Ljubljenje, kao jedan od oblika
"govora tijela", spada u arsenal emotivnih manifestacija i
isključivo je povezano s porodičnim, ljubavnim i
prijateljskim odnosima. Svako ljubljenje izvan tih okvira
vrsta je licemjerja, bez obzira na to što donosi (samo na
prvi pogled) određenu relaksaciju, ali i korist u političkom
marketingu – za vanjsku upotrebu. To što će se oni ljubiti,
kad se okupe na različitim sastancima, ne treba nikoga
zavarati i korisnije bi bilo da su pristojno suzdržani, a da
obavljaju bolji posao za svoje građane i narode. Na prostoru
bivše SFRJ takvo ponašanje poprima tragikomične razmjere.
Svi su, kao, prijatelji, a već četvrt vijeka ne mogu se
pomaći iz blata nepotrebnih ratova i pljačkaške
privatizacije jer nemaju ni znanja ni volje na primjeren
način riješiti osnovne probleme građana... što je njihov
jedini posao. Čini se da je sto puta bilo iskrenije bratstvo
i jedinstvo u bivšem sistemu nego ovo ljubakanje danas. Kao
da se ljube zmije otrovnice i takmiče koja će više otrova
ubrizgati onoj drugoj. Što se tajnim ili komplikovanim
putevima vena i arterija prenosi na obične ljude. Pogotovo u
predizborno vrijeme.
_001.jpg)