Jamal Khashoggi, Irina
Slavina, Julijan Assange i dvojica francuskih reportera
žrtve su 'savremenog i demokratskog svijeta'.
Internacionalno poznatog
novinara Jamala Khashoggia likvidirala je ruka arapskog
monarhaEPA-EFE
Bez pretjerivanja, 2. oktobar bi
se u novinarskom svijetu od ove godine mogao zvati Danom
tiranije protiv slobode medija, ili Crnim danom za
novinarstvo. Na ovaj dan prije dvije godine na najsvirepiji
način u novijoj historiji novinarske profesije, usred
konzulata svoje zemlje u Istanbulu, nestao je
internacionalno poznati saudijski novinar Jamal Khashoggi.
Sve dosadašnje istrage govore da je, nakon zvjerskog
mučenja, likvidiran, a zatim je tijelo izmasakrirano, kako
bi njegovi posmrtni ostaci sve do danas ostali neotkriveni.
Dokazano je da iza svirepe likvidacije poznatog novinara ne
stoji niko drugi do saudijski princ prijestolonasljednik
Mohammed bin Salman.
Na isti ovaj dan prošlog petka
je Irina Slavina, ruska novinarka nezavisnog portala Koza
Press, preminula nakon samospaljivanja ispred ureda lokalne
policije u Nižnjem Novgorodu, oko 400 kilometara udaljenom
od Moskve. Irina se odlučila na samoumorstvo nakon što joj
je policija prethodnog dana pretresla stan, duže od četiri
sata držala ju u kućnom pritvoru, a zatim zaplijenila njenu
računarsku opremu, novinarske bilježnice, mobitele,
memorijske kartice i ostale "sumnjive predmete". Dan ranije
na Facebooku napisala je: "Za moju smrt okrivite Rusku
Federaciju!"
Dok je Irenina duša ovog 2.
oktobra samoosvetnički i zauvijek isčezavala iz
ovozemaljskog svijeta bezumlja, nemorala i zla, gotovo u
istim tim trenucima u Londonu je okončavano završno
trosedmično sudsko ročište Julianu Assangeu, 49-godišnjem
australskom izdavaču, istraživačkom novinaru i osnivaču
Wikileaksa. Višemjesečna rasprava je vođena po zahtjevu
američkog pravosuđa radi Julianovog izručenja Sjedinjenim
Američkim Državama, kako bi mu se sudilo za javnu objavu
tajnih dokumenata i "špijunažu protiv američkih nacionalnih
interesa".
Monarsi,
diktature i 'savremene' aveti
Završno ročište je okončano
odlukom britanske sutkinje Vanessa Baraister da se odbrani
"optuženog" odobri dodatno vrijeme od četiri sedmice za
podnošenje argumenata, a američkoj strani su odobrene dvije
sedmice. Konačna odluka po zahtjevu za izručenje, kako je
sutkinja najavila, "najvjerovatnije će biti objavljena nakon
predsjedničkih izbora" u SAD-u, zakazanim za 3. novembar.
Budu li prihvaćeni navodi američke optužnice, Assangeu
prijeti neizbježno političko suđenje, sasvim izvjesna kazna
od čak 175 godina, samrtna samica u nekom od najzloglasnijih
zatvora "demokratske" Amerike i, konačno, ugasnuće njegovog
istraživačkog novinarskog bića.
Dok je završno ročište po
američkoj tužbi protiv Assangea u Londonu još trajalo,
francuska je Vlada preduzimala "sve što je u njenoj moći"
kako bi ovog 2. oktobra evakuirala dva ranjena novinara
pariškog Le Monda sa vatrenih položaja u Nagorno-Karabahu.
Dvojica novinara, rođenih 1989. i 1991. godine, na bojištima
bivših sovjetskih republike snimali su civilne izbjeglice
zajedno s grupom novinara u Martuniju, zapadno od
Nagorno-Karabaha, samoproglašene republike na teritoriji
Azerbejdžana s većinskom armenskom populaciojom, zbog kojeg
su prije nekoliko dana Azerbejdžan i Armenija započele
ponovni rat.
Napomena o autorskim pravima
Preuzimanje dijela (maksimalno
trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom
14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine:
"Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala
zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu
nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije
navedena u samom materijalu."
Ako neki drugi medij želi
preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al
Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš
tekst.
Ako neki drugi medij želi
preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata
nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al
Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je
objavljen naš tekst.
