Ne znam zašto su na dan 2.
oktobra ove godine, na Dan tiranije protiv slobode medija,
ili na Crni dan za novinarstvo, šutjela i sva druga
nacionalna udruženja profesionalnih novinara širom svijeta,
nacionalne akademske zajednice, neovisni intelektualci,
mladi globalisti, nobelovci, pacifisti i filantropi - od
Balkana do Grenlanda? Zašto smo se toliko sviknuli na
nevidljivu ruku imperatora, koja nas svakodnevno sprečava da
se vlastitim stavovima, demaršima, uličnim demonstracijama i
na sve druge zakonite načine usprotivimo diktaturi
imperatora modernog vremena, koji, korak po korak i sve
okrutnije, čovjeka-jedinku gase nehajno kao što se nehajno
gase svijeće čija vam svjetlina postane suvišna.