biografija:
Tomislav Domazet-Lošo (Split,
1974.) hrvatski je genetičar. Predmet interesa mu je
evolucijska genetika, evolucijska razvojna biologija,
makroevolucija i evolucija tumora. Zaposlen je na Institutu
Ruđer Bošković kao viši znanstveni suradnik. Tomislav
Domazet-Lošo, sin hrvatskog admirala Davora Domazeta-Loše,
rođen je u Splitu 1974. godine. Godine 1997. diplomirao je
biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu,
a 2003. doktorirao je genetiku na Institutu za genetiku
Sveučilišta u Kölnu.[1] Godine 2007. otkrio je metodu
genomske filostratigrafije koja kaže da svaki danas živući
organizam u svom genomu nosi zapis o svom evolucijskom putu.
Otuda je moguće iščitati evolucijsku povijest vrste. U svom
predavanju 17. rujna 2007. u Dvorani Matice hrvatske
Domazet-Lošo predstavio je prve ikad napravljene
filostratigrafijske mape. Do tog otkrića jedini izravan
pristup istraživanju evolucijske povijesti je bilo
izučavanje i uspoređivanje fosilnih ostataka otkrivenih na
lokalitetima diljem svijeta. Kako je unaprijed nemoguće
predvidjeti gdje će se pojedini fosili naći, evolucijska
istraživanja umnogome ovise o sreći u otkrivanju dobrih
paleontoloških nalazišta. Teorija genomske filostratigrafije
riješila je taj problem.
Domazet-Lošo i njegovi suradnici pokazali su da dijelovi
organizma izloženiji okolišu češće doživljavaju evolucijske
promjene. Potom, uspjeli su rasvijetliti i slijed nastanka
tzv. zametnih listića, pratkiva koja nastaju u tek začetom
organizmu prvih dana razvoja i iz kojih se tijekom daljnjeg
razvoja razvijaju sva ostala tkiva. Na posljetku, otkrili su
mogući genetički uzrok tzv. Kambrijske eksplozije, događaja
koji je zaintrigirao još i Charlesa Darwina, kada su prije
oko 540 milijuna godina u geološki kratkom razdoblju
neobjašnjivo naglo nastali gotovo svi danas postojeći
životinjski oblici. Metoda, pak, ne može vidjeti relativno
sitne događaje poput razdvajanja čovjeka i čimpanze. Široj
znanstvenoj javnosti rad dr. Tomislava Domazeta-Loše i
suradnika premijerno je predstavljen u Splitu na 5.
svjetskoj konferenciji forenzičke genetike i molekularne
antropologije.