Iako je Evropski parlament proglasio 2028. godinu kao razuman
rok za “Evropu bez azbesta”, Crna Gora nema ni preciznu
evidenciju gdje se sve nalazi materijal koji izaziva rak, ni
plan kako će da ga ukloni
“Tu će sjutra i moje dijete da se kupa”, kaže za CIN-CG/Monitor
Mladen Krivokapić.
On je jedan od 15 radnika koji su radili na čišćenju terena
bivšeg Brodogradilišta u Bijeloj. Uklanjanje ogromnih količina
grita i drugih opasnih materijala trebalo je da se završi do
kraja juna. Ali, ovoj grupi u maju ugovori nijesu produženi,
nakon što su, kako tvrde, upozorili nadležne da se zemlja
nestručno čisti i da opasni azbest ostaje i nastavlja da truje
zemlju i prijeti zdravlju ljudi.
“Negdje se kopalo sedam metara i čistila ta zemlja, a negdje,
kako ne treba, samo pola metra. Tražili smo od Agencije za
zaštitu prirode i životne sredine i CETI-ja da to provjere.
Međutim, umjesto da CETI sam uzme uzorak, kompanija Valgo mu ga
daje i kažu da je sve u redu. Agencija se i ne pojavljuje”, kaže
Krivokapić.
Petočlani tim koji su, prema njegovim riječima, obučili
stručnjaci firme Valgo iz Pariza, izdvajao je azbest iz grita.
“Kompletna oprema, kao astronauti - rukavice, maske,
skafanderi, kiseonik… Dnevno se izdvajalo do osam kilograma
azbesta i skladištilo po posebnoj proceduri. Više tona azbesta
uskladišteno je sada u Brodogradilištu, koji čeka na izvoz”,
kaže Krivokapić.
Iz francuske kompanije Valgo, čiji su predstavnici s
Ministarstvom održivog razvoja i turizma, potpisali u junu 2018.
godine, ugovor o remedijaciji tla u bivšem brodogradilištu
Bijela i iz Agencije za zaštitu prirode i životne sredine
nijesmo dobili odgovore povodom tvrdnji otpuštenih radnika.
Valgo je dobio posao nakon međunarodnog tendera. Uklanjanje
grita (čvrsti otpad i kontaminirano zemljište) u sklopu je
projekta saniranja crnih ekoloških tačaka, za koji je Crna Gora
uzela kredit od Svjetske banke od 50 miliona eura. Nakon toga je
planirano da u Bijeloj nikne servis mega jahti, na osnovu
koncesije na 30 godina koju je Vlada dala konzorcijumu Damen -
Porto Montenegro.
Protest ovih radnika i uskladišteni azbest u Bijeloj dodatno je
aktuelizovao još jednu temu ugroženog zdravlja stanovništva.
Iako je Evropski parlament još 2013. godine odobrio rezoluciju
kojom je 2028. godina proglašena razumnim rokom za “Evropu bez
azbesta”, Crna Gora još nema ni popis objekata ni precizan plan
kako da ukloni iz okruženja materijal koji izaziva neke od
najtežih bolesti.
Vladine službe kojima je ekologija posao uglavnom se bave
prebacivanjem odgovornosti i podsjećaju da je Zakonom o životnoj
sredini iz 2016. godine (11 godina poslije direktive EU) potpuno
zabranjeno stavljanje u promet i upotreba svih vrsta azbestnih
vlakana, te da objekti izgrađeni nakon ovog perioda, ne sadrže
djelove u kojima se može pronaći ovaj opasni materijal.
Udisanje vlakana izaziva rak pluća
Problem je u postojećim objektima i uređajima. Dokazano je da
udisanje azbestnih vlakana izaziva rak pluća i druge plućne
bolesti. Azbestna vlakna su nevidljiva, do 500 puta tanja od
dlake kose. Posljedice izloženosti “tihom ubici” mogu se javiti
i nakon 40 godina.
