Dosad je bilo država koje nisu
uvodile zatvaranje (Japan, Švedska, Bjelorusija), ali nije
bilo države gdje su ljudi zahtevali i osvojili slobodu.
Srbija je prva
Nemilosrdni nalet terora korone
je zaustavljen. Nepokorni Srbi pobunili su se protiv svog
predsjednika kad im je naredio da ponovo moraju u kućni
pritvor. Poslije dva dana uličnih borbi poslije kojih su
desetine policajaca završile u bolnici, odlučni protestanti
su pobijedili – vlasti su se predale i odustale od namjere
da zatvore Beograd. Prodavnice, kafići i restorani moraće
zatvarati ranije, ali to je znatno bolje od predviđenog
potpunog zatvaranja. Predsjednica vlade se požalila da ne
razumije zašto ljudi protestuju. Ta dama mora da je
ograničene pameti ako poslije dva dana protesta ne shvata da
ljudi neće da ih zatvaraju. Dopisnik BBC-ja iz Beograda je
javio da je ovo rijedak primjer odstupanja vlasti, što je
eufemizam kakav samo Englezi mogu smisliti. Za mene je ovo
presedan.
Dosad je bilo država koje nisu
uvodile zatvaranje (Japan, Švedska, Bjelorusija), ali nije
bilo države gdje su ljudi zahtijevali i osvojili slobodu.
Srbija je prva. Ova mala zemlja na Balkanu (s oko sedam
miliona stanovnika) ima dugu istoriju otpora – vijekovima su
se borili s Turcima; pružali otpor nacističkoj Njemačkoj
duže nego Francuska; imali najjači gerilski pokret izvan
Belorusije. I, da – borili se s moćnim NATO-om poprilično
dugo. Nijemci su bombardovali Beograd aprila 1941, a nedugo
potom i Amerika (uz pomoć Engleza, razumije se). Četrdeset
četvrte, na Vaskrs, šeststo američkih bombardera tepih
bombardovanjem napalo je Beograd, uništavajući njegove
dvore, pozorišta, željezničke stanice i bolnice. To je bio
uskršnji poklon Amerike Srbima.
Dopisnik BBC-ja iz Beograda je
javio da je ovo redak primer odstupanja vlasti, što je
eufemizam kakav samo Englezi mogu smisliti. Za mene je ovo
presedan
Bil Klinton je 1999. ponovo
bombardovao Beograd, tri mjeseca, ubivši mnogo Srba i
izazvavši ogromno razaranje. Predsjednik Srbije je
kidnapovan i ubijen u sudskoj ćeliji u Hagu. Prijatelji iz
Amerike, ako vam je već do izvinjavanja, kleknite za Srbe,
zbog zločina skorijih i opipljivijih od užasa koje su
počinili vaši preci u osamnaestom vijeku. Amerika nije bez
razloga izabrala da baca bombe baš na Srbe: Srbi se ne
predaju tek tako. Ovi džinovi jake volje imaju više petlje
nego sav ostali Balkan zajedno. Nema sumnje da mnogi od
genija zla iz Glavnog štaba korone danas žale što nisu
zbrisali Srbiju s lica zemlje, da ne bi bila nezgodan
primjer prilično povodljivom i pokornom stanovništvu širom
zemaljske kugle.
Ali sad je dockan. Savladali smo
lekciju. Jedini način da se izbjegne ponovno zatvaranje je
narodni ustanak, jer ništa drugo neće uvjeriti naše vlasti
da se od tog uzdrže. Kao dijete kad nađe teglu sa slatkom –
to je jednostavno jače od njih. Zatvaranje znatno olakšava
posao našim vladarima: subjekti ostaju zatvoreni, bojažljivo
izlazeći samo radi kupovine, poslušni, na socijalnoj pomoći,
zaviseći od dobre volje države. Nezaposlenost postojano
raste sa svakom nedeljom zatvaranja. Mala preduzeća će
propasti. Potop će preživjeti samo digitalne korporacije.
Ljudi su za jednokratnu upotrebu, balast za ekonomiju. Čak
ni njihov rad više nije potreban. Uskoro će nezavisni,
marljivi narod biti zamijenjen novim sojem zavisnim od
vladinih subvencija, koji će samo tražiti zabave – moderna
verzija rulje zvane „hljeba i igara“ na koju su svedeni
ponosni Rimljani, kako je pisao Juvenal prije devetnaest
vijekova.
