Nakon stotinu godina otkako je konzumiranje droge postalo
ilegalno diljem svijeta zbog svojih štetnih posljedica, kroz
obrazovanje učimo kako ovisnost o drogama nastaje zbog droge
koja u sebi ima kemijska svojstva koja nas čine ovisnima.
Međutim, istraživač i spisatelj Johann Hari u svojoj novoj
knjizi 'Chasing
The Scream: The First and Last Days of the War on Drugs' u
kojoj na temelju niza istraživanja želi dokazati kako
ovisnost o drogama ne nastaje zbog same droge niti kemijskih
supstanci već je taj razlog puno dublji i psihološke je
prirode.
Štoviše, Hari se poziva na niz uglednih istraživanja
provedenih u posljednjih 50 godina kojima dokazuje
svojetvrdnje.
Naime, cijela kampanja za borbu protiv ovisnosti o drogama
krenula je tijekom 1980-ih godina u SAD te je provedena
agresivna marketinška kampanja Partnership for a Drug-Free
America (Partnerstvo za Ameriku slobodnu od droge).
Riječ je o reklamama i reklamnim plakatima koji su nastali
na temelju eksperimenta provedenog u laboratoriju na
štakorima. točnije, jedan štakor bi bio zatvoren u kavezu te
bi dobio dvije posude s vodom, u jednoj je bila čista voda,
a u drugoj voda s drogom, a većina štakora bi vrlo brzo
počela piti drofiranu vodu te zanemarivati onu čistu.
Vođeni rezultatima tog istraživanja, na plakate su ispisali:
'Samo jedna droga izaziva toliku ovisnost, devet od deset
laboratorijskih štakora će je konzumirati. I konzumirati. I
konzumirati. Dok ne umre. To je kokain i isto može učiniti i
tebi.'
No, još deset godina ranije profesor psihologije na
Sveučilištu u Vancouveru, Bruce Alexander također je proveo
eksperiment na štakorima, ali rezultat njegovog istraživanja
bio je potpuno drugačiji.
Naime, on je izgradio park za štakore, veliki kavez gdje su
štakori imali dovoljno mjesta da zajedno trčakaraju, igraju
se sa šarenim lopticama, imaju mnoštvo tunela te mnoštvo
hrane koju najviše vole jesti. Zatim je u taj kavez smjesto
dva izvora vode, jedan čisti dok je u drugom bilo droge. No,
kako stoji u njegovom istraživanju, štakori koji su imali
dobar život nisu pili vodu s drogom, probali su je, ali nisu
popili niti jednu četvrtinu u odnosu na izolirane štakore, a
niti jedan nije naposljetku uginuo.
Kako je riječ o štakorima, a ne ljudima, Hari je usproedio
ova istraživanja s istraživanjima o zloupotrebi droga
tijekom Vijetnamskog rata i ostao iznenađen.
'Tijekom Vijetnamskog rata časopis Time pisao je o tome kako
je konzumiranje heroina uobičajeno kao i žvakanje žvakačih
guma među američkim vojnicima, a to je potvrdila i
statistika - oko 20 posto vojnika je bilo ovisno o heroinu
dok su bili na bojištu, a tad su bili užasno preplašeni,
osim toga, vlasti su bile zabrinute da se s bojišta, nakon
rata, u SAd vraća veliki broj ovisnika o drogama. Međutim,
čak 95 posto vojnika koji su konzumirali droge, prestalo je
s konzumiranjem po povratku kući. Jedonstavno su se vratili
sigurnosti svojih domova, obiteljima koji ih čine sretnijima
i nije im trebala droga', objašnjava Hari.
Dodatnu potvrdu Harijevim teorijama govore i činjenice o
medicinskim konzumentima droge koji po izlasku iz bolnica ne
osjećaju fizičku potrebu za drogama.
'Ako jednog dana doživite nekakvu nesreću, slomite kuk u
bolnici će vam vjerojatno dati diamporphin, medicinski naziv
za heroin, kako bi vam olakšali bolove, a konzumirat ćete ga
duži period. Heroin koji dobijete od doktora bit će puno
čišći nego onaj na ulici koji koriste ovisnici, a ako zaista
kemijske supstance izazivaju ovisnost, onda ćete biti u
krizi i tražit ćete drogu na ulici, ali to se zapravo ne
događa. Medicinski korisnici narkotika jednostavno po
završetku liječenja ne postaju narkomani', objašnjava Hari.
'I sam sam bio na početku skeptičan i htio sam dokazati da
kemijski spojevi izazivaju ovisnost, ali što sam više
istraživanja proučavao, to sam morao priznati kako da to
nije baš točno. Ljudi imaju duboku potrebu emotivno se
povezivati s drugim ljudima, tako dobivamo osjećaj
zadovoljstva, a kad to ne dobivamo, onda pribjegavamo
drogama. Da nije riječ (samo) o kemiji, jasno dokazuju
i ovisnici o kockanju koji ništa ne unose u svoj organizam,
a jednostavno ne mogu prestati', zaključio je Hari te dodao:
'Prije 15 godina Portugal je imao iznimno veliku stopu
ovisnosti o drogama, a onda su posjedovanje narkotika
odlučili dekriminalizirati kad nisu mogli stati na kraj
narko ratovima. Umjesto da troše novac na uhićenja i zatvore
u kojima su držali ovisnike i dilere, taj novac su
investirali u klinike i ponovno uključivanje ovisnika u
društvo kako bi ih povezali s drugima i učinili njihov život
kvalitetnijim. U samo 15 godina stopa ovisnika pala je za
čak 50 posto!'