Ako ne reagujete na ego drugih ljudi, to je jedan od
najuspješnijih načina ne samo za nadrastanje vlastitoga ega,
nego i za rastvaranje kolektivnog ljudskog ega. Ali, takvo
stanje možete postići samo ako shvatite da ponašanje druge
osobe proizlazi iz ega, kao izraz kolektivnog ljudskog
poremećaja. Kad shvatite da nije riječ o nečemu ličnom, više
nećete osjećati prisilu da reagujete kao da jeste. Kad ne
reagujete na ego, nerijetko ćete biti u stanju izvući
najbolje iz drugih ljudi, onu neuslovljenu svijest za
razliku od uslovljene.
◄•►
Uopšte nije važno žalite li se naglas ili samo u mislima.
Ego nekih ljudi koji se nema sa čime drugim identifikovati
preživljava samo kroz prigovaranje. Kad ste u vlasti takvog
ega, prigovaranje vam je, osobito drugim ljudima, prešlo u
naviku, ali je, dakako, nesvjesno, što znači da ne znate šta
radite. Dio toga obrasca je i pripisivanje negativnih
mentalnih etiketa drugim ljudima, bilo da to radite direktno
ili, što je uobičajenije, kad govorite o njima s drugima ili
dok jednostavno razmišljate o njima.