Page 401 - Ilijada
P. 401

Homer: Ilijada



                                 Nasitno razrežu vješto i nataknu zatim na ražnje,
                                 Pomnjivo sve ispeku i onda s ražnjeva skinu.
            625                  Uzme Automedon hljeb i iz košara krasnih ga stane
                                 On po stolu dijelit, Ahilej pazl'jeli meso.
                                 Rukama posegnu tada za gotovim jelima oni;
                                 I kad namire već za pićem i za jelom žudnju,
                                 Prijam se Dardanov sin Ahileju diviti stane,
            630                  Kakav li je i kolik, jer bješe na bogove nalik;
                                 A sinu Dardanovu Ahilej se divio brzi
                                 Pogled mu plemenit motreć i besjedu njegovu čujuć.
                                 Kad se nadovolje oba sve jedan drugoga motreć,
                                 Prvi prihvati riječ starina bogoliki Prijam:
            635                  "Brže me kamo povali, o gojenče Zeusov, da sada
                                 Nas se nadovoljimo obojica počinka šlatkog,
                                 Jer se pod kapcima meni još n'jesu zatvorile oči
                                 Odonda, otkad mi sin pod rukama poginu tvojim,
                                 Nego jednako ječim i trpim bezbrojne jade,
            640                  Otkad se valjam po prahu u ogradi dvorišta moga.
                                 A sad okusih jela i u grlo žarkastog vina
                                 Sada spustih, a sve do sada ne okusih ništa."
                                    Robinjama Ahilej i druzima svojima reče,
                                 Postelju sad pod tr'jemom nek postave, jastuke l'jepe
            645                  Neka porfirne metnu, odozgo nek prostirke prostru,
                                 Runjave struke nek stave, da imaju čim se ogrnut.
                                 Robinje iz sobe pođu, - u rukama luči im bjehu, -
                                 I brzo nastru one i dvije im postelje spreme.
                                 Tad se sa starcem šaleć progovori brzi Ahilej:
            650                  "Vani se, starče dragi, izvali, da te svjetovač
                                 Ne vidi ahejski koji, ta oni vazda kod mene
                                 Sjedeć vijećaju svoja vijeća, kako je pravo.
                                 Od njih da koji te vidi u noći crnoj i brzoj,
                                 Mogo bi reći to Agamemnonu, ljudi pastiru,
            655                  Te bi se predaja mrca odgoditi na dulje mogla.
                                 Nego deder mi kazuj i reci mi istinu pravu:
                                 Koliko dana misliš pokapati Hektora divnog,
                                 Dotle da ni sam ne vojujem ja i da narodu ne dam."
                                    Njemu odgovori zatim starina bogoliki Prijam:
            660                  "Ako mi hoćeš dati, da Hektora sahranim divnog,
                                 Djelom ćeš time meni ugoditi, Pelejev sine.
                                 Kako smo stisnuti, znadeš, u gradu, daleko je šuma
                                 Da dovezemo drva, a Trojći vrlo se boje.
                                 Mi bismo devet dana u sobama tužili za njim,
            665                  Deseti dan bismo njega sahranili, gostili narod,
                                 A grob jedanesti dan načinili bismo njemu,
                                 A dan bi dvanesti zašli u borbu, ako bit mora."
                                    Njemu odgovori na to brzonogi divni Ahilej:
                                 "Tako će biti, starče o Prijame, kako si reko,
            670                  Toliko dana ću borbu, koliko veliš, odgađat."


                                                                                                       401
   396   397   398   399   400   401   402   403   404   405   406