Učestalost neshvatljivog sadizma,
iživljavanja, svireposti, čini se da se stalno povećava.
Pogledajte oko sebe. Obijest malih nasilnika u osnovnim
školama, povampirenje tinejdžera koji, kao u Pekićevom
romanu Besnilo, iz čista mira prebijaju slabije od sebe,
ponekad i nasmrt, kao Luku Ritza; pa onda dvonoga čudovišta
koja zlostavljaju u četiri zida, i njihovi tihi pomagači
koji gledaju svoja posla. Gdje je nestao čovjek? To je
pitanje danas aktualno kao ekonomska kriza, kao stopa
nezaposlenosti. A postoji li kakva uzročno posljedična veza
između ovog socijalno krhkog vremena i okrutnosti? Je li
pritisak ekonomske nesigurnosti i neimaštine poticaj sve
raširenijoj nečovječnosti?