Zašto je vlada u Srbiji odlučila
da zatvori svoj narod? Tobože jer je smrt trinaest ljudi „u
vezi“ s kovidom. „Tih 13 je prelilo čašu“, smjerno je
izdeklamovao predsjednik. Imajte na umu da u državama s
milionskim stanovništvom poput Srbije svakodnevno umiru
stotine ljudi, i da je to normalno. Što je toliko neobično
da je trinaest ljudi umrlo od upale pluća a da su pri tom
možda bili zaraženi virusom korone? Prije koju godinu
hiljade Srba borilo se i ginulo za svoju slobodu – bar su se
oni za to borili. Njihovi vladari danas baš ni ne
razmišljaju o slobodi. Sreća da je narod (za razliku od
svojih vladara) sazdan od drukčijeg, čvršćeg materijala.
Nema sumnje da mnogi od genija
zla iz Glavnog štaba korone danas žale što nisu zbrisali
Srbiju s lica zemlje, da ne bi bila nezgodan primer prilično
povodljivom i pokornom stanovništvu širom zemaljske kugle
Srbi s kojima sam razgovarao
misle da ovo nije bila samostalna odluka njihovog
predsjednika, već nalog odozgo iz nekog opskurnog Glavnog
štaba kovida, vjerovatno posredstvom SZO. Postoji prikrivena
ruka vodilja koja smišlja kako će ljudima prirediti nove
patnje i vrši pritisak na vlade da zatvaraju ekonomiju i
ljude. Vlasti naravno jedva čekaju da se vrate zatvaranju. U
pitanju je inercija. Velika snaga učmalosti. Pošto su širom
svijeta posredstvom birokratskog aparata nametnuli zakone
povodom korone, uveli učenje na daljinu, oznake za
rastojanje od dva metra, poručili milione maski s pristojnom
zaradom za sebe, obučili čitavu armiju građanskih lica za
državnu službu, disciplinovali ljude – nisu voljni da to
ispuste. Navikli su se i sad hoće da uživaju u plodovima.
Piter Hičens je o tom pisao u
svojoj kolumni: „Kad je ovo ludilo počelo, ponašao sam se
kao da se među nama širi nova, fanatična religija. Budi
učtiv i trpeljiv, mislio sam. Možda je ludačka i štetna, ali
će proći. Sad je jasno da je nova vjera, zasnovana na strahu
od nevidljivog i dobrano otporna na razum, zahvatila čitavu
zemlju. I ispostavlja se da je to jedna od onih vjera koje
nisu naročito tolerantne spram drugih. Njeni evanđelisti nas
ne puštaju, neprestano nas prisiljavajući da im priđemo.
Zato toliko govorim o zahtjevu da nam svima stave brnjicu.
Ovdje se ne radi o zdravlju, ne toliko ni o kovidu, već o
vlasti, moći i slobodi. Ova obuzetost da nam govore kako da
izgledamo i da nas od normalnih ljudi pretvore u
bespogovorno poslušne ,čoporativneʻ životinje s obaveznom
uniformom dio je, po mom mišljenju, neviđenog udara na našu
ličnu slobodu u cjelini. Ostanite kod kuće. Ne idite na
posao. Ne viđajte se ni s prijateljima ni s rodbinom.
Slušajte naređenja. Postupajte prema preporukama. Povinujte
se uputstvima. Naviknite se da vam govore šta da radite.
Izgleda da smo zaista poslali nacija mazohista koji su digli
ruke od sebe.“
U Americi bi novi talas navodne
pandemije trebalo da s vlasti ukloni predsjednika Trampa,
pošto su pokušaji s opozivom i optužbama za saradnju s
Rusijom doživjeli fijasko. Proizveli su novi talas bez
ponovnog raznošenja virusa (kako kaže Lari Romanov),
upotrebom medija. „Novi rekord – više od 68.000 novih
slučajeva“, vrište iz Njujork tajmsa. Ne kažu vam da ti
brojevi ništa ne znače. Novi slučajevi nisu bolesni ljudi –
riječ je o potpuno zdravim ljudima koji su manjkavim i
sumnjivim metodama proglašeni za nosioce kovida. Što se više
testira, više je pozitivnih. Džordž Flojd je imao virus, ali
je bio dovoljno zdrav da se suprotstavi policiji.
