Služba koja se razumije, uvijek
je u opasnosti da neko ne pokrene raspravu povodom nekih
pitanja, da neko ne pokuša mijenjanje smisla, i započne
unižavanje njenog dostojanstva. Služba tako neće imati
tumače, imaće samo slijepe vjernike i bezočne sledbenike.
Poklonicima ove službe ne treba razumjevanje onoga što rade.
Oni ne dozvoljavaju sebi to mentalno zamaranje. Nismo
smislili Crnu Goru da u njoj mislimo, nego da ne mislimo i
živimo. Nema života ako moramo misliti i vazda nečim
razbijati glavu. Zato smo u narodni život uveli direktno
(ne)razumjevanje na službenom jeziku. U Crnoj Gori svi treba
da znaju ono što treba da znaju, a to im neće biti teško.
Treba, ustvari da ne znaju ništa. To je optimalno znanje za
crnogorske prilike i neprilike. Ne znati ništa nije teško,
ali, nije ni lako. Jer može čovjek da zna mnogo šta, a opet
da ne zna ništa. U ništa su se samo razumjevali prvi
Crnogorci. A ovi poslednji ne znaju ništa o prvima.
