Kako nas je globalna ljevica u
bijelim kutama i rukavicama, sa ciničnim osmjehom, dječjim
vriskom za spas klime, muškobanjasto-„slobodnim“ ženama na
vlasti i polumjesečevim terorom, otpratila u jedan novi,
humani, politički lijevi fašizam.
Ima li išta humanije od medicine?
Ima li ljepšeg osjećaja od onoga kad pomognemo bolesnom i
ranjenom biću? Svi mi osjećamo i znamo u dubini našeg
energetskog tijela, bez imalo sumlje, da je zdravlje
svetinja, da je život svetinja, da je fizičko tijelo
svetinja.
Osporiti danas apsolutni
autoritet medicine isto je kao tokom inkvizicijskog
fašističkog terora osporiti autoritet pape i crkve. Nekad je
religija imala moć nad psihom masa, danas to ima nauka. Kako
teror nikad ne može proizići iz religije zasnovane na
istini, tako ne može ni proizići iz znanosti koja je
zasnovana na istini. Ali medicina nije lažna znanost. Ona
uopće i nije znanost. To je samo primjena naučnih otkrića,
prvenstveno sa područja biologije, kemije i fizike u
medicinske tj. zdravstvene svrhe. Medicina je tako puka
ideologija, jedan od načina interpretacije znanosti.
Tko ponavlja greške i ne uči iz
njih je idiot. Nauka je pomno izbjegavanje grešaka, tj.
onoga što ne funkcionira, što ne preživi pokus. Nauka je
fenomenološki zapis promatranja eksperimenata i ništa više.
Svaka nadgradnja je ideologija. Medicina je samo utilizacija
znanosti. Na putu od čiste, egzaktne nauke do medicine kao
doziranja kemijske supstance, je dalek put i puno
stranputica. Mnogo se života pogubilo i izgubilo u
lavirintima između nauke i medicine.
Ako medicina nije nauka, što je
onda? Da li je to vjera? Svakako je više vjera nego nauka.
Zapravo mi ne vjerujemo lijeku koji nam ona propisuje, već
mišljenju našeg liječnika. On je onaj novi „svećenik“, koji
je zamijenio seoskog župnika. Svećenik nije naučnik. On je
samo posrednik i prodavač ideja institucije koju zastupa.
Liječnik je vjernik koji vjeruje u interpretaciju nauke od
strane industrije koja proizvodi lijekove. Ta industrija
nije bazirana na nauci i nije vođena etikom nauke, već
zakonima burze. Dakle medicina uz vjersku ima i jaku
ekonomsku komponentu. Ekonomija također nije znanost. Dakle
u svom tom vašaru, koji zovemo medicina, zapravo nigdje nema
čiste, fenomenološke, egzaktne nauke. Kome mi onda ovako
slijepo vjerujemo?
Da li je medicina grana ili sluga
politike? Svjedocimo smo kako je medicina, zbog svojih
humanih ideja i postulata (Hipokratova zakletva),
iskorištena i u političke svrhe. Tko danas vlada svijetom i
terorizira narod? Nisu li to redom političari u funkciji
ministara zdravstva sa svitom medicinskih „eksperata“, koji
su hipokratovu zakletvu zamjenili zakletvom burzi i njenim
neprirodnim zakonima? Nije li burza isti onaj trg pun novca,
koji je Isus svojevremeno porazbacao u predvorju jednog
religioznog hrama, tj. kuće Boga? Odakle medicini pravo na
auerolu humanosti i nove svetosti, kad je ona sluga
industrije lijekova i poslušni rob burze -politike.
Medicina je tako u sebi
objedinila elemente vjere, ekonomije i politike i sve to pod
okriljem radikalne ljevice. Politička ljevica se
tradicionalno zalaže za jednakost, humanost i pravednu
raspodjelu dobara. Liječnička skrb za sve! Nije li takva
ideja medicine upravo na Kubi doživila svoju procvat, dok je
u Americi pod sloganom „Obama care“, bila samo jalova
propaganda. Industrija lijekova bez kontrole burze i ineresa
investitora!? Takva auerola lebdi nad medicinom širom
svijeta, iako ona sa onim kubanskim arhetipom ima onoliko
veze, kao đavo sa rajem. Upravo nas je ta
lažno-ljevičarsko-humana medicina dovela u ovo
društveno-političko stanje koje zovemo medicinski fašizam
ili fašizam lažne ljevice, iza koje se krije brutalna neman
neoliberalizma.
Taj novi transnacionalni ili
globalni socijalizam nam propagira sigurnost, nudeći nam
sumljivi koncept zdravlja u zamjenu za našu slobodu i
ljudska prava. On nam nudi preparate koje naziva ljekovima,
kao zamjenu za naš prirodni imunski sistem, nudi nam strah
od smrti kao zamjenu za iskustvo slobodnog života. Kakvo je
to zdravlje kad smo ovisni o industrijskim proizvodima o
kojima nemamo pojma šta sadrže i kakav im je učinak,
pogotovo onaj dugoročni. Reakcija u afektu straha poput one,
dajte nam cjepivo da se spasimo od opasnosti, slična je
reakciji slona, koji zbog straha od strašnog miša
spašava-produžava svoj goli život skokom-bijegom u
provaliju. U našem aktualnom fašističkom teroru, represivne
sile države igraju ulogu Wehrmacht-a, dok su aktualni
SS-ovci pored isprana mozga i savjesti, ovaj put izabrali
modu „sve u bijelom“.
Pošto smo vještim propagandnim
manevrima medija posvađani sa našim vlastitim imunskim
sistemom, usljedio je i razvod sa prirodnim imunološkim
sistemom, tj. kalendarom. Vrijeme nije linearno. Nitko
zapravo niti ne zna što vrijeme zapravo jest. Percipiramo
ga kao ciklički fenomen, koji u obliku kršćanskih i inih
religioznih praznika još nosi ideju veze sa periodičnim
energijama zemlje i njene okolice. Iza „spaljivanja
kalendara“ putem zatvaranja tokom odreženih datuma, krije
se ista ona transhumanistička namjera digitalizacije
čovjeka, kao i u slučaju naredbe nošenja maski, gdje nas
postepeno digitaliziraju time što nam ušutkavaju ne samo naš
osjet okusa i mirisa, nego nam začepljavanjem usta oduzimaju
i mogućnost slobodnog govora.
Proces parcelizacije čovjeka ide
dalje. Razdvojena su čula, pasivizirana je pažnja, tijelo je
odvojeno i zavađeno sa sviješću, prijatelj je odvojen od
prijatelja, stopalo od zemlje, koža od sunca i sjećanje od
predaka i povijesti. Kako će izgledati krajnji produkt te
atomizacije? Zasigurno kao i svi dosadašnji projekti
razdvajanja, zavađivanja i izrabljivanja.
izvor: zivicovjek.org
›››
