Bjesomučna prepucavanja
kvaziljevice i kvazidesnice, koja poput raka iz dana u dan
truju naše društvo, dozlogrdila su Zagrepčanki Mireli
Španjol Marković, koja je o svemu što nam se proteklih dana
događa i čemu svjedočimo, objavila poduži status na
Facebooku.
U njemu se podjednako obrušila
na fašiste i antifašiste, predsjednicu RH, oporbene
političare kao i na inertnog premijera koji ni u najgorim
situacijama ne pokazuje ni truna empatije.
Njezin
status prenosimo u cijelosti:
Ja baš nisam ljubitelj pljuvanja
i negative. To što ne šizim svaki dan na ovo što se događa u
društvu ne znači da me nije briga. Samo mislim da nema
smisla rigati vatru svaki dan. Prestane biti informativno, i
čovjek se sam otruje negativom. Ali danas ću reći. Uglavnom
direktan povod je što sam sinoć sam nakon dugo vremena
gledala Otvoreno cijelih 15 minuta. Odvratno je to što se
uspije izgovoriti u javni prostor ove zemlje. Bez ikakve
odgovornosti za izgovorenu riječ. Bez odgovornosti
televizije oko toga koja ljude i vrijednosti promoviraju.
Zadnji čavao u lijes ovog
društva zakucat će intelektualci koji šute. Koji šute kad na
svim televizijama prikazuju šačicu profašistički
raspoloženih kretena koji predstavljaju dno dna ovog društva
kako na Cvjetnom protestiraju protiv nečega što uopće ne
razumiju a daje im se prostor kao da su maltene otkrili
lijek protiv raka.
Ponašanje vodećih političara ove
zemlje ispod je razine pubertetskog šepirenja koje barem ima
svoju hormonalno opravdanje. Ali koje opravdanje ima
Hasanbegovićevo maloumno razmetanje replikom jedne ploče
koja nosi simbol jednog vremena? Nije li to ruganje cijeloj
povijesti ove države? Šamar jednoj generaciji naših djedova,
očeva i nas samih, izrasloj na antifašističkoj prošlosti i
časnoj borbi ove zemlje protiv fašizma?
Kad
smo prestali govoriti o vrijednostima?
Ali taj način - ponašanje,
sadržaj i govor tijela ovog čovjeka nije spojivo s
ponašanjem normalne odrasle osobe. Na stranu sad njegovi
stavovi, ali čovjek ima dijagnozu. Niti to nije problem,
nego je problem što se te vrijednosti i to ponašanje
prikazuju na svim kanalima općeg informiranja kao relevantna
vijest, problem je to što je taj čovjek bio ministar KULTURE
i što mislimo da je dovoljno da se tome SAMO rugamo.
Nadalje, ponašanje predsjednice
koja se nasmiješeno slika na kršu Kornata, mjestu najveće
civilne tragedije hrvatskog naroda pokazuje potpuno
nepoštivanje prostora na kojem se nalazi, kao i nesvjesnost
koliko je nebitno kako će ispasti na fotografiji. Jer je
ispala nakaradno.
Premijer koji o požaru govori
kao da najavljuje dolazak Davida Copperfielda a ne prirodnu
opasnost koja je poharala pola Hrvatske
Gdje
je tim ljudima empatija?
Vrijednosti, kad smo prestali
govoriti o vrijednostima? Što to promoviramo, jesmo li
dovoljno učinili ako se samo rugamo? Postali sm odruštvo
cinika, ojađenih razočaranih ili još gore eutanaziranih
biljaka kojima jejidni način borbe sarkazam. Što radi
policija, državno odvjetništvo, što rade mediji, što rade
intelektualci, što rade opinion makeri?
Hoće li netko konačno staviti
nekome lisice na ruke i zatvoriti luđake u ludnice? A ne 70
godina nakon 2. svjetskog rata banalizirati i opravdavati
fašističke simbole? Premještati ih iz Jasenovca u Novsku?!!
Bez komentara?
Konačno, da ne izostavim
nemuštost vođe najveće opozicijske stranke ili bilo kojeg
političara da se jasno, dostojanstveno i s težinom
suprostavi ovoj moralnoj propasti društva.
Odvratno je to što smo učinili
vrijednostima ovima zemlje i kojim ljudima smo dozvolili
pravo odlučivanja.
Da citiram velikog Vladu Gotovca:
"I kada bih morao birati hoći li sa strašilima ovima živjeti
ili s vama umrijeti, izabrao bih smrt."
Čini se da smo izabrali
polaganu, mučnu i bolnu moralnu smrt.
Odvratno i neoprostivo.
.jpg)
_001.jpg)