Muka mi je što su mi roditelji u 60-im godinama bez krova
nad glavom - jer nisu članovi DPS-a. Muka mi je što su mi
baba i đed Podgoricu gradili i njihove braća i sestre ginuli
za CG, da bi im potomci brinuli kako da sjutra prinesu hranu
na sto. Muka mi je što jedna divna porodica sa petoro djece
dolazi za desetak dana u Australiju, posramljeni što u Crnoj
Gori nisu mogli da ostvare ideale zbog kojih su napustili
Melburn prije šest godina. Njihov ideal - da od svog rada
žive i školuju djecu u rodnom Nikšiću. Pogađate, nijesu
mogli da nađu posao, sa australijskom diplomom i znanjem
engleskog. Status: politički nepodobni. Muka mi je što zbog
svega ovoga moja nova porodica u Melburnu, porijeklom iz CG,
ima samo negativne konotacije kad se ona pomene. Previše su
puta bili nasamareni na aerodromu, granici, hotelu, u
opštini... Ne volite vi više CG od mene. Boli, kad napišem
„Crna Gora“ - a mislim vi! Vi, beskičmenjaci, poltroni,
sitne i korumpirane duše, koji ste CG lišili njene. Pa kad
će vam više biti dosta para, vlasti i moći? Valjda će jednog
dana doći i to „crnogorsko proljeće“, da i vama, glavari,
neko “glave dođe”.