“Azbest je svuda oko nas” naziv je brošure koju je još prije
deset godina objavio Hrvatski zavod za toksikologiju, a na nju u
velikoj mjeri, uključujući i ilustracije, podsjeća Priručnik o
rukovanju materijalima koja sadrže azbestna vlakna koje je 2017.
izdalo Ministarstvo održivog razvoja i turizma (MORT) i Agencija
za zaštitu prirode i životne sredine.
Prisustvo azbesta se pretpostavlja ukoliko je objekat izgrađen
ili obnovljen prije 2000. godine, navodi se u ovom priručniku.
Istaknuti holandski ekspert Hari Vonk, autor brojnih knjiga o
ovoj temi, istakao je tokom prošlogodišnjeg gostovanja u
Beogradu, da više od 18.000 predmeta sadrži azbest, od kojih
samo 15 odsto ne izaziva rak.
“Štetni zdravstveni efekti udahnutih čestica azbesta su
posljedica njegovog dokazanog kancerogenog dejstva”, kaže za
CIN-CG dr Ivana Joksimović iz Instituta za javno zdravlje Crne
Gore.
“Ako je potrebno, uklanjanje azbesta treba izvoditi samo pod
strogim mjerama kontrole kako bi se izbjeglo izlaganje. To
zahtijeva upotrebu lične zaštitne opreme - posebnih respiratora,
zaštitne naočare, zaštitne rukavice i odjeću, kao i pridržavanje
posebnih uputstava za njihovu dekontaminaciju”.
Od bojlera do kočnica
Azbest je, podsjeća Joksimović, u domaćinstvima ugrađivan na
različitim mjestima, u spoljašnjim ili pregradnim zidovima,
različitim oblicima cementne smješe ili smješe s polimerima
poput vinila, stare salonit ploče na krovovima, kao izolator u
rernama, bojlerima ili kotlovima za parno grijanje, u vodovodnim
cijevima, električnim uređajima, kočionim automobilskim
sistemima, rukavicama i odjeći za zaštitu od toplote…
Joksimović navodi da su u riziku da obole od azbestoze i drugih
bolesti povezanih s azbestom i radnici u brodogradnji,
građevinari, u industriji traktora, elektrotehnici, motornoj i
tekstilnoj industriji, na preuređenju kuća, na odstranjenju
azbesta, kao i rudari.
“Veoma je bitno naglasiti da se azbestni materijali ne smiju
dirati, ako to nije nužno potrebno, jer razgradnja predstavlja
vrlo veliki problem zbog opasnosti kojima se izlažu i radnici i
građani prilikom takvih poslova”, naglašava Joksimović.
Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je 125 miliona
ljudi širom svijeta godišnje izloženo azbestu na radnom mjestu.
Prema podacima Međunarodne organizacija rada (ILO), više od
107.000 radnika umire svake godine od bolesti zbog takvog
izlaganja.
Nekoliko hiljada ljudi svake godine umre od azbesta u svojoj
okolini. Prema procjenama evropskih eksperata, zbog izloženosti
azbestu u drugoj polovini 20. vijeka, do 2030. umrijeće oko pola
miliona ljudi u EU. Iako ga je Švedska zabranila još prije 30
godina, broj smrtnih slučajeva zbog profesionalne izloženosti
azbestu je dva do tri puta veći od smrtnih slučajeva usljed
povreda na radu.
Posljedice izloženosti azbestu u Crnoj Gori nijesu dovoljno
poznate.
“Prema podacima koji se dobijaju iz zdravstvenih ustanova,
veoma rijetko se prijavljuju bolesti koje se mogu dovesti u vezu
s izloženošću azbestom, ali trenutno nema mehanizma kojim bi se
sa sigurnošću potvrdila uzročna povezanost. Razvojem registra
profesionalnih bolesti stvoriće se uslovi za povezivanje,
identifikovanje i potvrđivanje profesionalnih bolesti povezanih
s azbestom”, kaže Joksimović.
U Crnoj Gori nikada nije postojao ovaj registar, a u Vladinoj
strategiji za unapređenje medicine rada 2015-2020 se konstatuje
da „ne postoje pouzdani podaci o incidenci i prevelenci
profesionalnih bolesti”. Postoji Pravilnik o utvrđivanju
profesionalnih bolesti u kojem je pobrojano 56 profesionalnih
bolesti, među kojima i azbestoza pluća. Podataka o oboljelima –
nema.
