Svaki pokušaj da se ovaj svijet napravi boljim mjestom nužno
završava u zločinu – čitava istorija je bespotrebno duga
priča o tome, puna ponavljanja i već viđenog, priča za čije
likove, nesposobne da bilo što nauče, teško da nakon svega
možemo imati simpatije. Ali naša pećina je tako strma i
mračna da se iz nje sve teže izlazi. Izgleda dasmo već
pobili sve mudre i da su preživjeli samo zli i glupi.
Uostalom: oni najinteligentniji, najprofinjeniji,
najsenzibilniji, dvoumili su se, preispitivali i kajali. Iza
sebe su ostavljali umjetnost i filozofiju, ali ne i
potomstvo. Oni drugi su se, češće ejekulirajući nego
razmišljajući – razmnožavali. Dok su prvi umirali u samoći,
drugi su proizvodili čopore naslednika svoje mizerije.
Čovječanstvo je, tako, plod brižljive selekcije najgorih.