Decenije permanentno trajuće
tranzicije (Marks bi to nazvao prvobitnom akumulacijom)
očito nijesu donijele prosperitet i bolji život, već su ih
vladajuće pseudoelite iskoristile isključivo za podjelu
plijena. Dakle, nijesu stvoreni uslovi za kreiranje viška
vrijednosti, već je vlast doživljavana kao diskreciono pravo
da se vrši preraspodjela već postojećeg bogatstva, pri čemu
je svaki novi krug preraspodjele značio i umanjenje
„količine“ bogatstva. Snažne i nezavisne institucije bi u
normalnim okolnostima bile brana od ovakvih zloupotreba
političke moći, te stoga vlastodršci nijesu ni dozvoljavali
da se konstituišu kao takve, već su mahom pretvarane u puke
alatke za obračun sa političkim neistomišljenicima i
rivalima.
_001.jpg)