Našu elitu domaći proizvodi interesuju samo kao predizborni
dekor i mogućnost da se nešto obeća.
Elitni turizam je izmišljotina grupe ljudi koja sebe naziva
elitom, a živi u Crnoj Gori. Naša elita nastala je preko noći,
iz svojih studentskih džempera uskočila u odijela. Istina,
mijenjalo se odijelo od dvorednog kopčanja, preko materijala
koji se kao krljušt presijava, sve do danas aktuelnog štofa,
kariranog. Glava je ostala ista, pozadi spljoštena.
U Crnoj Gori gdje je ugostiteljstvo prilično stran pojam jer se
poistovjećuje sa služenjem, tako da ideja o elitnom turizmu u
startu nema nikakvog smisla. Sve je vjerovatno produkt kompleksa
elite koja je kasno počela da putuje i vidjela zvjezdice
evropskih hotela. Prije nego što su stekli novac putovanje im je
bilo prilično strano, jer je za to trebalo imati snalažljivosti
i otvorenosti. Potrebno je bilo znati jezike i imati hrabrosti
za upoznavanje drugih kultura i naroda. Putovanje je počelo kad
je stigao novac, a putovalo se samo „luksuzno“.
Na tom putu sve su promašili, ali su vidjeli zvjezdice i spa
centre, bazene i saune, debele bade mantile i velike kade. Jeste
to ugodno i lijepo, ali je za pojedince i one malobrojne koji
imaju mnogo.
Naša elita na svom putu preskočila je jeftine avio-kompanije,
vozove i autobuse, mala gazdinstva na periferijama, redove
jeftinih restorana uz obale, planinarske domove i eko i etno
sela. Ruksak i stopiranje ne dolazi u obzir. Našu elitu domaći
proizvodi interesuju samo kao predizborni dekor i mogućnost da
se nešto obeća.
Izgleda kao da je povod za izgradnju gigant-hotela u Bečićima
bilo omogućavanje našoj eliti da ima gdje da slavi Novu godinu.
Organizovali su oni sebi doček u inostranstvu, i lijepo je „to“,
sve je luksuzno i kako treba, ali ih niko ne vidi, niko im ne
zavidi i ne divi im se jer su oko njih milioneri i mnogo veće
face, a neki od njih čak znaju kako su svoj novac zaradili.
Elita srlja, i od svih zvijezda dovede jednu koja zasjeni čak i
one zvjezdice koje su nakačene hotelu. Svi se okupe i elita Crne
Gore ulazi u novu godinu uz glas Severine. Njena prošlost je
čistija od biografija onih kojima pjeva. Garant.
Problem je melos i kič. Elita determiniše društvo, a narod je
imitira. Imitacija kompleksa vodi u izgradnju diletantskog
društva.
Elita nosi original etikete. Svi su zadovoljni jer imaju svoj
hram gdje ih posmatraju uzorni preci uveličani i isprintani,
nalijepljeni na zidove velike sale. Oni đuskaju uz Severinu, u
glas pjevaju „Gas, gas“.
Dodaju gas kao da je država kamion koji može i da se slupa ako
se vozi prebrzo i nepažljivo. Elitni turizam? Daj ovamo da
probamo, ako ne uspije, nikome ništa. Štetuje se jedna država,
nema veze, nama je bilo dobro dok je trajalo.
Ostale regije i ljudi koji prave sir, med, vino i čekaju kišu
za usjeve, ma to je sve sitno. Od elitnog turizma ima svi da
živimo bez rada. Svjetski džet set jedva čeka da dođe u Crnu
Goru, da osjeti čari našeg ugostiteljstva i našu pitomu prirodu
koja je u suprotnosti sa prirodom kojoj tepamo wild beauty.
Periferni vid je mnogo bitan našoj eliti, isto koliko i lopovu
koji vreba torbice po našim plažama. Kad se približi poklapanje
kazaljki, perifernim vidom svi traže jednu osobu da joj prvi
čestitaju Novu godinu. Pjevačica ostaje u drugom planu. Red se
napravi i elita se zadovoljava.
Takva elita je i „dovela“ elitni turizam u Crnu Goru,
vjerovatno jer im je putovanje dosadilo i postalo demode. Ideja
je dovesti par svjetskih faca u Crnu Goru i gurnuti im mikrofon
u facu da prenesu napaćenom narodu svoje oduševljenje Crnom
Gorom i obećaju da će svojim prijateljima prenijeti vijest da je
Crna Gora jedna od najljepših lokacija koje su posjetili.
Takođe, investicije neće izostati.
Narod srećan, a naša elita ima priliku da se par dana druži i
fotka sa facama.
To
je elitni turizam.
Made in Montenegro elitni turizam.
.jpg)
_001.jpg)