Đina Mitrić, koordinatorka Udruženja zaštite na radu podsjeća
da je i ovog prvog avgusta na Svjetski dan borbe protiv raka
pluća ukazano na potrebu podizanja svijesti o rizicima. Jedan od
najčešćih oblika karcinoma povezan je sa izlaganjem opasnim
materijama, poput azbesta.
“Ali, ljudi ovdje kao da ne žele da slušaju o tome”, kaže
Mitrić.
Eksperti potrebni samo zbog kredita
Udruženje je, prema njenim riječima, kontaktiralo s profesorima
s Metalurško-tehničkog fakulteta koji su bili u ekspertskim
timovima u vezi s pomenutim gritom u Bijeloj i ustanovilo da
niko od njih ne raspolaže bilo kakvim podacima o dešavanjima na
toj lokaciji.
“Onog trenutka kada su dobijena sredstva od Svjetske banke,
njihova ekspertska mišljenja nikoga više nisu interesovala. Zna
se samo da grit i dalje leži u džakovima, koji se raspadaju, u
Bijeloj. Šta je bilo s azbestom koji su iz njega izdvajali i
ostalim opasnim primjesama, teškim metalima, to niko ne zna”,
kaže Mitrić.
Građevinski inženjer i procjenitelj Predrag Nikolić ističe za
CIN-CG da je neophodno ukloniti i azbestne cijevi u vodovodnom
sistemu i da će i taj posao biti opasan po zdravlje radnika, pa
bi trebalo da bude obezbijeđena potrebna oprema i zaštita”.
Monitor/CIN-CG je pisao da je u crnogorskim vodovodima neophodno
zamijeniti oko 620 kilometara vodovodnih cijevi, a za to je
neophodno 100 miliona eura.
U regionu ima napretka u ovoj oblasti.
Siniša Mitrović, iz Privredne komore Srbije, za CIN-CG/Monitor
objašnjava da su tokom prošle godine intenzivirali saradnju s
holandskom kompanijom KIWA, koja je vodeća u Evropi za
zbrinjavanje azbesta. Do sada su kreirali projekat Monitoring
azbesta u Srbiji u kome je poseban naglasak na javnim objektima
– škole, kasarne, centri za socijalni rad, zdravstveni i
poljoprivredni objekti, vodovodna infrastruktura…
“Podižemo kapacitet laboratorija za ispitivanje prisustva
azbesta u građevinskim objektima, i prvog trening centra za
obuku rukovanja azbestom prilikom rušenja objekata i pravilno
zbrinjavanje. Završavamo novi pravilnik o azbestu, prethodni je
rađen 2010. Najvažnije je što smo spremni za regionalni projekat
monitoringa, kao i regionalni centar za trajno skladištenje
azbesta”, kaže Mitrović.
Kolegama u Crnoj Gori, preporučuje da uspostave kontakt s
holandskom kompanijom, koja između ostalog može pomoći i u
pristupu EU fondovima za rješavanje ovog problema.
“Katastar objekata koji sadrže azbest je započet, ali s obzirom
na to da ne postoji zakonska regulativa kojom bi predstavnici
lokalnih samouprava bili u obavezi da prijave takve objekte, taj
posao ne može biti dobro sproveden”, ocjenjuje Mirjana
Sklabinski iz Ministarstva zaštite životne sredine Srbije.
“Ministarstvo održivog razvoja i turizma ne posjeduje podatke o
objektima u čijoj izgradnji je korišćen azbest”, odgovorili su
iz MORT-a za CIN-CG/Monitor.
Ovo, prema mišljenju arhitekte Borislava Vukićevića ukazuje na
čitav niz problema. On objašnjava da je formiranje baze podataka
o objektima u kojima je prisutan azbest prvi korak na putu ka
definisanju procedura i postupaka njegovog sigurnog uklanjanja.
“Ako ne postoje polazni podaci - onda nije moguće planirati
dalje aktivnosti. To se ne odnosi samo na popis objekata.
