaraca zarad ljubavnih zadovoljstava, bilo da su
slobodni ili robovi.
Sve što saznam
prilikom vršenja moje profesije ili svakodnevnog poslovanja
sa ljudima, a što ne treba širiti dalje, čuvaću kao tajnu i
nikada neću otkriti.
Ukoliko se verno
držim ove zakletve, neka uživam u mom životu i praksi moje
umjetnosti, poštovan od strane svih ljudi za sva vremena;
ali ukoliko zastranim sa nje ili je prekršim, neka me sve
suprotno zadesi.
Zakletva u modernim okolnostima
Značaj Hipokratove
zakletve je u njenoj istorijskoj i tradicionalnoj
vrijednosti. Većina ljekarskih udruženja širom svijeta
prešla je na modernizovane verzije Zakletve, koje imaju veći
stepen relevantnosti sa današnjim moralnim dilemama sa
kojima se ljekari mogu suočiti. Međutim, originalna Zakletva
postavila je temelje modernim shvatanjima etičnog ponašanja
ljekara u praksi. Najbolji primjer za to je poverljivost na
koju je ljekar obavezan u odnosu sa pacijentom. Ipak,
pitanja pobačaja i eutanazije danas imaju novu perspektivu
koja se nužno ne poklapa sa obećanjem iznijetim u Zakletvi.
Nakon svjetskih
ratova, uočivši propuste ljekara koji su u velikome
zastranili od načela svoje profesije, Ženevskom deklaracijom
tekst zakletve je modifikovan do današnje moderne verzije
koju je prihvatila većina današnjih ljekara. Polaganje ove
zakletve je na mnogim univerzitetima dio diplomske
ceremonije na studijama medicine.
Moderna verzija zakletve
Ovo je prevod
zakletve koje je usvojena 1946. u Ženevi.
U času kada stupam
među članove ljekarske profesije svečano obećavam da ću svoj
život staviti u službu humanosti.
Prema svojim
učiteljima sačuvaću dužnu zahvalnost i poštovanje.
Svoj poziv ću
obavljati savjesno i dostojanstveno.
Najveća briga će mi
biti zdravlje mog bolesnika.
Poštovaću tajne onoga
ko mi se povjeri.
Održavaću svim svojim
silama čast i plemenite tradicije ljekarskog zvanja.
Moje kolege će biti
braća.
U vršenju dužnosti
prema bolesniku neće na mene uticati nikakvi obziri, vjera,
nacionalnost, rasa, politička ili klasna pripadnost.
Apsolutno ću
poštovati ljudski život od samog početka.
I pod prijetnjom neću
popustiti da se iskoriste moja medicinska znanja, suprotna
zakonima humanosti.
Ovo obećavam svečano,
slobodno pozivajući se na svoju čast.
izvor:
domzdravljabp.me
›››