Šta je zajedničko svim ovim
zlodjelima protiv novinara? Internacionalno poznatog
novinara Jamala Khashoggia likvidirala je ruka arapskog
monarha. Iskusnu rusku urednicu Irinu Slavinu u
samospaljivanje je natjeralo samovlašće ruskog diktatora.
Jednog od najpoznatijih svjetskih "zviždača" protiv
diktature američkog imperijalizma i obavještajno-prislušnih
aveti savremenog doba Juliana Assangea bezmilosno progone
vlasti "demokratske" Amerike. Dvojicu francuskih ratnih
reportera teško su ranila oružja kojima je Bečka konvencija
o zaštiti civila u ratu nebitna. Šta je to onda zajedničko
svim ovim zlodjelima protiv novinara i novinarstva kao
profesije? Zajedničko je spoznanje da svijetom danas
upravljaju imperatori savremenog doba, s neukrotivom svemoći
vladara. U vladavini imperatora i svemoći vladara, logično,
nema vladavine prava, pravne države, niti ljudskih prava i
građanskih sloboda.
Šta
se dešava s brojnim deklaracijama?
Gdje se to, onda, nalazimo
danas, u oktobru 2020. godine, u 21. stoljeću? Šta se to
danas dešava s čuvarima Deklaracije o pravima čovjeka i
građana iz davne 1789. godine, ili Univerzalne deklaracije
Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima iz 1948. godine,
Evropske konvencije o ljudskim pravima iz 1950. godine,
Kairske deklaracije o ljudskim pravima u Islamu iz 1990.
godine ili Povelje Evropske unije o osnovnim pravima iz
2000. godine?
Svakim od ovih međunarodno
priznatih, i danas važećih, "svetih pisama" o ljudskim
pravima propisani su isti ili slični temeljni principi, među
kojima su pravo na život, slobodu i sigurnost ličnosti,
pravo na obrazovanje, pravo na rad i zaposlenje, pravo na
puno učešće u kulturnom životu, sloboda od torture ili
svirepog, nehumanog tretiranja ili kazne te sloboda
mišljenja, uvjerenja i vjeroispovijesti.
Ako je svega ovoga svakim danom
u svijetu sve manje, a javne retorike o demokratiji
"globalnog sela" sve više, čime se to onda danas uopće bave
svi ti formalni čuvari vlastitih proklamacija o ljudskim
pravima? Čemu danas uopće služe svjetske poluge globalnog
reda kao što su Ujedinjeni narodi? Čime su to danas toliko
zaokupljeni mehanizmi odlučivanja u Vijeću Evrope i
Evropskoj uniji? Šta je posao javnih pravobranitelja,
državnih tužilaštava i svih drugih čuvara demokratije ako
već ne vide ili ne znaju za sva ova i druga masovna zlodjela
protiv novinara, građanskih prava i elementarnih ljudskih
sloboda?
Briljantne
riječi Charlesa Bukovskog
Što više shvatam neke stvari,
više bih volio da ih nisam shvatio. Umjesto odgovora na sva
ova pitanja, koja nisam u stanju ni samome sebi dati, često
se prisjetim brilijantnog zaključka slavnog Charlesa
Bukovskog: "Što više shvataš neke stvari, više bi volio da
ih nisi shvatio." Doista?
Zašto je Jamal Khashoggi otet,
mazohistički mučen i samljeven? Zašto je koleginici Irini
Slavina iz Rusije bilo draže gorjeti nego živjeti? Zašto je
Julian Assange sedam godina morao provesti u ekvadorskoj
ambasadi u Londonu? Zašto i kako američko pravosuđe može od
Velike Britanije zahtijevati izručenje jednog Australca a da
pritom australsko pravosuđe, vlada, mediji, nevladine
organizacije i cijela australska i globalna javnost šutke i
mirne savjesti započinju novi dan?
Ne znam zašto su na dan 2.
oktobra ove godine, na Dan tiranije protiv slobode medija,
ili na Crni dan za novinarstvo, šutjela i sva druga
nacionalna udruženja profesionalnih novinara širom svijeta,
nacionalne akademske zajednice, neovisni intelektualci,
mladi globalisti, nobelovci, pacifisti i filantropi - od
Balkana do Grenlanda? Zašto smo se toliko sviknuli na
nevidljivu ruku imperatora, koja nas svakodnevno sprečava da
se vlastitim stavovima, demaršima, uličnim demonstracijama i
na sve druge zakonite načine usprotivimo diktaturi
imperatora modernog vremena, koji, korak po korak i sve
okrutnije, čovjeka-jedinku gase nehajno kao što se nehajno
gase svijeće čija vam svjetlina postane suvišna.
.jpg)
_001.jpg)