Ključni član navedenog propisa, za koji treba dva-tri puta
uzeti vazduh da se u cugu pročita, glasi: “Lice koje izgradi
zgradu ili drugu građevinu (građevinski objekat) u skladu sa
zakonom na zemljištu na kome drugi ima pravo svojine
(graditelj), stiče pravo svojine i na zemljištu na kome je
izrađen građevinski objekat, kao i na zemljištu koje je
neophodno za redovnu upotrebu tog građevinskog objekta, ako
nije znalo niti je moglo znati da gradi na tuđem zemljištu,
a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah
usprotivio”. U prevodu: uskoro će zakon dozvoljavati da
gradite zgradu ili neki drugi objekat na tuđoj zemlji. Šta
potencijalni graditelj može ljepše poželjeti: umjesto da
kupuje skupe placeve namerači pogodnu lokaciju – na morskoj
pjeni, u nacionalnom parku, u nečijem dvorištu… i gradi.