Neophodno je utvrditi tačne pozicije elemenata od azbesta u tim
objektima, što bi bio, pretpostavljam, ozbiljan i veliki posao
koji bi nužno prethodio samom uklanjanju”, kaže Vukićević.
Uz podsjećanje na postojeći priručnik, iz Agencije su dostavili
podatke o tome da su 2010. godine izdali dozvolu za izvoz 1.500
tona otpadnih građevinskih materijala koji sadrže azbest.
Druga dozvola izdata je u martu 2018. kada je izvezeno 200
tona. Otpad je izvezen u Njemačku, a posao je uradilo preduzeće
Hemosan iz Bara.
Zoran Nikitović iz Hemosana kaže da je njihova firma radila na
cijeloj teritoriji Crne Gore skidanje, pakovanje, skladištenje i
izvoz opasnog otpada, pa i azbesta. Od 2010. ukupno su izvezli
1.488,70 tona svih vrsta opasnog otpada - Porto Montenegro
594,20 tona, Luštica Development 145 tona, Porto Novi 220,37
tona. Izvozi se u zemlje EU, a jedna od njih je i Njemačka.
“Cijenu određuju parametri kao što je količina, vrsta, izvozna
destinacija, pakovanje, skladištenje...”, kaže Nikitović.
“Precizne cijene ne smije da saopšti zbog ugovornih obaveza”,
objašanjava, “ali se kreću od 1.100 do 1.300 eura po toni”.
“Suština je da se zaštiti populacija od bolesti zvane azbestoza
koja izaziva kancer pluća i koja je prepoznata u svijetu kao
jedan od uzročnika plućnih oboljenja. Veoma je važno da se mjere
zaštite sprovode rigorozno i da u ovoj vrsti posla nema
improvizacije, kao i sa svim vrstama opasnog otpada, te
procedura za svaki opasan otpad postoji. Izvoz se radi po
Bazelskoj konvenciji i dosta je težak put do dobijanja dozvole
do konačne destinacije. Skladištenje nakon pakovanja može biti
na lokaciji rada, ili ako su manje količine i u našim
skladištima koja su specijalizovana i bezbjedno pakovana”, kaže
Nikitović.
Iz Agencije, na pitanje o kakvoj vrsti otpadnih građevinskih
materijala se radi, da li su skinuti sa starih objekata, koliko
je koštalo uklanjanje i izvoz u Njemačku, rekli su da ne
posjeduju te podatke i uputili na MORT.
Iz Uprave za inspekcijske poslove, ipak, kažu da ima nadležnosti
i Agencije:
“Azbest koji je ugrađen u objekte, u slučaju rušenja, tj.
uklanjanja smatra se opasnim otpadom, shodno Zakonu o
upravljanju otpadom. Investitori, ili izvođači radova, u
zavisnosti od toga ko je imalac ovakvog otpada, imaju obavezu
izraditi Plan upravljanja građevinskim otpadom, te kako se
azbest smatra opasnim građevinskim otpadom, imaju obavezu na
Plan pribaviti saglasnost Agencije za zaštitu prirode i životne
sredine”.
“Prethodnih godina, na više velikih investicionih projekata,
vršeno je uklanjanje azbestnog krovnog pokrivača. Uklanjanje
azbesta je povjereno pravnom licu koje ima dozvolu Agencije za
upravljanje ovom vrstom otpada. Po uklanjanju azbestnog
materijala isti je pakovan i po dobijanju dozvola izvezen iz
Crne Gore na trajno zbrinjavanje”, kažu iz Uprave.
Iz MORT-a su saopštili za CIN-CG da je “u cilju uvođenja mjera
energetske efikasnosti”, renoviran veliki broj zdravstvenih
objekata, obrazovnih i socijalnih ustanova i zgrada u kojima je
smještena administracija, te da se “…u slučaju pronalaženja
azbestnih materijala isti uklanjao i s njim se upravljalo na
adekvatan i zakonski propisan način”.
.jpg)
_001.jpg)
.jpg)
_005.jpg)
