Novi Kratki utorak, koji će
se dogoditi 22. ožujka, u 21h u kinu Tuškanac u Zagrebu, biti će
malo drugačiji od svih dosadašnjih. U goste nam dolazi sigurno
najvažniji filmski kustos koji se ikad rodio na ovim prostorima
- Jurij Meden. Ovaj karizmatični Slovenac u svom impresivnom
životopisu dosad bilježi radna mjesta programskog direktora
najkvalitetnije institucije toga tipa u bivšoj Jugoslaviji -
Slovenske kinoteke u Ljubljani, druge najstarije kinoteke u
SAD-u - George Eastman Museuma u Rochesteru, kao i legendarnog
Austrijskog Filmmuseuma u Beču, gdje trenutno djeluje. Na
programu ćemo predstaviti njegovu knjigu 'Ogrebotine i
glitchevi: Zapažanja o očuvanju i prezentaciji filma u ranom 21.
stoljeću' (u originalu: ‘Scratches and Glitches: Observations on
Preserving and Exhibiting Cinema in the Early 21st Century’)
koju je lani izdao baš Austrijski Filmmuseum. Usprkos imenu radi
se o izuzetno zabavnoj i eklektičnoj zbirci eseja, razmišljanja
i anegdota o tome kako, zašto i kome prikazivati filmove u doba
opće digitalizacije, 'netfliksizacije' i kretenizacije sedme
umjetnosti. Dakle, na Kratkom utorku ovaj put će biti dosta
priče, ali prikazat ćemo i dva zaboravljena kratka filma, čije
kopije su nedavno pronađene u fundusu koji je 70-ih otkupila RTV
Slovenija - 'Amerigo Tot', poznatog mađarskog redatelja Zoltána
Huszárika i 'Kubikaš', jugoslavenskog redatelja mađarskog
porijekla Karolja Vičeka. Ovaj put se ulaz na program iznimno
neće naplaćivati.
Jurij Meden (rođen 1977.) svoju
je kustosku karijeru započeo u Slovenskoj kinoteci krajem
prošlog tisućeljaća, da bi 2010. postao vođa njenog programskog
odjela. Iz njegovog mandata najviše se pamti pokretanje nažalost
kratkotrajnog 'Festivala 35mm filma', jednog od brojnih pokušaja
očuvanja tradicije prikazivanja filmske vrpce, na kojem su se
između ostaloga vrtili i sirovi materijali Paradžanovljeve 'Boje
nara' uz pratnju harfe, kao i ultimativni prikazivački
eksperiment koji je spojio Godarda i Stallonea 'King Lear Over
The Top Dedux' (više o tome na našem programu). 2014. prihvaća
posao 'kustosa filmskih projekcija' u slavnom George Eastman
Museumu, kinoteci koja je 1949. osnovana kao ostavština Georgea
Eastmana, vlasnika Kodaka, legendarne tvornice filmske trake u
Rochesteru, u državi New York. Tamo osmišljava program Dryden
Theatrea, kina od 500 mjesta gdje interne projekcije svojih
filmova redovito održavaju redatelji kao što su Christopher
Nolan, Quentin Tarantino i Martin Scorsese. U tom kinu događa se
i Nitrate Picture Show, posljednji filmski festival na svijetu
na kojem se vrte filmovi s nitratne vrpce. U SAD-u ostaje do
2018. kad se seli u Beč, na svoju sadašnju poziciju programskog
direktora Austrijskog Filmmuseuma, na kojoj ispravlja
višedesetljetne zapadnocentrične nepravde, kao što su
ignoriranje istočnoevropskog filma.
'Ogrebotine i glitchevi:
Zapažanja o očuvanju i prezentaciji filma u ranom 21. stoljeću',
knjiga je napisana za vrijeme pandemijskog lockdowna i zapravo
predstavlja zbirku autorovih iskustava i razmišljanja o poslu s
kojim se uspješno bavi već dva desetljeća, sažetih kroz 51
kratko poglavlje. U tom periodu filmsko prikazivalaštvo
doživjelo je par kopernikanskih obrata – s celuloidnih vrpci
prešlo se na digitalne formate, a s pojavom Netflixa i drugih
sličnih servisa, a onda i pandemije, publika se iz kina većinom
prebacila na kućno gledanje filmova. Meden i dalje zagovara
prikazivanje filmova na filmskim kopijama u kinima, ali
istovremeno, kao 'bivši uvjereni purist a sadašnji anarhist',
priznaje da i digitalno prikazivanje može priuštiti sinematski
doživljaj kao npr. prilikom projekcije Dreyerovog 'Stradanja
Ivane Orleanske' uz živu glazbenu pratnju pod otvorenim nebom na
Dokufestu u Prizrenu. Također, piše o tome i da je cirkulacija
presnimljenih videokazeta i mp4 fileova demokratizirala
dostupnost filmova, koje inače ne bismo nikad mogli gledati u
kinu. U knjizi se bavi i čudnim putevima očuvanja nekih kopija
manje poznatih filmova, a s tim u vezi su i dva filma koja ćemo
prikazati na programu.
'Amerigo Tot' dokumentarni je
portret istoimenog talijanskog kipara mađarskog porijekla, koji
je režirao otac mađarskog poetskog filma Zoltán Huszárik, autor
genijalne 'Elegije'.
U 18-minutnom filmu bez dijaloga
Huszárik snima Totove skulpture, ali i svakodnevnicu osebujnog
majstora, koji je sebe opisivao kao velikog putnika. Film tako
istražuje stvarna i imaginarna putovanja ovog umjetnika koji se
okušao i kao glumac, i to ni manje ni više nego u drugom
nastavku 'Kuma'.
'Kubikaš' je jedan od
dokumentarnih filmova koji je u 70-ima snimljen u okviru kultne
novosadske producentske kuće Neoplanta film, za koju su neke od
svojih slavnih radova snimili Želimir Žilnik i Karpo Godina.
Film Karolja Vičeka, inače diplomiranog filozofa, o životu
kubikaša, fizičkih radnika iz vojvođanskog grada Temerina, bio
je jedan iz serije prvih ikada snimljenih filmova na jezicima
jugoslavenskih narodnosti - u ovom slučaju mađarskom. Ideja je
bila da se preko njih afirmiraju razne etničke kulture koje žive
u Vojvodini.
Sa svojim spojem oštroumne
logike, suspregnutog humora i etičkog nagona, Jurij Meden nam je
dao kulturalni manifesto i svima razumljivi vodič kroz zahtjevnu
umjetnost gledanja. Dignimo se gledatelji, na oružje! Ovo je čin
građanskog neposluha najviše razine – Paolo Cherchi Usai
Puno zabavnija nego što bi
trebala biti knjiga o kulturalnoj teoriji, Jurijeve 'Ogrebotine
i glitchevi' predstavljaju se kao slučajna kolekcija
razmišljanja, ali rezultat je više rasvjetljujuć od nekih tobože
težih i značajnijih djela – Jared Rapfogel, Cineaste
Najljepša stvar vezana uz ovu
knjigu je njen veseo i namjeran nivo kontradiktornosti. Medenova
knjiga pokriva puno veće područje od samih uskih pitanja
očuvanja i prezentacije. To je istraživanje raznolikih aspekata
svjetske filmske kulture. Izuzetno važna i zabavna knjiga –
Adrian Martin, Ubiquarian
izvor:
hfs.hr ›››
.jpg)
_001.jpg)