Skorašnja epidemija
pokazala je svu nemoć, neelastičnost ili u jednoj riječi
opisano, svu anahronost sadašnjeg, industrijsko-finansijskog
kapitalizma.
I prije pandemije,
vidljive su bile, negdje pukotine, a negdje krateri, u
sistemu, začetom u vremenu parnih mašina. Situacije
fluktuiraju od stagnacije do kolapsa po mnogim pitanjima: od
finansijskih sistema, ekoloških problema, zdrastvenih
institucija, policije, tužilaštva i sudstva, čitavih država
koje to, sem forme, nisu, do parlamentarnih izbora.
Da ne navodim bilo
koju nerazvijenu ili zemlju hibridne demokratije, navešću
najrazvijeniju zemlju svijeta - USA i njene dvije zadnje
izborne predsjedničke "trke", na kojima su se pokazale i
dokazale sve slabosti, gdje se tehnologijom IV tehnološke
revolucije, može iz jedne zemlje, uticati na izbore u drugoj
zemlji ili gdje takvi izbori dovedu na vlast čovjeka, koji
je, možda zbog ranijih angažmana, zaslužan, ali je fizički
upitno spreman za takvu poziciju.
* * *
Sada se dolazi do
prelomne tačke, pitanja, što je uzrok navedenom i još više
nenavedenog...
Mnogo će njih reći i
to neumorno dokazivati, da je uzrok svemu ujdurma vrlo malog
broja ljudi.
Ustvari, taj mali,
ali vrlo moćni, broj ljudi je tu gdje jeste, ne zbog svojih
zavjera, nego zato što su prvi primijetili potrebe za
promjenama ili se prosto prilagodili dolazećim promjenama.
Ok, s obzirom na nivo
razvijenosti današnje nauke, sasvim je moguće, da je
pandemija korone vještački, zavjerom moćnika, prouzrokovana.
Medjutim, bez obzira
na njene posledice, istina je samo, da je ona bila i ostala
vulgarna dijagnostika nemoralnog, samozadovoljnog sistema,
koji broji zadnje dane.
Suštinski istovjetno,
u 14 vijeku, desila se najezda (trgovačkim brodovima) pacova
sa istoka, koji su prenijeli bubonsku kugu.
Kuga je u svom naletu
pokosila polovinu evropskog stanovništva.
U isto vrijeme utrla
je put za pojavu radničkih pokreta.
Danas to izgleda
nedvosmisleno jasno, iako to tada niko nije povezivao.
Sve posle udara kuge,
bilo je pripremanje
terena za pojavu kapitalizma.
Tada pacovi sa istoka,
danas slijepi miševi sa (takodje) istoka, ali suština,
odnosno zakonomjernost je ostala ista.
U smislu i u svrhu
daljeg dokazivanja, treba naglasiti da, tada nije bilo niti
suludih naučnika niti planetarnih moćnika, otudjenih od
matičnih država, koji bi stajali iza ove pošasti.
* * *
Kritike usmjerene "Inkluzivnom
kapitalizmu" /Valentin Katanasov itd /, da je on ništa više
od redizajniranog feudalizma, da omogućava šačici ljudi
nemjerljivu vlast i sve ono što sa istim dolazi..., su na
nivou logike "Lumpenproletariat"-a, iz 19 vijeka, gdje su
radnici lomili mašine, kako bi sačuvali radna mjesta,
umjesto da su se prilagodili i naučili da rukuju istim, kako
bi im bilo lakše.
Danas (i) to izgleda
suludo, ali je tada "pilo vodu".
* * *
Kamen temeljac
kritikama je, da će nestati srednja klasa...
Ovdje su dvije stvari
tačne:
da bi se sistem
promijenio, mora se uništiti srednja klasa, jer je ona ta,
koja vjeruje u sistem, koja štedi, koja vjeruje u poslove do
penzije i u penziju, koja glasa na izborima...
Ali i pod drugo, već
danas, pod okriljem sadašnjeg sistema, srednja klasa ubrzano
nestaje, raslojava se, jer od svojih sve manjih zarada ne
samo da ne može platiti ni sve skuplju energiju ni hranu,
nego ne može ni sačuvati postojeću imovinu.
Jedino što joj je,
još ostalo,
je glasanje na
izborima, od kojih ona sama, nema ama baš nikakve koristi.
Na kraju i na početku,
to decenijama i više nisu slobodni izbori, već
medijsko-finansijski svedirigovani izbori sa unaprijed
poznatim rezultatom.
Usko povezano sa
rezultatima ovakvih "izbora" su masovne pojave hibridnih
mafijaških država sa diktatorima na čelu, protiv kojih
sadašnji, neresetovani kapitalizam, nema lijeka.
O potrebi za novim,
kapitalizmom, govori i činjenica, da je u Vatikanu osnovan
Savjet za inkluzivni kapitalizam.