autor poezija

 

 

autor: Svetislav Domazetović

 

POEZIJA

Samo u snovima parazita

 

Po nalogu njihovom

došao si u 

finansijsku nedođiju

koja na izdisaju bi;

 

Želja tamo onih bi, da

ne prođes ispit taj i tako

završiš uspon svoj;

 

Ali, od pustinjske dubioze

ti stvori raj, koji poželješe mnogi potom, da poberu plodove sposobnosti tvoje;

 

Istina je da si im smetao od

uvijek što god da si im

dao, jer lagumska riječ bi

prejaka za ponosna pleća tvoja;

 

Dobro zaštićeni paraziti vremena tog, sa stranim skraćenicama imena svojih i dalje su tu, pošto ljušture svoje promijeniše;

 

I spremaju se da ih opet promijene, jer misle da

vrijeme njihovo još traje,

bilo kroz njih, bilo kroz

krv njihovu;

 

Sjedeći sada oni u foteljama vremena koje

bi, misle da horizont njihovog kraja daleko je još;

 

Ili fatamorgana njihovih sve brojnijih neprijatelja, koji ih sada kao knjigu čitaju;

 

Krug se završio skoro, pa će se oni vratiti na ono s početka svojega, gdje su onakakvi kakvi rođeni bjehu, a prije vremena nakaradnih.

 

◄•►

 

O Etru

mozemo govoriti kao o (samo) gornjem sloju vazduha,

prostoru iznad oblaka...

 

Mozemo govoriti kao o prostoru gdje zvijezde lebde i

Bogovi stanuju... 

A, posto znamo da svaka nasa izgovorena rijec neku energiju nosi,

Etar je i prostor gdje one mogu ostavljati svoj pozitivni ili negativni impuls... 

* * * 

ETAR 

Krv,

kada svugdje ocima vidna bude, na puteve prave ce nas silno vracati; 

Jer posle neizbora mnogih i stalnih, drugoga izbora vise imati necemo; 

Znoj sto osjetice se odmah, zaudarace na sve zablude o vaznosti izbora nasih, a tudjih; 

Taj znoj cisticemo, ali necemo moci; 

Dok ne spoznamo da sada samo suze i krv oprati ga mogu; 

Te suze krvlju nagnane,

skupiti se dovoljno prvo u Etru moraju; 

Bas onoliko koliko tvrdoglavih stranputica bilo je; 

Kako bi prvo Etar ociscenje dozivio; 

Ekvivalent neizbjezni kao i oduvijek je to,

Krug Nebeski koji zatvoriti se mora.

◄•►

POEZIJA

Zvijezdi lutalici sto mir svoj trazi... 

ZVIJEZDA LUTALICA

Neka bude sve po

tvojoj volji samoj;

 

Ako pitam, ne znači da insistiram,

poštujem ja tvoje težnje;

 

Tvoje težnje, tvoja sloboda,

 

O miru,

O nemiru,

O željama,

O potrebnom,

O povratku inicijalnom;

 

Sve poštujem što tvoje je;

 

Jer sloboda tvoja, je tvoja;

 

I ne može ti niko ništa,

nametati, što ruši je;

 

Što god ti mislila,

da mislim ja;

 

Znaš,

nešto može biti

lijepo,

samo dok je takvo

kakvo je;

 

Nedodirnuto

izvorno svoje

i Božije;

 

Neka je

tvoja glava više u oblacima,

nego na zemlji;

 

Sve dok je tamo,

gdje želja je njena;

 

Tako je bilo

i

tako će kod Zvijezda lutalica uvijek biti;

 

Jer snovi smo mi

i

mi smo snovi,

a sve između,

Oklop je,

teško nametnuti;

 

Zato stalno hrliš njima,

hrliš povratku

svome,

gdje svoja si,

gdje prozimaš se sva;

 

Sa svim što jeste,

što bilo je

i što će biti;

 

Eto, to ja mislim o tebi,

a, ti si sumnja,

jer sumnja je

školjka tvoja;

 

Što štiti te

do povratka tvoga;

 

Gdje bila si

i gdje ćeš svoja biti

i na svome;

 

A, ja ću ti jednom doći

kad osjetim da lokote školjke svoje,

zaključati si zaboravila;

 

I svoji će na svome biti.

◄•►

POEZIJA

POBJEDNIK

 

U vremenima smutnim, pobjednika ima više;

 

Iako ih u stvarnosti nema nijednog;

 

Svi su oni sjajni, ali

da stvarnost sakriju i iskrive;

 

Naprave je za duže vrijeme bizarnom,

po kroju svom;

 

Da ljudi u svom nametnuto lažnom pragmatizmu i strahu imaginarnom;

 

Zaborave, kako pobjednik pravi izgleda;

 

Da zaborave da kod pobjednika je sve beskompromisno jako;

 

Da ga samo čistoća nepatvorena i sirova krasi;

 

Da se ni na što ne oslanja, jer potrebe te nema;

 

Mjesta tu nema ni za dogovore gdje više njih, neiskreno dijeli nešto;

 

Niti priča o skorom kraju svog protivnika, nego ga u njega silno uvodi;

 

Ne sluša ni vrijeme čak, nego ga predvodi i ono sámo klanja mu se,

od zemlje do neba;

 

Kada zbori, riječi njegove su poput oštrog i kratkog mača;

 

Strah rađaju, snagu protivnicima oduzimaju;

 

A onima koji uz njega su, polet i jasnoću svemu daju.

◄•►

POEZIJA

BODLJE SPOZNAJE

 

Sve borbe moje što mi prošlost satkaše;

 

Poput BODLJI stalno osjećam;

 

Svaka je tu i

iako iz raznih vremena,

pobjedonosno se stopiše u momentu ovom;

 

Da pokažu da oduvijek i zauvijek će biti tu;

 

Kao nutrina i sjenka,

meni odredjena;

 

Čak i dosta prije mog rodjenja;

 

Što god radio,

gdje god bio,

čije god skute da mjerkam;

 

Bez

BODLJI SPOZNAJE ja,

očigledno ne mogu;

 

I za sve drugo,

sto čini mi se da konačno dolazi;

 

Cereći mi saopstavaju

da sve,

samo iluzija je;

 

Postajem svjestan da sada vec sladak ukus gorčine u ustima mojim, sudjen mi je.

◄•►

POEZIJA

BLAŽENSTVO 

Desilo se danas da blažen budem; 

Negdje između dva svijeta stopljen sa svim vidljivim i nevidljivim; 

Vrijeme je negdje kukavički pobjeglo, fizičko u meni bi odvojeno takođe; 

Postadoh dio svega što okružuje, oči mi čudne predstave signaliziraše; 

Umor, stege i bore svakodnevnog života nestadoše; 

Vrata Prvotnog otvoriše se da podsjete genom moj kako bi i kako će biti.

◄•►

autor poezija