Nije moguća bilo kakva artikulacija političke misli ukoliko
je lišena ideologije. Moglo bi se reći da nije moguća
artikulacija bilo kakve društvene misli, a koja duboko u
sebi nema ideološki oslonac. Čak i liberali imaju ideologiju.
Najlukaviju i najpodmukliju, ali ipak je i to ideologija i
nečiji pogled na svijet. Jedan od uzroka propasti današnje
evropske ljevice je upravo taj da su pokušali napraviti
otklon od ideologije ne shvatajući da je to nemoguće i da su
napravili isključivo otklon od ljevice tj. od samih sebe.
Prvo što će vam reći svaki zagovornik kapitala i
eksploatacije radnika je upravo to da se odmaknete od
ideologije i bavite se životnim problemima, a u suštini
dobro znaju da rješenje tih problema i polazi od ideološke
osnove. Da li je ta osnova desničarska, ljevičarska,
liberalna to je drugo pitanje, ali rješenje koje zagovaramo
se kreira na osnovu ideološke dogme kojoj smo skloni.
Ideologija je skup dogmi i pogleda na svijet koji
uobličavaju naše svjetonazore. Ideologija je najpraktičniji
život, a ne apstraktna teorijska forma. Kada je ljevica
pobjegla od ideologije i zaplela se u silna teoretisanja, a
koja su po pravilu sa svakim novim stavom bila
kontradiktorna sama sebi počeo je njen strmoglavi pad.
Ideologija ljevice je jasna kao dan i egzaktna kao
matematika i fizika. Tu nema prostora za polovična rješenja,
jer polovičnim rješenjima se izlazi iz ljevice i prelazi ka
liberalima i centru, a liberali su najdosljedniji zastupnici
kapitala i ekonomskog porobljavanja i ugnjetavanja na
kolektivnom i individualnom nivou. Oni će se boriti za svako
vaše pravo osim prava da vas kapital i kapitalisti ne
eksploatišu. Liberali i centar su ljudi koji su veći
protivnici nacionalizma od bilo kojeg ljevičara, a to dolazi
iz jednostavnog razloga jer nacionalizam šteti slobodnom
tržištu roba i rada, sužava bazu ljudskih resursa i otežava
nesmetanu eksploataciju radnika.
Postavlja se logično pitanje koja je razlika onda između
desnice i ljevice? Desnicu možemo posmatrati kao starijeg
brata liberala koji ima mnogo niži kvocijent inteligencije.
Desnica nema problem sa eksploatacijom radnika nego problem
sa tim ko je eksploatator i ko je onaj ko zaradjuje na toj
eksploataciji. Ljevica je protiv svake vrste eksploatacije i
za rušenje kapitalističkog poretka.
Nije moguće biti ljevičar koji se ne zalaže za rušenje
kapitalizma i uvođenje socijalizma, a danas na sceni imamo
baš takav pokušaj kapitalističke ljevice što je toliko
kontradiktorno samo po sebi da bi čak bilo pomalo i duhovito
kada ne bi bilo toliko tragično. Ljevica se ne razlikuje po
tome da li je za rušenje kapitalizma nego po tome kako da se
to uradi, a silne ljevičarske stranke i partije širom Evrope,
Balkana i Bosne i Hercegovine će se svim silama truditi da
vam objasne kako su one istovremeno i za očuvanje
kapitalističkih odnosa, ali i za radnike. Trudiće se i da
vam objasne kako one podržavaju i poslodavce i radnike ne
shvatajući koliko glupo takve izjave zvuče i koliko glupo
izgledaju kada to govore. Nije moguće biti istovremeno na
strani eksploatatora i eksploatisanog jer to bi izgledalo
kao da se istovremeno zalažete za prava lovca i lovine, a
što je samo po sebi besmisleno.
To se događa iz razloga što reprezenti ljevice nemaju pojma
o ideologiji koju bi trebali zastupati i braniti i što u
životu nisu pročitali ništa o tome jer da jesu bilo bi ih
stid davati takve izjave jer bi bili svjesni besmisla takvih
riječi. Oni su se u politici našli iz različitih razloga,
ali su se u njoj dobro snašli i pokušavaju biti svačiji
prijatelji sa ciljem očuvanja vlastitih pozicija. Na kraju
ostaju bez prijatelja jer se kapitalu po prirodi gade, a
radnike izdaju.
Zbog svega rečenog prvi zadatak ljevice u Evropi je da uzme
knjigu u šake i započne ideološki da se obrazuje kako bi
sutra znala za šta se to treba boriti. Kada ljevice počne da
se bavi ideologijom povjerenje radnika i siromašnih će brzo
steći jer će njene poruke biti jasne, njeni ciljevi čisti i
jasni kao sunčan dan, a način ulaska među ljude će biti
nevjerovatno lagan. Do tada će skupine mediokriteta,
plaćenika, ulizica i hohštaplera širom Evrope, a i naših
prostora, marketinški zloupotrebljavati fantastičnu
ideologiju za ličnu korist i na taj način pričinjavati
ogromnu štetu ljevici, idejama za koje se zalaže, ali i
samom društvu.
Ideologija je važna jer ideologija je praksa, a ne teorija i
od ideologije sve polazi i na njoj se sve temelji.
izvor: 6yka.com
›››
