Život nije generalna proba. On
bude i prođe. Ne smije se umirati za državu. Treba živjeti.
Država će vas često poticati da za nju crkavate, rijetko će
vas nasmijati, a još rjeđe zamoliti da živite za nju. Država
traži da je volite, ali isto tako traži da zbog nje nekoga
mrzite. Države treba žaliti baš kao i svaku prolaznu stvar,
baš kao i ljudsku sudbinu. I zato im se treba smijati. I
državi i sudbini. U lice. Treba živjeti nasmijan. U inat
državi. U inat sudbini. Treba pobjeći od mrkih lica koja
odlučnog pogleda gledaju u daljinu. Njima treba ostaviti
države za koje se mora umirati. Njima treba ostaviti himne
koje na usnama nosimo u smrt, zbog kojih u tu smrt počesto
srljamo. Jer nas prevare. Jer pomislimo da su istinite. A
istine nema izvan ljudskog srca toliko sićušnog da u njemu
jedva da ima mjesta za pravu ljubav i pokoje razočaranje.
_001.jpg)