Dobro je rekao jedan ruski
virolog: ako bismo testirali zdrave ljude na bilo kakav
virus gripa, dobili bismo ogroman broj „zaraženih“. Svako
ima neki virus. Ali ne testiramo zdrave ljude jer nikad – do
sada – nismo imali potrebu da stvaramo iluziju da postoji
pandemija. Ove godine ta potreba postala je nasušna, jer
rukovodioci operacije kovid hoće da unište svjetsku
ekonomiju, podriju našu životnu snagu i sklone Trampa.
Zabrinjava što su im se priklonili Teksas i Florida, nekad
Trampovi bastioni, uvodeći maske na osnovu sumnjivih
testova.
U pogledu zaraze nema ničeg
novog. Čarls Hamilton, prvi muž Skarlet OʼHare, umro je od
upale pluća, i niko ga nije testirao na novi virus korone.
Da su Šermanovu armiju testirali na virus, možda nikad ne bi
došla ni do Atlante, kamoli Savane.
Jedino što je novo je
navaljivanje njenih promotera. Prizori sljedbenika kovida
sve više poprimaju vojne obrise. Karantin oko Melburna
Australijanci ponosno nazivaju „Čelični prsten“. Čovjek bi
pomislio da su im ulice pune leševa, ali naravno da nisu. U
pitanju je ista ona prijetnja „novim slučajevima“, koja ne
znači apsolutno ništa, ali je dovoljna da prinudi
Australijance da prihvate ovu tiraniju.
Da nije Beogradskog ustanka,
klonuo bih duhom. Onom što mogu Srbi možemo težiti svi.
Nužna nam je pobuna protiv diktature kovida, revolt dok se
ne oslobodimo.
Braći slobodnog duha bih
poručio: ne bojte se nikog do Boga. Ne vjerujte medijima jer
prodaju strah. Izmislili su „homofobiju“ da bi se
homoseksualci počeli bojati normalnih ljudi i potrčali u
naručje Amerike. Izmislili su „muški šovinizam“ i „nasilje
nad ženama“ da bi kod žena izazvali strah od muškaraca i
obratile se državi kao zaštitniku. Izmislili su „rasizam“ da
bi se svaka etnička manjina šćućurila pod plaštom Velikog
brata. Stvorili su mit o „zlostavljanju djece“ da bi
izazvali nepovjerenje žena prema muževima. To su mitovi. Ne
postoji „homofobija“ – šta koga briga šta radite u spavaćoj
sobi, dok god to ne namećete javnosti. Muškarci se po
prirodi zaštitnički ponašaju prema djeci i viteški prema
ženama. Bijelci u stvarnosti vole kad se crnci vesele i
sviraju bendžo, ako to ne traje čitavu noć. Da vam kažem:
kad smo razdvojeni, svi smo manjina – kad smo zajedno,
činimo narod. Sasvim se dobro slažemo bez ugnjetavanja i
nadzora Velikog brata. Strah od kovida proizveden je da
bismo se počeli bojati drugog ljudskog bića. Zato ga moramo
odbaciti.
Da nije Beogradskog ustanka,
klonuo bih duhom. Onom što mogu Srbi možemo težiti svi.
Nužna nam je pobuna protiv diktature kovida, revolt dok se
ne oslobodimo
A kovid vjernicima bih poručio:
Ne očajavajte nikad! Ovo nije posljednja katastrofa koja će
nas snaći. Na red čekaju skakavci, asteroidi, geomagnetske
oluje, i novije i bolje zaraze. I dalje je moguće da
čovječanstvo krene tragom dinosaurusa u zaborav. Što toliko
žurite?
P. S. Zatvaranje ne pomaže, kako
su se uvjerili Izraelci. Po prirodi sprinteri, Izraelci su
poznati kao brzi na obaraču i još brži da proglase kraj i
pohvale se prijateljima. Izraelci su prvi posegnuli za
zaključavanjem, misleći da će pobijediti blickrigom, kao
1967. Proslavili su pobjedu (jer su imali malo umrlih), ali
su uskoro otkrili da se protiv sveprisutnog virusa ne može
govoriti o pobjedi ili trijumfu doktrinom šoka. To je borba
na duge staze, a zatvaranje je sredstvo za sudnji dan,
zaključak je Izraelaca koji su ga oprobali. Krajnje sredstvo
se ne primjenjuje dok god se može bez njega.
.jpg)
_001.jpg)